Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov mladenke poslije vjenčanja
Velika je kušnja mladih bračnih parova koji se bore s neplodnošću. Uza sve liječničko umijeće, koji puta se čini da je za određeni bračni par to jednostavno nerješivo. Prazno obiteljsko gnijezdo… Velik križ i velika kušnja. I tada se mnogi od tih supružnika obrate Bogu i Crkvi. Što moliti? Kako moliti? Kojemu se svecu preporučiti? Kakav zavjet učiniti? I onda se svećenik nađe u nedoumici: koji duhovni savjet dati takvim supružnicima? Postoji li neka molitva Crkve u takvim slučajevima? Pa se onda svećenici, vjerojatno, snalaze kako znaju, traže neke molitve iz tko zna kojih izvora, preporučuju devetnice svetoj Ani ili svetoj Riti… Snalaze se. I onda – opet – otkrijemo u našim vlastitim obrednicima obred kojega nema u Rimskom obredniku.
1. Strossmayerov obrednik
U Strossmayerovom obredniku iz 1878. nalazimo obred na hrvatskom pod naslovom: „Kako se mlada uvodi u crkvu poslije vjenčanja“.[1] Pri tome „mlada“ znači mladenka, toj jest „tek udana“, latinski „nova nupta“. Istovjetan obred na latinskom pod nazivom „Ritus introducendi novam nuptam in Templum[2] post nuptias“ nalazimo u više obrednika koji su bili u uporabi u našim područjima. Najstariji je iz 1625.[3] Isti obred ponavlja se i u kasnijim ostrogonskim,[4] kaločkim[5] i zagrebačkim obrednicima.[6] Međutim, ne nalazimo ga u drugim vlastitim obrednicima, primjerice, iz Münchena, Salzburga, Beča i Regensburga, ali ni u Senjskom obredniku Mirka Ožegovića iz 1859.
Evo kako stoji u Strossmayerovom obredniku.
„Mlada, došavši k crkvi da bogu zahvali, stane pred vrata, gdje svećenik odjeven košuljicom i nadramnicom (= u roketi i štoli) moli vrhu nje ovo“.
Slijedi cijeli psalam 67: „Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim…“
„Gospodine smiluj se, Kriste smiluj se, Gospodine smiluj se. Oče naš, Zdravo Marijo.“
Slijedi uobičajeni responzorij: „Spasi službenicu tvoju gospode. Bože moj ufajuću se u te,“ itd.
Zaključna molitva je pomalo neobična u svojoj ekspresivnosti:
„Bože, koji si mrtvu plodnicu[7] Sarinu sjemenom sluge svoga Abrama zaploditi dostojao,[8] da i preko nade djecu rodi: ovu službenicu svoju milostivo pogledaj i milostivo joj porod i plod udijeli, te diete koje ćeš joj darovati, blagoslovi. Po Isukrstu gospodu našemu. Amen.“[9]
„Svećenik zatim pruži nadramnicu mladoj i uvede je u crkvu govoreći: Unidji u hram Božji i pokloni se sinu blažene djeve Marije, da ti udieli plod djeteta. Zatim je poškropi vodom blagoslovljenom u nakrst veleći: ‘Mir i blagoslov boga svemožnoga otca + i sina, i duha svetoga, snišao vrhu tebe i ostao vazda.“
2. Đakovački obrednik iz 1933.
Đakovački obrednik iz 1933. donosi „Uvod mlade u crkvu poslije vjenčanja“[10], ali ne preuzima obred iz Strossmayerovog obrednika, nego tek neznatno prilagođava obred pod nazivom „Uvod žene po porodu“, koji se inače nalazi i u Rimskome obredniku.[11] Evo kako izgleda „Uvod mlade poslije vjenčanja“ prema Đakovačkom obredniku iz 1933.
