Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov trava
U jednoj njemačkoj župi o Velikoj Gospi rekao mi je zvonar da trebam još imati Kräutersegen, to jest blagoslov trava. Za mene je to bila novost. Pred oltarom je bila pripravljena velika košara puna povrća i poljskog cvijeća. Međutim, u Strossmayerovu obredniku iz 1878. nalazimo Blagoslov trave na dan Velike Gospojine.[1] Toga blagoslova nema u vlastitom obredniku Đakovačke biskupije iz 1933. a i inače je manje poznat. Koje je porijeklo i značenje ovog blagoslova?
U antici se vjerovalo da trave imaju ne samo ljekovitu, nego i izvjesnu magičnu moć.[2] Poganska vjerovanja i poganski običaji dugo su se još vremena zadržavali među pokrštenim narodima. Budući da ih Crkva nije mogla, ali i nije htjela dokidati, dala im je kršćansko značenje. Tako je uvela – između ostaloga – i blagoslov različitih ljekovitih trava.[3] To je izvrstan primjer inkulturacije. Među germanskim narodima od 13. st. zabilježen je blagoslov trava upravo na blagdan Veliku Gospu (Uznesenje Blažene Djevice Marije). Zašto baš na taj dan? U apokrifnom spisu Usnuće Marijino (Transitus Mariae)[4] opisuje se kako je lice umrle Bogorodice „nalikovalo ljiljanu; iz njezina se tijela širio takav miomiris koji se ni s čim ne da usporediti“.[5] Njezino se uznesenje na nebo povezuje s danom 15. kolovoza, „u godišnje doba u kojem na drveću dozrijevaju plodovi“.[6] Uskoro se javljaju i legende koje opisuju kako su apostoli nakon Marijine smrti otvorili njezin grob, ali su umjesto Marijina tijela u njemu pronašli raznoliko cvijeće i taj se prizor nalazi u mnogim slikarskim djelima. Otuda se javlja Marijin naziv (i istoimene crkve) Santa Maria del Fiori.
Najstarija poznata molitva blagoslova travâ o Velikoj Gospi je iz 14. st. i ostala je nepromijenjena u njemačkim vlastitim obrednicima, kao, na primjer, u onom iz 1840.:
„Domine, sancte, Pater omnipotens, qui ab initio fecisti hominem ad imaginem tuam et condidisti coelum et terram, solem et lunam, stellas et omnia ceolestia et terrestria: qui dominaris potestatem maris: qui habes potestatem abyssi magnae: qui condidisti omnia elementa: tu benedicere et sanctificare digneris has creaturas herbarum, sucut benedixisti quinque panes in deserto, et duos pisces, et satiasti quinque milia hominum: omnesque qui utentur ex eis, benedicere et sanctificare dignare, et in eis sit sanitas animae et corporis: in nomine Patris et Filii et Spiritus Sancri: et ab omnibus hominibus, pecoribusque, qui ex his gustaverint, omnem putredinem, et omne phantasma diaboli, et omne morum, ac dolorem expellere digneris, qui in Trinitate…“[7]
U našim se krajevima ovaj obred (na latinskom) nalazi u Ostrogonskom obredniku iz 1625.,[8] a istovjetan obred nalazimo u drugim mađarskim obrednicima,[9] kao i u Vrhovčevu obredniku.[10] Isti taj obred nalazimo i u Strossmayerovom obredniku ali na hrvatskom:
„Blagoslovi gospode ovaj stvor cvjetova i trava, da, zazivanjem tvoga svetog imena, bude rodu ljudskomu spasonosnim sredstvom, te ujedno u zdravlje i sreću tiela i duše svim onim, koji ga tvojom darežljivošću sebi na utjehu posjeduju i čuvaju.
Smiluj se, gospode bože, rad slave presvetoga imena svoga, slugam i službenicim svojim, koji ti vierno služe i u nebeske se darove uzdaju: da ovaj blagoslov po obih travah i cvjetovih bude im u zaštitu tiela i duše; te da ove cvietove i trave tvoja dobrota blagoslivljuć blagoslovi; pa zaštićeni tvojom milošću; da ono, u što se uzdamo, i što, obilježen jednom vjerom katoličkom vjerujemo, također i postići vriedni budemo.“
U izvornom Rimskom obredniku iz 1614. ovoga blagoslova nema. Međutim, u 19. st. u Dodatku Rimskog obrednika pojavljuje se Blagoslov trava na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije.[11] Obred započinje psalmom 65 („Bože, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu“). Slijede tri molitve. Blagoslivlju se biljke i plodovi namijenjeni za hranu ljudima i stoci kao hrana i kao lijek.
