Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov vojnika i bojne zastave

Sveti Ivan Kapistran, katedrala Svetog Stjepana u Beču (detalj)

Možda ćemo i danas naići na neki tekst gdje se sa zgražanjem govori kako je neki svećenik u svoje vrijeme blagoslivljao oružje. Znamo, naime, dok Stari zavjet govori o „svetom ratu“ i „heremu“ kletom uništenju u kojem treba posvema istrijebiti neprijatelja,[1] Isus jasno govori: „Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone“ (Mt 5, 43-44). Kako onda u kontekstu ovih riječi razumjeti da su i kršćani vodili (i vode) ratove? Tu ipak treba zastati. Kao prvo, svaki povijesni događaj valja gledati u kontekstu svog vremena. Metodološki je, naime, krivo prosuđivati neke prošle događaje iz današnje perspektive. Kako, na primjer, gledati na činjenicu da su žene u nekim švicarskim kantonima dobile pravo glasa tek sedamdesetih godina prošloga stoljeća? U Švicarskoj koja bi trebala biti uzorom demokracije! Kako danas gledati na to, da je papa u svoje vrijeme pozvao na križarski pohod? O tome valjano može prosuđivati povjesničar koji dobro poznaje i vrijeme i mentalitet i sve okolnosti koje su obilježavale određeno vrijeme. Drugo, što također valja imati na pameti, i danas u svim demokratskim zemljama postoje vojni ordinarijati i vojni kapelani koji vojnicima u miru i u ratu pružaju duhovnu okrepu i to smatramo demokratskom stečevinom.

Pitanje pravednoga rata iznimno je zamršeno. Mi ćemo ovdje promotriti samo kako se u bogoslužju Crkve odražavaju pitanja rata, zakonite obrane i postupaka kršćanskih vojnika. Prvo ćemo prikazati jednu molitvu iz Sveopće molitve Velikoga petka, u kojoj se moli za kršćanskoga cara koji ima stajati u obrani kršćanstva protiv „barbarskog divljaštva“, zatim ćemo prikazati blagoslov vojnika i bojne zastave prema Strossmayerovom obredniku iz 1878., te molitve blagoslova oružja iz drugih starih obrednika. Kao primjer postupaka crkvenih službenika u teškim vremenima obrane od Turaka, vidjet ćemo kako je sv. Ivan Kapistranski, koji je kasnije uzet za zaštitnika vojnih kapelana, poučavao svećenike o njihovu ponašanju za vrijeme bitke. Na koncu ćemo dati prikazati dva molitvenika koji su danas u uporabi u vojnim kapelanijama u Hrvatskoj.

I. RAT I OBRANA KRŠĆANSTVA PRIJE II. VATIKANSKOG SABORA

1. Molitva za kršćanskog cara u Sveopćoj molitvi Velikoga petka

U kontekstu blagoslova vojnika, na početku ćemo promotriti drevnu molitvu za cara iz Sveopće molitve Velikoga petka koji nalazimo u sakramentarima iz 7. st., pri čemu je ta molitva vrlo vjerojatno još starija.[2] Svi kasniji misali (uz zanemarive izmjene) preuzimaju verziju iz Grgurovog sakramentara,[3] pa tako i Misal Pija V.1570. sve do godine 1956.![4] U toj se molitvi moli da Bog rimskome caru podloži sve barbarske narode, tako da se postigne trajni mir,[5] te da poganski narodi koji se uzdaju u svoje divljaštvo budu satrti snagom Božje desnice.[6] Prema tim starim molitvenim tekstovima, kršćanski je car trebao sebi podložiti barbarske narode tako da oni, koji se uzdaju u svoje divljaštvo budu satrti Božjom desnicom. Dakle, divljake treba satrti! Ovo, naravno treba sagledati u povijesnom kontekstu. U odnosu na rimski svijet, barbari su se u to vrijeme doista ponašali „kao divljaci“, koji su u svojim vojnim pohodima rušili, palili i pljačkali. K tome, vjerovalo se da barbari to čine upravo zbog toga, što nisu upoznali evanđeoski nauk ljubavi. Prema tome, valjalo je pobijediti njihovo divljaštvo, da bi, na koncu, i oni sami, nakon što budu pokršteni, krenuli putem evanđelja. Car je, sa svoje strane, trebao biti čuvar i jamac toga kršćanskog svijeta. Možda bismo to mogli usporediti s današnjim terorističkim napadima na putnike u zrakoplovu ili na neke civilne zgrade. Sve civilizirane zemlje smatraju da se od terorizma i terorista mogu i trebaju štititi svim zakonitim sredstvima…

