Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov vode uoči Bogojavljenja
1. Kako se razvio blagoslov vode uoči Bogojavljenja?
Početkom 3. stoljeća, kako svjedoči Hipolit Rimski, već je bio utemeljen katekumenat – uvođenje odraslih u kršćanstvo koji su nakon trogodišnje priprave i rasta u kršćanskim vrijednostima primali sakramente inicijacije. Slavlje sakramenata inicijacije uskoro je postalo sastavnim dijelom vazmenoga bdjenja s očitim otajstvenim značenjem: kao što je Krist u vazmenoj noći pobijedio smrt i uskrsnuo, tako i krštenik prelazi iz smrti grijeha u život djece Božje. Korizma je onda za kandidate bila bliža priprava. Kad su se sredinom 4. stoljeća pojavili Božić i Bogojavljenje, vrijeme došašća se počelo shvaćati kao druga korizma. Uskoro se Bogojavljenje – pogotovo na Istoku – počelo slaviti kao blagdan krštenja Isusova, kada se silaskom Duha Svetoga i glasom Oca Isus objavio svim narodima, na što navodi izraz Epifania – Bogojavljenje. Tako su se na ovaj blagdan počela slaviti krštenja. Sljedeći korak je onda bio logičan: kako se u vazmenom bdjenju svečano blagoslivljala voda za krštenje, trebalo je to učiniti i uoči Bogojavljenja. Nakon toga, kada je praktički nestalo krštavanje odraslih, na ovaj je blagdan na Istoku ipak zadržan blagoslov vode (baš kao što se u našoj važećoj liturgiji u vazmenom bdjenju blagoslivlje voda i onda kada nema novokrštenika).
Zašto upravo 6. siječnja? Prema egipatskom računanju zimski je solsticij bio upravo 6. siječnja. Pogani su u Egiptu toga dana, prema svjedočanstvu Epifanija (+ 403.), bdjeli u čast djevice Kore koja rađa Heliosa – Boga sunca. Vjerovali su da toga dana sunce daje posebnu snagu vodama, pa su tom prigodom uzimali vodu iz fontana ili iz Nila. Prema tome, u kršćanskom slavljenju Bogojavljenja istoga dana kada je padao i spomenuti poganski blagdan vidimo inkulturaciju, postupak kojim se kršćanska otajstva (ovdje pojavak Kristov) stavljaju u okvir slavljenja poganskih svetkovina, čime se one potiskuju, a ostaje slavljenje kršćanskoga otajstva.[1]
Kristovo krštenje u Jordanu kao sadržaj Bogojavljenja s Istoka je preko Galije preneseno u Rim u 7. st. poslije Grgura Velikoga. Uz krštenje Isusovo u Jordanu povezana je ideja duhovnih zaruka Krista i Crkve, te se na Bogojavljenje također spominje čudo na svadbi u Kani Galilejskoj. Prema tome, iako je na Zapadu na Bogojavljenje naglašeno otajstva pohoda mudraca novorođenom Isusu, ipak su u bogoslužju prisutna i druga dva otajstva: Isusovo krštenje i čudo u Kani Galilejskoj. To je vidljivo i u važećem Časoslovu. Antifona evanđeoskog hvalospjeva Jutarnje na svetkovinu Bogojavljenja glasi: „Danas je s nebeskim zaručnikom Crkva vjenčana jer u Jordanu Krist opra njezine zločine; hrle s darima mudraci na kraljevsku svadbu, i vino što iz vode posta veseli svatove“.[2] Međutim, u tome smislu vidimo u današnjem liturgijskom kalendaru određenu nespretnost: na Bogojavljenje se, kao što smo vidjeli, između ostaloga spominje Kristovo krštenje u Jordanu, a već sljedeća nedjelja iza Bogojavljenja jest Krštenje Gospodinovo…
Pored svega toga, na Zapadu nije zaživio istočnjački običaj blagoslova vode na Bogojavljenje, tako da toga blagoslova nema u Rimskom obredniku iz 1614.[3] niti u drugim Rimskim obrednicima sve do konca 19. st., a nije ga bilo ni u svim obrednicima u našim krajevima. Tako ga nema u Vrhovčevu obredniku iz 1796.,[4] dok ga nalazimo u starijim mađarskim obrednicima.[5] Međutim, u katoličkim krajevima gdje se u određenoj mjeri osjećao utjecaj Istoka, to jest u južnoj Italiji („Magna Graecia“!) i u Hrvatskoj, ipak se javlja običaj blagoslivljanja vode o Bogojavljenju. Tako je već u 11. stoljeću poznat „Red bogojavljenskog blagoslova svetih voda prema redu Istočnih crkava“.[6] Zanimljivo je da je ovaj obred kasnije ušao u dodatak Salcburškog Rimsko-germanskog pontifikala.[7] Međutim, ovaj je blagoslov po svojoj strukturi i po sadržaju posve drugačiji od onih koji se kasnije javljaju u kasnijim obrednicima.
