Isusov lik

Iako o Isusovom tjelesnom izgledu nemamo ništa zapisano u Svetom pismu, na puno mjesta svetopisamski tekstovi osvjetljavaju njegov karakter. Tako čitamo primjerice da je Isus znao biti tužan, da se rasplakao nad mrtvim prijateljem Lazarom, da se znao rasrditi kada su trgovci od Božje kuće napravili spilju razbojničku ili npr. čitamo da je bio na svadbi u Kani Galilejskoj, za što se može pretpostaviti da se radovao i veselio zajedno s drugim uzvanicima. Pokazuje nam to da piscima evanđelja nije bio važan Isusov fizički izgled, nego je u središtu njihova navještaja bila njegova poruka. No, ipak prateći svetopisamske zapise možemo puno toga saznati o Isusu Kristu, savršenom čovjeku i pravom Bogu.

Već od navještaja anđela Gabrijela Blaženoj Djevici Mariji da će začeti po Duhu Svetom i roditi sina kojem će nadjenuti ime Isus govori se o njegovom poslanju. Iako ime Isus, odnosno hebr. Jošua ili Jehošua, nije bilo rijetko među ondašnjim Židovima, ipak se njegovo značenje – Bog spašava – najizvrsnije i najcjelovitije može primijeniti na Isusa. On je, naime, jedini Spasitelj i Otkupitelj ljudi. Tim se njegovim zemaljskim imenom obično želi istaknuti njegovo čovještvo, a u istom se smislu češće u Novom zavjetu spominje i kao Isus iz Nazareta.

S druge strane, Isus nije samo savršeni čovjek, nego je i pravi Bog. To izražava naziv Krist, odnosno hebr. Mesija ili grč. Hristos, što u prijevodu znači Pomazanik. Krist je, naime, onaj dugoiščekivani Mesija kojega su navijestili proroci i na kojemu se sada ispunila sva punina Božje riječi. On je sam utjelovljeni Bog, Onaj koji se radi nas ljudi i radi našega sapasenja u potpunosti oplijenio i postao u svemu nama jednak, osim u grijehu.

Novozavjetni tekstovi ne govore puno o Isusovu djetinjstvu, izuzev dva izvještaja: oko njegova rođenja i naredbe kralja Heroda da se pogube novorođena dječica, zbog čega su se Josip i Marija noseći Isusa u naručju sklonili u Egipat, a vratili su se u Nazaret tek pošto je minula pogibelj; te oko Isusova odlaska u hram u vrijeme kada je imao 12 godina, a s Marijom i Josipom je bio na blagdanskom hodočašću u Jeruzalemu. Tada je ožalošćenim roditeljima jer im se sin izgubio jasno osvijetlio važnost toga da je njemu biti u onome što je Oca njegova.

Za razliku od djetinjstva, izvještaji zorno prate Isusovo javno djelovanje, koje započinje nakon njegova krštenja na rijeci Jordan, četrdesetdnevnog posta i iskušavanja đavla. Nakon tih događaja Isus je otišao u Kafarnaum te počeo naviještati kraljevstvo Božje po svoj Galileji, a potom i Samariji i Judeji. Poučavao je ljude riječima, a utvrđivao njihovu vjeru djelima. Između ostaloga, naučavao je o Blaženstvima, preljubu, ljubavi prema neprijateljima, o milostinji, opasnosti od bogatstva, srdžbi, rastavi, postu, molitvi, pouzdanju u Boga, itd. S druge strane, činio je i mnoga čudesa, kao npr. kada je ozdravio jednog, a drugom zgodom deset gubavaca, kada je ozdravio Petrovu punicu, zatim opsjednutog njemaka, ozdravio uzetoga, vratio vid jerihonskom slijepcu, uskrisio sina udovice iz Naina, jednom prilikom nahranio 5.000, a drugom 4.000 ljudi, ozdravio slugu rimskog satnika, uskrisio Jairovu kćer, uskrisio Lazara, itd.

Osim toga, za Isusa možemo reći da je bio Prorok, Osloboditelj i Učitelj. Kao Prorok, poznavao je do dubine ljudske namisli i ništa mu nije bilo strano što je u ljudskom srcu. Znao je tako da je ono vrlo često okrenuto ispraznostima i površnostima, sklono na grijeh i nestalno u vršenju dobra. Zato je i došao na svijet, da kao Osloboditelj dadne svoj život kao pomirnicu za grijehe naše te da svi ljudi priznaju Isus Krist jest Gospodin! Kao Učitelj i noću i danju poučava svjetinu kako bi bolje razumjela toliku Božju ljubav, po kojoj Otac daruje Sina za naše otkupljenje. Posebne je pak svete tajne povjeravao Sedamdesetdvojici učenika, a još više Dvanaestorici, iako ni oni za Kristova života neće puno toga razumjeti, nego će im njegova poruka, milošću Duha Svetoga, biti osvijetljena nakon Kristova uskrsnuća. Zbog nje su bili spremni sve žrtvovati, a svoju su ljubav prema Bogu gotovo svi posvjedočili mučeničkom smrću.

Zato je važno da i mi svakodnevno nastojimo što više nasljedovati svoga Učitelja, svjesni svoje grešne ljudske naravi i priznajući da smo slabi i nestalni u vjeri, ali istovremeno i svjesni svoga kraljevskoga dostojanstva, ostvarena predragocjenom Kristovom žrtvom na križu i darovana po krsnoj kupelji. Krist i je došao na zemlju da pozove i spasi grešne, one koji se priznaju slabima pred Bogom i ljudima, da bi postali prava Božja djeca.

Svi nastavni materijali za 1. razred SŠ