2. Blagoslov vojnika i bojne zastave u Strossmayerovom obredniku

Donosimo sada obred blagoslova vojnika i blagoslov vojne zastave prema Strossmayerovom obredniku iz 1878. Napominjemo da identične obrede na latinskom nalazimo u kaločkim obrednicima od početka 18. st. kao i u zagrebačkom obredniku s konca istoga stoljeća, kako ćemo kasnije pokazati. Očito je da te molitve potječu iz vremena borbe protiv nekršćana Turaka, što bi onda značilo da se obrana od turskih osvajanja u isto vrijeme smatrala obranom kršćanske vjere. Zanimljivo je da ovih obreda nema u rimskim i u ostrogonskim obrednicima, a nema ih ni u bečkom i salsburškom obredniku.

a) Blagoslov vojnika na vojnu polazećih

Na početku se moli antifona: „Gospode, gospode krieposti spasa moga: zasjenio si vrhu glave moje u dan ratni“ i Psalam 144.: „Blagoslovljen Gospodin, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu“.[7] Slijedi Očenaš i uobičajeni responzorij te dvije molitve koje vrijedi navesti:

„Gospode sveti, otče svemožni, vječni bože, koji sve sam uređuješ, i sve ravnaš kako treba; te koji si, da se suzbije vojska nepravednika i obrani pravda, porabu mača ljudem na zemlji spasovitom uredbom dopustio, i red vojnički na obranu naroda ustanoviti dao; bože koji si sv. Ivana potaknuo, da rekne vojnikom k njemu u pustinju došavšim, da nikoga neglobe, nego sa svojom plaćom da se zadovolje, dobrotu tvoju ponizno molimo, da kako si Davidu slugi svom moć Golijata svladati dao, i Makabeju divljačtvo naroda ime tvoje nezazivajućih pobjediti dopustio: tako i ovim slugam tvojim, koji za pravdu i istinu u boj polaze, milosrdjem nebeskim snagu i smielost na obranu vjere i pravde udieli, te im vjeru, uhvanje i ljubav pomnoži. Daj im gospode strah svoj, ujedno i ljubav, poniznost, postojanost, poslušnost i dobru uztrpljivost, da nikoga nepravedno ne uvriede, nego sve što je pravedno i dobro da brane, tebe se boje, pravednost štuju, družbe izdajne klone se, svoju ljubav pram iskrnjemu[8] očituju, starješine svoje u svem točno slušaju, i svoju dužnost u svem sviesno izvršuju.“

„Svemožni vječni bože, izlij vrhu ovih slugu svojih, koji rad slave tvoje i da obrane pravdu u boj polaze, milost svoga blago+slova, i nje, u desnice tvoje kriepost uzdajući se, nebeskom zaštitom proti svakoj protivštini oružaj, da ih nikakova bojna navala u ovome vieku nesmeta, no tvojom pomoćju neprijatelje svoje da savladaju.“[9]

Kako razumjeti ove blagoslovne molitve? I u ratnim okolnostima molitva nastoji u srca vojnika uliti istinske ljudske i kršćanske vrline. Nema ni riječi o mržnji prema neprijatelju. Molitva jednostavno govori o obrani pravde i obrani naroda. I u strašnim okolnostima ratovanja, kada su napasti i prigode za zlo i za zločine još puno veće nego u redovnom životu, molitva naglašava da vojnici – prema naputku Ivana Krstitelja – nikome ne smiju činiti nasilja te da trebaju biti zadovoljni svojom plaćom, što znači da ne smiju pljačkati. Nadalje, po ovom blagoslovu vojnici bi – bojeći se Boga – trebali biti strpljivi i pravedni.

b) Blagoslov bojne zastave

Nakon kraćeg responzorija slijede dvije molitve koje ovdje navodimo.