2. Blagoslov vode uoči Bogojavljenja u našim starim obrednicima
Koliko je u nas blagoslov vode o Bogojavljenju važan, vidljivo je i iz naziva: u Dalmaciji te u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine Bogojavljenje se naziva „Vodokršće“, to jest dan kada se voda „krsti“, odnosno blagoslivlje. Prvo svjedočanstvo ovoga blagoslova u nas nalazimo u Ritualu Rimskom, što ga je na hrvatski preveo i uredio Bartol Kašić i izdao u Rimu 1640. (dakle 26 godina nakon pojave tipskog izdanja iz 1614.).[8] Nakon što je na str. 394. već napisao „sfarha“ (kraj), Kašić na str. 395-422 donosi Blagossov od vodae, kojise cinij u nadvecerye od Vodokaerscta. Uskoro se i u nekim drugim izdanjima Rimskog obrednika u dodatku donosi blagoslov vode uoči Bogojavljenja (tamo gdje je običaj), kao npr., već 1663. u obredniku tiskanom u Veneciji, s napomenom da je taj obred odobren od Kongregacije obrada.[9] Nakon toga se ovaj obrazac blagoslova – kako ga donosi Kašić – uz neznatne razlike nalazi i u drugim obrednicima, kao u onom Strossmayerovom izdanom 1878.[10]
Konačno, Kongregacija obreda 6. prosinca 1890. formalno uvrštava ovaj blagoslov u Rimski obrednik, dok je prije toga bio samo u vlastitim obrednicima. Nakon toga se ovaj blagoslov nalazi i u drugim obrednicima u kojima ga ranije nije bilo.[11] Međutim, Strossmayerov obrednik gotovo u potpunosti slijedi Kašićev, dočim je obred blagoslova vode prema Rimskim obrednicima poslije 1890. drugačiji i on se nalazi u Rimskom obredniku iz 1925. (latinski) i 1929. (hrvatski). Zanimljivo je da u opasci stoji da je to blagoslov pridržan biskupu ili njegovu delegatu,[12] dočim u našim obrednicima nikada nije bilo toga ograničenja, nego je to činio „misnik“. Zanimljivo je, nadalje, da u Đakovačkom obredniku iz 1933. ovoga obreda nema.[13] Možda se išlo za tim da ovaj obrednik bude što sažetiji. Svećenik se onda za ovaj blagoslov služio RO 1929. ili ĐO 1878.
Donosimo usporedno obrede blagoslova vode uoči Bogojavljenja prema RO 1929. i ĐO 1878.