„Svećenik obuče košuljicu i bijelu štolu. Žena čeka u sakristiji, uzme zapaljenu svijeću i klekne.“
Svećenik: „Pomoć je naša u imenu Gospodina“
Odgovor: „Koji je stvorio nebo i zemlju“.
Slijedi antifona: „Ova će dobiti blagoslov od Gospodina i milosrđe od Boga Stvoritelja svoga, jer je to rod onih, koje traže Gospodina“ i Psalam 128.: „Blago svakome koji se boji Gospodina“
„Svećenik dade ženi u ruku okrajak štole što mu visi s lijevog ramena i vodi je u crkvu govoreći: Uđi u hram Božji, klanjaj se Sinu blažene Djevice Marije, koji ti dao da postaneš majkom i rodiš dijete.“
„Pred oltarom žena klekne. Svećenik moli: Gospodine, smiluj se, Kriste, smiluj se, Gospodine, smiluj se. Oče naš tiho do: I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla, spasi službenicu svoju“, itd.
Molitva: „Svemogući vjekovječni Bože, koji si porođajem Blažene djevice Marije boli vjernih rodilja okrenuo u radost, pogledaj milostivo na ovu službenicu svoju koja veselo stupa u sveti hram tvoj, da te za porod moli, i podaj da zaslugama i zagovorom te iste blažene Marije bude dostojna doći sa svojim čedom poslije ovoga života u radost vječnoga blaženstva. Po Kristu Gospodinu našemu.“
„Sad je poškropi sv. vodom govoreći: Mir i blagoslov Boga svemogućega, Oca + i Sina i Duha Svetoga, sišao na te i ostavo vazda.“
Isti Đakovački obrednik iz 1933. na sljedećim stranicama donosi i „Uvod žene po porodu“ (str. 130-133). Razlike su neznatne. Za uvod mlade se uzima Psalam 128., a za uvod žene po porodu Psalam 24. Nadalje, za mladu svećenik kaže: „Klanjaj se Sinu blažene Djevice Marije, koji ti dao da postaneš majkom“, dok za rodilju, naravno, kaže: „Klanjaj se Sinu blažene Djevice Marije, koji ti je dao da postaneš majkom“. Slična je preinaka u molitvi. Za mladu svećenik moli: „Pogledaj milostivo na ovu službenicu svoju koja veselo stupa u sveti hram tvoj, da te za porod moli“, dok za rodilju moli: „Pogledaj milostivo na ovu službenicu svoju koja veselo stupa u sveti hram tvoj, da ti zahvali“. Očito je, dakle, da su sastavljači Obred uvoda žene po porodu u obredniku iz 1933. mutatis mutandis jednostavno prilagodili i preuredili za Uvod mlade poslije vjenčanja. Zašto nisu preuzeli drevni obred koji se nalazi i u Strossmayerovom obredniku? Ne znamo. Možemo samo pretpostavljati.
Zaključimo. U važećem Redu vjenčanja[12] nalazimo molitve za bračnu plodnost. Tako u obrascima ženidbenog blagoslova moli se za mladence: „Bili plodni potomstvom, roditelji prokušanih vrlina, oboje vidjeli sinove svojih sinova“ (br. 74 i 105); „da svoju djecu odgoje u školi evanđelja“ (br. 242), dok se u završnom blagoslovu kaže: „Djeca vam bila blagoslov“ (br. 77). Međutim, to je u samom obredu vjenčanja, kada u praksi (nadamo se) svi očekuju da će brak biti plodan. Međutim, kada se nakon više godina pokaže sumnja u bračnu neplodnost – a supružnici žarko žele djecu – kako postupiti? Teško da bismo danas za supružnike koji traže blagoslov Crkve za bračnu plodnost preuzeli obred iz Strossmayerovog obrednika. Ne bi bio prikladan ni obred iz 1933., jer uključuje samo ženu, a ne oboje supružnika. Međutim, ovi drevni obredi nam svakako skreću pozornost na to, da bi bilo i dobro i važno prirediti prikladan obred za supružnike koji traže molitvu i zagovor Crkve za plodnost braka. U svim ključnim životnim prigodama važna je blizina Crkve (što se na osobit način očituje upravo u bogoslužju Crkve), važna je vjera da je od Boga svaki dobra dar, kako nas uči sveti Jakov: „Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je“ (Jak 1,17). Zato za taj dar valja moliti. Jer, što je vrjednije od živog čovjeka, što je vrjednije od djece? Ta, njihovo je kraljevstvo Božje!