„Svemožni, vječni bože, koji si blagoslov sviuh, i snaga pobjeditelja, pogledaj milostivo na molitve poniznosti naše, i ovu zastavu bojnoj porabi namienjenu nebeskim blago+slovom posveti, da proti neprijateljskim i pobunjenim narodom bude jaka i tvojom obranom ogradjena; da bude neprijateljem tvoga naroda kršćanskoga strahovita, i zagovorom svetih tvrdina, i pobjede izvjesno uzdanje: ti bo si bog silan, koji rat svladjuješ i uzdajućim se u te nebeske obrane pomoć pružaš.“

Zastava se poškropi blagoslovljenom vodom i predaje zastavniku uz riječi:

„Primi zastavu nebeskim blagoslovom posvećenu, znamenje + neprijatelju naroda kršćanskog strahovito; a tebi dao gospod milost, da s njom smielo na čast imena njegova redove neprijateljske zdrav i nepozledjen probijaš.“[10]

Očito je da su ove molitve nastale u vrijeme turskih ratova. Kršćanski su vojnici trebali čuvati ne samo svoj narod i svoju domovinu, nego i kršćansku vjeru. Budući da su na bojnim zastavama između ostalog bili i kršćanski simboli (gdje se redovito isticao križ), te su zastave trebale biti sigurna obrana neprijatelja Kristova križa.[11]

3. Blagoslovi vojnika, zastave i oružja u drugim starim obrednicima

Kao što je bilo rečeno, u starim obrednicima na našim područjima nalazimo identičan blagoslov vojnika koji polaze u rat,[12] kao i blagoslov bojne zastave i ratnog znakovlja.[13] Međutim, u već navedenim latinskim obrednicima koji su bili u uporabi u našim krajevima, nalazimo i blagoslov sablje ili mača, općeniti blagoslov oružja te blagoslov pušaka i topova, čega nema u ĐO 1878.

a) Blagoslov sablje ili mača

„Dostoj se blagosloviti, Gospodine, ovu sablju, a ovoga svoga slugu koji je po tvom nadahnuću želi primiti, obdari zaštitom svoje ljubavi i nepovrijeđenim sačuvaj od svih njegovih neprijatelja.“[14]

Svećenik poškropi sablju blagoslovljenom vodom i predaje je vojniku govoreći:

„Primi ovu sablju u ime O+ca i Si+na i Duha + Svetoga. Služi se njome za obranu sebe, i svete Crkve da se smetu neprijatelji Križa Kristova i kršćanske vjere te, koliko ljudska krhkost dopušta, da njome nikome nepravdu ne učiniš. Neka ti se to dostoji dati onaj koji s Ocem i Duhom Svetim…“[15]

Uočavamo dva bitna elementa. Sablja je trebala biti obrana protiv „neprijatelja Kristova križa“ (usp. Fil 3,18), a u isto vrijeme se od vojnika očekuje da nikamo ne čini nepravdu.

b) Općeniti blagoslov oružja

Oružje se stavi na oltar ili ga netko drži u ruci, a svećenik kaže:

„Znak [križa] i blagoslov Boga, svemogućeg O+ca i Si+na i Duha + Svetoga sišao na ovo oružje i na onog koji ga bude nosio, da izvršuje tvoju pravdu. Molimo te, svemogući Bože, da ga štitiš i braniš, koji živiš i kraljuješ…“[16]

„Svemogući Bože u čijoj je ruci potpuna pobjeda, koji si podario Davidu čudesnu snagu da pobijedi pobunjenika Golijata, blagost tvoju poniznom molitvom zazivamo, da se dostojiš ovo oružje blagonaklono blagosloviti, da se, za zaštitu i obranu Svete Majke Crkve, sirota i udovica, njime sretno i pobjedonosno služi protiv svih vidljivih i nevidljivih neprijatelja. Po Kristu.“[17]

Oružje se blagoslivlje protiv pobunjenika za obranu Crkve (protiv neprijatelja Kristova križa), za zaštitu sirota i udovica, te za zaštitu onih koji osobito trpe, pogotovo u vremenu rata. Očito je i ova molitva nastala u turskim ratovima, jer su od turskih prodora osobito trpjeli civili izloženi nasilju, pljački i odvođenju u roblje. Konačno u posebnom naslovu se za blagoslov pušaka i topova kaže se da se mutatis mutandis uzme blagoslov oružja.[18]