|
RO 1929. |
ĐO 1878. |
|
Litanije svih svetih Sa završetkom: „Da se dostojiš ovu vodu blagosloviti… Oče naš. Psalam 29 (28) „Prinesite Gospodinu, sinovi Božji“ s antifonom. Psalam 46 (45): „Bog nam je zaklon i utvrda“. Psalam 147 (146): Hvalite Gospodina jer je dobar, pjevajte Bogu našemu jer je sladak.“ Zaklinjanje protiv sotone i anđela odmetnika: „Zaklinjem te, svaki nečisti duše…“ Himan „Blagoslovljen“ s antifonom. Himan „Veliča“. Molitva Bogojavljenja. Zaklinjanje soli i molitva nad solju. Zaklinjanje vode i molitva nad vodom. Miješanje soli i vode. Blagoslov vode i soli. Tebe Boga hvalimo. Zaključna molitva. |
Antifona. Psalam 29 (28) „Prinesite Gospodinu, sinovi Božji“ s antifonom. Psalam 68 (67): Bog nek’ ustane! Razbježali se dušmani njegovi!“ s antifonom. Psalam 91(90): Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega“ s antifonom.[14] Litanije svih svetih Sa završetkom: „Da se dostojiš ovu vodu blagosloviti… I ne uvedi nas u napast, itd. Svećenik 4 puta nad vodom i kaže: „Izgonim te, sva četo đavolska, iz vode ove, u ime Oca i sina i Duha Svetoga.“ Zaklinjanje vode Čitanje Br 20,2-6 (voda iz pećine); Čitanje Iv 7,37-39a („Ako je tko žedan, neka dođe k meni“). Zaklinjanje vode (dva puta) i blagoslov vode,. Blagoslov soli (dva puta), molitva nad solju, zaklinjanje soli, molitva nad solju. Miješanje vode i soli. Zaklinjanje vode i soli zajedno Drugo zaklinjanje vode. Molitva blagoslova vode u obliku predslovlja. Druga molitva blagoslova vode.[15] Križ se tri puta umoči u vodu. Blagoslov vode i soli zajedno. Zaklinjanje protiv nečistoga duha. Tri molitve. Zaklinjanje soli. Blagoslov soli. Čitanje Lk 3,21-38 (izvješće o krštenju Isusovu i njegovo rodoslovlje.) Završna blagoslovna molitva. |
3. Blagoslov vode uoči Bogojavljenja u važećem obredniku
Godine 1984. objavljeno tipsko izdanje Blagoslova prema Rimskom obredniku[16] u kojem nema blagoslova vode o Bogojavljenju. Nakon tri godine objavljen je i hrvatski prijevod koji u Dodatku donosi blagoslov vode o Bogojavljenju.[17] koji je onda uvršten i u sljedeće izdanje.[18]
U Obredniku iz 1987. daje se u napomenama povijest nastanka ovoga blagoslova. Veli se da je Bogojavljenje vezano uz zimski solsticij (po egipatskom računanju 6. siječnja) , te je njegova uspostava značila suprotstavljanje poganskim blagdanima. Budući da se vjerovalo da toga dana sunce daje posebnu snagu vodama, kršćani su naglašavali da je Krist ono „Mlado sunce s visine“ (sup. Lk 1,78). Kako je naša Crkva bila u bližem doticaju s Istočnom Crkvom, blagoslov vode uoči Bogojavljenja proširio se i u nas. Na koncu Napomene zaključuju da se ovaj obred može slaviti u misi ili izvan mise, te da ovaj blagoslov zamjenjuje onaj iz Rimskog obrednika iz 1929.
Evo kako je ustrojen Red blagoslova izvan mise. Na početku je znak križa te trojstveni blagoslov. Slavitelj zatim govori uvod „ovim ili sličnim riječima“. Slijedi evanđelje Mk 7,1-11 (krštenje Isusovo). Slijedi Ps 29 („Prinesite Gospodinu, sinovi Božji“) s antifonom „Gospodin nad vodama stoluje“. Slijede litanije Svih svetih. Nakon toga se može, ako je običaj, blagosloviti sol i to molitvom iz prethodnog Obrednika, a onda novosastavljena molitva blagoslova vode. Nakon toga služitelj (svećenik ili đakon) poškropi puk vodom i zaključi riječima: „Neka nam ova voda bude spomen Kristovog i našeg krštenja i novoga života po zakonu kraljevstva Božjega.“
Za red blagoslova u misi samo se kratko napominje da je na samom početku, nakon pozdrav i nagovora sâm blagoslov vode, koji zamjenjuje pokajnički čin. Poslije blagoslova slijedi himan Slava.