[1] Obrednik biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske, izdan po naredbi preuzvišenog, presvietloga i prečastnoga gospodina Josipa Jurja Strossmayera biskupa bosanko-djakovačkoga i Sriemskoga, itd., Zagreb, 1878., 129-130.
[2] Zanimljivo je da se umjesto „ecclesia“ stoji „templum“. To je vjerojatno zbog toga što na mađarskom „templum“ znači – crkva.
[3] Usp. Rituale Rituale Strigoniense, seu formula agendorum in administratione Sacramentorum, ac ceteris Ecclesiæ publicis functionibus, Posonii 1625., 160-161.
[4] Usp. Rituale Strigoniense, seu formula agendorum In Administartione sacramentorum, ac caeteris Ecclesiae Publicis functionibus… Editio secunda, Tyrnaviae 1715., 139-140; Rituale Strigoniense, seu formula agendorum in administratione Sacramentorum, ac ceteris Ecclesiæ publicis functionibus, Strigoni, 1907., 223-224.
[5] Usp. Rituale Romano-Colocensae, seu formula agendorum in administratione Sacramentorum, ac ceteris Ecclesiæ publicis functionibus, Budae, 1738., 229-230; Rituale Romano-Colocense, seu Formula agendorum in administatione sacramentorum et caeteris Ecclesiae publicis fonctionibus rite obeundis observanada ac in usum colocensis, et comprovintialium dioecesum accomodata, Budae, 1798., 229-230; Rituale Romano-Colocense, seu Formula agendorum in administatione sacramentorum et caeteris Ecclesiae publicis fonctionibus rite obeundis observanada ac in usum colocensis, et comprovintialium dioecesum accomodata, Budae, 1833., 204-205.
[6] Usp. Rituale Zagrabiense su formula agendorum in administratione sacramentoum ac caeteris Ecclesiae publicis functionibus auctoritate … Georgii Branyugh, Zagabriae, 1729., 168-169; Rituale Romano-Zagrabiense seu formula agendeorum in administratione sacramentorum caeteris Ecclesiae publicis functionibus rite obeundis observanda, ac in usum Zagrabiensis diaecesis accomodata, et utilibus additamentis aucta, Zagrabiae, 1796., 190-191.
[7] U latinskom stoji „vulva“, što anatomski znači rodnica.
[8] Iz konteksta je razvidno shvaćanje da je muškarac onaj koji polaže zametak života u ženu, pri čemu je žena tek nalik zemlji, dakle, okruženju u kojoj plod može napredovati…
[9] Bit će vrijedno navesti i latinski original: Deus, qui mortuam Sarae vulvam per Abrahae servi tui semen fecundare dignatus es, ut etiam contra spem soboles ei nasceretur: famulam hanc tuam propitius respice, eique partum et fecunditatem benignus tribue, et prolem, quam donaveris, benedicito.
[10] Usp. Priručni obrednik. Dodatak Rimskom obredniku za Đakovačku biskupiju, Đakovo, 1933., 128-130.
[11] Usp. Rimski obrednik izdan po naredbi pape Pavla V. i pregledan brižljivošću drugih papa a oblašću svetoga G. N. pape Pija IX., udešen prema Zakoniku kanonskoga prava, po tipskom izdanju rimskom, Zagreb, 1929., 250-252.
[12] Rimski obrednik. Red slavljenja ženidbe, Zagreb, 1977.