4. Sv. Ivan Kapistranski u bitci za Beograd 1456.

Da bismo do sada navedene molitve mogli bolje stavili u povijesni kontekst, bit će korisno prikazati djelovanje franjevca, sv. Ivana Kapistranskog prigodom obrane Beograda od Turaka 1456. Danas je ovaj svetac zaštitnik vojnih dušobrižnika.[19] Ivan Tagliacozzo, njegov subrat i suvremenik, opisuje kako je Ivan Kapistranski uspio pokrenuti velikaše da se prikupe križari koji su trebali zastaviti prodor Turaka.[20] Kako se tada beogradska tvrđava našla na udaru turskog nadiranja, Ivan je s malobrojnim križarima iz Petrovaradina došao lađama u Beograd 2. srpnja 1456.[21] Nakon što su Turci sljedećeg dana opkolili grad, Ivan se s malobrojnom vojskom 4. srpnja lađama uputio po pojačanje u Petrovaradin. Dana 14. srpnja uspjeli su lađama probiti tursku blokadu i donijeti namirnice u Beograd. Znakovito je ono što je Ivan govorio svećenicima koji su bili uz branitelje:

„Ispovijedajte, mirite nesložne, liječite bolesne i slabe, pokapajte mrtve, propovijedajte otpor. Vi pak, svećenici, čuvajte se da ne ubijete nijednog Turčina i ne poslužujte nikakvim oružjem ili streljivom borce; ni kamenja ni strelica ne dodavajte niti pripremajte. Vaše oružje protiv neprijatelja Kristova križa neka budu molitve i dijeljenje sakramenata. Braći nesvećenicima ne dajem posebno pravilo niti drukčije naređujem nego neka rade kako im Bog nadahne.“[22]

Teška se bitka vodila 20. i 21. srpnja. Tagliacozzo bilježi da je u najžešćoj bici Ivan stajao uspravan na zidinama raširenih ruku vapeći: „Isuse, Isuse!“ a da nije bio pogođen, što su nazočni smatrali velikim čudom.[23] Dana 22. srpnja 1456. branitelji su uspjeli obraniti grad, a Turci su doživjeli veliki poraz. Spomenimo da je papa Kalikst III. godine 1457., u znak zahvale za pobjedu nad Turcima kod Beograda, već postojeći blagdan Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza, proširio na cijelu Crkvu.[24]

Kao što vidimo, prema naputku sv. Ivana Kapistranskog, uloga svećenika među vojnicima bila je isključivo duhovna. Kao što je svaki vjernik potrebit duhovne pomoći i potpore, to je još više branitelj koji izlaže svoj vlastiti život. Zbog te duhovne potpore, ali i zbog toga da bi i u ratnim strahotama vojnik sačuvao ljudskost i kršćanski značaj, i danas se smatra važnom i potrebnom prisutnost svećenika u vojnim i redarstvenim postrojbama. Prisjetimo se: važnost duhovne potpore u vremenu rata i neki od nas su to itekako iskusili za vrijeme Domovinskog rata.

II. MOLITVENICI ZA VOJNIKE U REPUBLICI HRVATSKOJ

U Hrvatskoj ne postoji obrednik koji bi bio vlastit vojnom ordinarijatu, niti smo pronašli neke obrede posebno namijenjeni vojnicima. Zato ćemo ovdje predstaviti dva molitvenika pripravljena za vojnike.

1. Vojnikov molitvenik iz 1991.

Ovaj se molitvenik pojavio 1991. u vrijeme najžešće agresije na Hrvatsku. Izdao ga je za privatnu upotrebu Franjevački provincijalat (Kaptol 6, Zagreb).[25] Na 31 stranici maloga formata 7,5×10,5 cm ovaj molitvenik donosi najvažnije molitve, Deset zapovijedi, Crkvene zapovijedi te popis sedam glavnih grijeha. Daju se kratki naputci o sakramentima. Tu su i uobičajene molitve te posebne molitve za vojnike, za mir i za domovinu. Posebno ističemo da ovaj molitvenik donosi i „Načela časnog rata i željenog mira“:

„1. Totalni rat koji ide za uništenjem gradova ili krajeva zajedno s njihovim stanovnicima jest zločin protiv Boga i čovjeka.
2. Obrana svoga život, život svojih bližnjih i svoje domovine časna je dužnost svakog građanina.
3. I u obrambenom ratu, u nužnoj i potrebnoj obrani, zabranjena je svaka nečovječnost, mržnja i odmazda.
4. Sveta je dužnost brinuti se za ranjenike i poginule, a koliko smo u mogućnosti dužni smo pomoći i ranjenom neprijatelju.
5. Sve zaraćene strane dužne su i za vrijeme rata tražiti načine da što prije dođe do prekida vatre te se potraže svi mogući putovi sporazuma i dogovaranja dok se ne uspostavi trajni i pravedan mir.“[26]

U istom molitveniku „Vojnikova molitvu Bogu“ na svoj način sažima kršćanski stav o najtežim ratnim prilikama – kada je sama opstojnost domovina bila dovedena u pitanje – te na dirljiv način potiče vojnika na povjerljiv odnos prema dobrome Bogu koji je Otac svih ljudi:

„Bože, Oče naš! Ti si me stvorio, ti si mi darovao život. Želim svoj život živjeti dostojno i časno, vjeran svojoj savjesti.

Pozvan sam da po savjesti branim domovinu od nametnutoga rata. Pomozi mi da obranim nevine ljude kojima je ugrožena sloboda i sam život.

A ti, Bože, mene brani i čuvaj! Ja u te vjerujem, u te se ufam, tebe ljubim. Oprosti mi sve moje grijehe i čuvaj me od svake mržnje i nečovječnosti. Molim te i za ljude s druge strane fronta. Daj da što prije prestane ovaj rat i svi ratovi. Pomozi nam da potražimo nove putove mira, sloge i zajedničkog života: da zajedno gradimo nov, bolji, Božji svijet – svijet istine i pravde, ljubavi i mira.“[27]

2. Molitvenik za vojnike i redarstvenike iz 2014.

Ovaj službeni molitvenik[28] na 312 stranica manjega formata 8,5×12 cm ima za molitvenike uobičajeni raspored: temeljne i prigodne molitve, život po sakramentima, pobožnosti, te kratke obrasce vjere. Kao posebnost donosi se misa na Svetkovinu Zaštitnice Vojne biskupije, zatim se navode zaštitnici vojnih kapelanija s kratkim životopisom i molitvama.

Molitvenik donosi gore navedenu molitvu vojnika[29] i donosi još jednu čiji drugi dio valja istaknuti:

„Vojnik sam, Gospodine. Stavio sam se u službu mira u svojoj zemlji i u situacijama gdje ga nema. Pomozi mi da budem graditelj mira kako bi ljudi i narodi imali više povjerenja jedni u druge i kako bi smjeli imati nadu da će u miru živjeti i mir širiti. Neka oružje koje mi je dopušteno nositi ne bude znakom ničije smrti, nego znakom slobode onih za koje djelujem i kojima sam poslan.[30]

Pod naslovom „Učiteljstvo Crkve o miru i ratu“ molitvenik – bez dodatnih komentara – doslovno navodi dijelove saborskog dokumenta „Gaudium et spes“ koji u brojevima 78; 79; 80 i 82 govori o kršćanskom pogledu o ratu i o izgradnji mira. Ističemo citat iz broja 80: „Svaki ratni čin koji bez razlike ide za uništenjem čitavih gradova ili prostranih krajeva zajedno s njihovim stanovništvom zločin je protiv Boga i samoga čovjeka što treba odlučno i bez oklijevanja osuditi.“

Kao što vidimo, i u jednom i u drugom molitveniku govori se o obrani života i domovine, ali i o poštovanju svakoga čovjeka, pri čemu je isključena svaka nečovječnost i mržnja. Štoviše, molitva se upućuje i za „one s druge strane fronte“, te se napominje da se po savjesti valja brinuti i za ranjenog protivnika. Oba molitvenika također donose nauk Crkve o ratu i izgradnji mira i u najtežim prilikama.