Obrednik iz 2007. predviđa samo blagoslov vode u misi. Uvodne su napomene kraće i ne spominju pogansku podlogu ovog blagdana na Istoku. Obred je istovjetan onome iz prethodnog izdanja, s time da se prvo donosi obrazac blagoslova vode a onda – gdje je običaj – obrazac blagoslova soli. Nadalje, budući da je obred u misi, čitanja nisu prije litanija, nego na uobičajenom mjestu u misi. Valja pripomenuti, kako se prema važećem Misalu iz 2002. ponovno uvodi misa bdjenja. Za tu misu ovaj misal donosi vlastite molitve, ali ne i vlastita čitanja. Prema tome, dok se ne pripravi novi hrvatski prijevod, u misi uoči Bogojavljenja uzima se misa od same svetkovine Bogojavljenja. Po sebi je šteta da u ovom obredniku nije predviđen blagoslov vode izvan mise, jer se u praksi može dogoditi da svećenik, na primjer, u filijalnoj crkvi ne može slaviti misu jer će je slaviti ili ju je već slavio u župskoj crkvi, kao što se može dogoditi da ovaj obred predvodi đakon…
Blagoslov vode u starim obrednicima bio puno dulji te je bio u skladu sa sličnim drevnim obredima blagoslova vode i soli u krsnome slavlju, gdje je bilo silno naglašeno zaklinjanje protiv zlih sila, da bi tako blagoslovljena voda zadobila moć protiv sotone i svih zlih sila. Prema novome obredu blagoslovljena voda jest prvenstveno spomen krštenja, tako da je važeći blagoslov vode uoči Bogojavljenja na istoj crti kao i blagoslov vode u vazmenome bdjenju.[19]
Zaključak
Kao što smo vidjeli blagoslov vode o Bogojavljenju nije izvorno naš vlastiti obred, ali je ipak u nas zadržan kao vlastiti, jer se dugo vremena on nije nalazio u Rimskom obredniku. Slično je bilo, kao što smo ranije vidjeli, i s blagoslovom kuća o Bogojavljenju. Nije ga nikad bilo u Rimskom obredniku. Nalazimo ga u nekim vlastitim obrednicima na području Austrije, ali smo ga mi uzeli kao vlastiti, te ga proširili i prilagodili. Ovdje očito nije naglasak na originalnosti, nego je vidljivo da smo mi – iz onoga što smo nalazili u drugim krajevima, a nije bilo u Rimskom obredniku – uzeli ono što smo smatrali da najbolje odgovara našim prilikama. Time su naši prethodnici pokazali mudrost, zrelost i osjetljivost za naše vlastite potrebe.
Spomenimo na koncu da je ovaj blagoslov izgubio jednu svoju važnu osobinu. Naime, donedavno je blagoslov kuća započinjao na Bogojavljenje pa su se kuće blagoslivljale tom novoblagoslovljenom vodom. Danas zbog radnih i inih obveza blagoslov kuća započinje iza Božića, tako da je često blagoslov kuća završen do Bogojavljenja. Pa ipak, blagoslov vode uoči Bogojavljenja za većinu naših vjernika i dalje je veoma važan i stoga tu tradiciju treba i dalje čuvati i njegovati, što će, ponovimo to, zacijelo naći mjesta i u našem budućem Vlastitom obredniku.
[1] Usp. Z. PAŽIN, Svetkovina Bogojavljenja. Liturgijska i teološka analiza, u: Diacovensia 23(2015.)1, str. 89-106, ovdje: 90-91.
[2] Časoslov 1, KS, Zagreb, 1984., str. 395. Ista je antifona na istome mjestu bila i u prethodnom Časoslovu: „Hodiae caelsti sponso iuncta est Ecclesia: quoniam in Iordane lavit Christus eius crimina: currum cum muneribus Magi ad regales nuptias, et ex aqua facto vino laetantur conviviae.“ – Breviarium Romanum, Editio princeps (1568.) – fototipsko izdanje, Libreria editrice Vaticana, 1999., str., 236, br. 1210.
[3] Usp. Rituale Romanum. Editio princeps (1614). Edizione anastatica. Introduzione e Appendice a cura di Manlio Sodi – Juan Javier Flores Arcas, Città del Vaticano, 2004.
[4] Usp. Rituale Romano-Zagrabiense sdeu formula agendeorum in administratione sacramentorum caeteris Ecclesiae publicis functionibus rite obeundis observanda, ac in usum Zagrabiensis diaecesis accomodata, et utilibus additamentis aucta, M. Vrhovac (ur.), Zagrabiae, 1796.
[5] Usp. npr. Rituale Romano-Colocense, seu Formula agendorum in administatione sacramentorum et caeteris Ecclesiae publicis fonctionibus rite obeundis observanada ac in usum colocensis, et comprovintialium dioecesum accomodata, Budae, Typis regiae Universitatis pestiensis, 1798., 340.-356.