Važeći njemački obrednik (naslovljen kao studijsko izdanje) napominje da je ovaj blagoslov star preko tisuću godina i da se na poseban način povezuje s Blaženom Djevicom Marijom te donosi teološki bogatu blagoslovnu molitvu koju svećenik govori nakon himna „Veliča“:
„Gospodine, Bože naš, ti si Mariju uzvisio iznad svega stvorenoga i uznio na nebesa. Na njezin blagdan zahvaljujemo ti za čudesa tvojih stvorenja. Po ljekovitim travama i cvjetovima ti nam daješ zdravlje i radost. Blagoslovi ove trave i cvjetove. Oni nas podsjećaju na tvoje veličanstvo i na bogatstvo tvoga života. Po Marijinu zagovoru udijeli nam spasenje. Daj da prispijemo vječnom zajedništvu s tobom da te uzmognemo hvaliti zajedno sa svim stvorenjem.“[12]
Ovaj je blagoslov i danas prisutan i cijenjen u Njemačkoj, a narodni običaji točno određuju koje se poljsko cvijeće i koje se povrće donosi na blagoslov.
Zaključimo. Ne znamo koliko je običaj blagoslivljanja trava o blagdanu Uznesenja Blažene Djevice Marije bio raširen u našoj biskupiji. Međutim, Strossmayer se ipak potrudio zadržati stare obrede i blagoslove, kao naše vlastitosti, odnosno kao vlastitosti naših krajeva koji su često bili istovjetni onima u Mađarskoj. Čini mi se važnim i potrebnim da i danas studiramo i otkrivamo naše posebnosti u slavljenju sakramenata i blagoslovina, pa da – u našem budućem vlastitom obredniku – kao mudri gospodari iz svoje riznice iznosimo novo i staro, već prema potrebi i duhu vremena u kojemu naša mjesna Crkva živi.
[1] Obrednik biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske, Zagreb, 1878., 165-166.
[2] Nešto slično nalazimo i u Ivane Brlić-Mažuranić. U zbirci „Priče iz davnine“ nalazimo bajku „Jagor“. U njoj se opisuje biće (božanstvo) po imenu Bagan. On je „malen kao palac, na nožicama mu konjska kopitašca, na čovječjoj glavici volovski roščići“, a prebiva u snopu pšenice koji je upleten u pleter u staji da „čuva blago (stoku) u pojati“.
[3] Usp. Kräutersegen, Kräuterweihe u: H. BÄCHTOLD-STÄUBLI – E. HOFFMANN-KRAYER (prir.), Handbuch des deutschen Aberglaubens, svezak 5, Berlin – New York, 1987, 438-445.
[4] Ovaj je apokrif bio omiljen među kršćanskim pukom, tako da postoje i stari hrvatski prijevodi. Usp. M. MIKECIN, Apokrif Usnuće Bogorodice u hrvatskoglagoljskoj književnosti (I.) Usporedba teksta iz pazinskih fragmenata s grčkim izvornikom i najstarijim slavenskim tekstovima, u: Slovo 68 (2018), 227–288.
[5] H. DANIEL-ROPS (prir), Die Apokryphen Evangelien des Neuen Testaments, Zürich, 1956, 100.
[6] H. DANIEL-ROPS (prir), Nav. dj., 112.
[7] Rituale Monaco-frisingense, München, 1840-1841, 555-558, ovdje: 556.
[8] Usp. Rituale Strigoniense, seu formula agendorum in administratione Sacramentorum, ac ceteris Ecclesiæ publicis functionibus, Posonii 1625., 187.
[9] Usp. Rituale Romano-Colocense, seu Formula agendorum in administatione sacramentorum et caeteris Ecclesiae publicis fonctionibus rite obeundis observanada ac in usum colocensis, et comprovintialium dioecesum accomodata, Budae, Typis regiae Universitatis pestiensis, 1798., 359.
[10] Usp. Rituale Romano-Zagrabiense seu formula agendeorum in administratione sacramentorum caeteris Ecclesiae publicis functionibus rite obeundis observanda, ac in usum Zagrabiensis diaecesis accomodata, et utilibus additamentis aucta, M. Vrhovac (ur.), Zagrabiae, 1796., 252.
[11] Rimski obrednik izdan po naredbi pape Pavla V. i pregledan brižljivošću drugih papa a oblašću svetoga G. N. pape Pija IX., udešen prema Zakoniku kanonskoga prava, po tipskom izdanju rimskom, Zagreb, 1929., 444-448.
[12] Benediktionale für die katholische Bistümer des deutschen Sprachgebetes, Herder, Freiburg i. B., 2007., 64-65.