[6] Usp. P. DE PUNIET (prir.), Benedictio aquarum sanctarum theopaniarum secundum ordinem orientalium ecclesiarum, u: Revue Bénédictine XXIX (1912.) 21-46. Podsjetimo da se u različitim zapadnim liturgijskim knjigama blagdan Epiphania naziva i Theophania, kao, na rimjer u Gelazijevu sakramentaru br. 57-61. Usp. MOHLBERG, L. C. (prir.), Liber sacramentorum Romanae Aeclesiae ordinis anni circuli (Sacramentarium Gelasianum), Casa editrice Herder – Roma, 1981.
[7] Usp. M. ANDRIEU (prir.), Les ordines Romani du haut moyen âge, 1, Les manuscrits, Leuven, 1931., 352-354.
[8] Rituale Romanum Urbani VIII Pont. Max. iussu editum, illyrica lingua. Romae ex Typographia Sac. Congreg. de Propag. fide, MDCXL (1640). Reprint izdanje priredila Kršćanska sadašnjost i Zavod za hrvatski jezik Hrvatskog filološkog instituta, Zagreb, 1992. (= RR 1640)
[9] Rituale Romanum Pauli V. Pont. Max. iussu editum cum Coniurationibus ad fugendam tempestates „ Benedictione Aquae, quae fit in Vigilia Epiphaniae, „ aliis. Nunc addita Formula Absolvendi, „ Benedicendi Populos, „agros, a Sacra Rituum Congregatione approbata, Venecija 1663., 300-314. Nalazimo ga i u Bečkom obredniku: Ritale Viennense, ad usum romanum accomodatum, Beč, 1774., 365-381.
[10] Obrednik biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske, izdan po naredbi preuzvišenog, presvietloga i prečastnoga gospodina Josipa Jurja Strossmayera biskupa bosanko-djakovačkoga i Sriemskoga, itd., Zagreb, tisak dioničke tiskare, 1878. (= ĐO 1878.), str. 172.-193.
[11] Tako blagoslov vode o Bogojavljenju, prema rimskom obredniku nalazimo, na primjer u: Rituale Strigonense, seu Formula agendorum in administatione sacramentorum at caeteris Ecclesiae fonctionibus, Ostrogon, 1907., str. 244-258. (latinski).
[12] Rimski obrednik izdan po naredbi pape Pavla V. i pregledan brižljivošću drugih papa a oblašću svetoga G. N. pape Pija IX., udešen prema Zakoniku kanonskoga prava, po tipskom izdanju rimskom, Zagreb, 1929. (= RO 1929), 516-533.
[13] Usp. Priručni obrednik. Dodatak Rimskom obredniku za Đakovačku biskupiju, Đakovo, 1933. (= ĐO 1933)
[14] Poslije ovoga, a prije Litanija, Kašić donosi responzorij: Usliši me, Gospodin, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me! (Ps 69,17) Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla! (Ps 69,2) RR 1640, 399-400.
[15] U središnjem dijelu ove molitve veli se: „Zaklinjem te [vodo] onim, koji je sve stvorio, da ne prezreš glasa poniznosti moje, već da istjeraš svaku sjenu, sve sluge protivničke, sve zasjede đavaoske, bile one duhova nečistih ili prokletih ili bludećih…“, a Kašić ovdje dodaje koje to nečiste sile mogu biti: „ili dozvanih od čarobnjaka, ili vilenjaka ili vukodlaka ili vilenica ili vukodlačica, od zmaja drakuna i svih letećih ili puzajućih poskoka i zmija“.
[16] Usp. Rituale Romanum ex decreto Sacrosancti oecumenici concilii Vaticani II instauratum, auctoritate Ioannis Pauli II promulgatum. De benedictionibus, Editio typica. Typis Polyglottis Vaticanis 1984. Reimpresio 1985.
[17] Usp. Rimski obrednik obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog a proglašen vlašću pape Ivana Pavla II. Blagoslovi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1987., str.451-457.
[18] Us. Rimski obrednik obnovljen prema odluci svetog općeg sabora Drugog vatikanskog, proglašen vlašću pape Pavla VI. Blagoslovi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2007., glava XXXIII bis, str. 426-430.
[19] Usp. Z. PAŽIN, Blagoslov vode jučer i danas. Egzorcizam ili epikleza?, u M. BABIĆ (Logos kai mysterion. Spomen-spis prigodom 80. obljetnice rođenja o. Martina Kirigina O. S. B., Makarska 1989., 99-103.