Duboko kršćanski stav u danima teških ratnih kušnji i stradanja u Domovinskom ratu najbolje je pokazao kardinal Franjo Kuharić. On je u ratom razrušenoj crkvi sv. Lovre 10. kolovoza 1991. u Petrinji izrekao znamenite riječi:

“Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede!“

Te su riječi su uklesane na vanjskom zidu obnovljene crkve sv. Lovre u Petrinji.

Zaključak

Izuzetno je teško govoriti o pravednom ratu i o tome koji bi se rat mogao tako okarakterizirati, kao što je teško govori o nužnoj samoobrani. U kojem se trenutku ti uvjeti ostvaruju? U kojem trenutku se može sa sigurnošću reći da je obrambeni rat jedina mogućnost za spašavanje života i domovine? Nadalje, s pravom kažemo da je potrebno ostvariti „pravedan mir“. Što to u konkretnom slučaju može značiti? Je li uopće moguće govoriti o pravednom miru, budući da svaka od zaraćenih strana pravdu shvaća na svoj način? Što bi bilo podjednako pravedno za obje strane? Vrlo teška pitanja. Kako god bilo, Crkva svojim djelovanjem i svojim bogoslužjem daje svoj doprinos da u srcu svakog čovjeka zavlada istinski Kristov mir.

Što se tiče naši starih obrednika, očito je da se u Strossmayerovo vrijeme smatralo neprikladnim blagoslivljati oružje, tako da su u ĐO 1878. zadržani samo spomenuti obredi blagoslova vojnika i bojne zastave. To je ujedno i zadnja godina gdje nalazimo ovakve blagoslove. U Đakovačkom obredniku iz 1933. tih blagoslova više nema.

Međutim, valja uzeti u obzir da u svim ovim blagoslovima nema govora o mržnji prema neprijatelju. Govori se o obrani kršćanske vjere, Kristova križa, te o obrani sirota i udovica. U isto vrijeme se moli da vojnici poštuju sve Božje zakone, te da se ne okrenu nasilju i nepravdi. U ovim molitvama prisutna je Isusova opomena: „Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima“ (Lk 6,27). U važećim molitvenicima za vojnike i redarstvenike, naravno, nema govora o blagoslivljanju oružja, nego je sve usmjereno prema čovjeku. Govori se o ljubavi prema domovini, ali o ljubavi prema protivniku. Rat je ono zadnje sredstvo i u svakom trenutku i na svaki način trebalo bi poraditi da se ostvari trajan i pravedan mir. A i to je u Božjoj ruci. Zbog toga valja moliti i to tako da nam Bog prije svega očisti srce i u nj ulije svoj istinski mir. Kažemo i vjerujemo da je Bogu sve moguće. Za Božji, Kristov mir molimo u svakoj misi, molimo i u Gospinim litanijama, molimo ne samo u vojsci nego u svim našim osobnim molitvama.

Šteta je da u nas ne postoje vlastiti obredi za vojnike, kao, na primjer, blagoslov vojnika prigodom odlaska na neku mirovnu misiju ili prigodom davanja prisege. Danska poslovica veli: „Tko hoće mirno spavati, neka ide u crkvu. Tko hoće naučiti Boga moliti, nek ide na more.“[31] Uvjeren sam da ova poslovica još više vrijedi za vojnike, pogotovo u ratnim prilikama. Zato bi i ovdje bilo važno pripraviti prigodna i prikladna bogoslužja. Stari su obrednici to imali.


[1] Tako prorok Samuel govori kralju Šaulu ove Božje riječi: „Sada idi i udari na Amaleka, izvrši ‘herem’, kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!“ (1 Sam 15,3). Strašno. Primjeri „herema“, posvemašnjeg uništenja neprijatelja, brojni su u povijesnim knjigama Staroga zavjeta. Usp. Lev 27,28-29; Br 18,14; 21.3; Pnz 10,16-17; Jš 6,17; 7,1: 10,1.28; 11,11.20-21; 22,20; Suci 1,17; 1 Sam 15,3.8.9.15.18.20.21; 30,17.

[2] Usp. L. C. MOHLBERG (prir.), Liber sacramentorum Romanae Aeclesiae ordinis anni circuli (Sacramentarium Gelasianum), Casa editrice Herder – Roma, 1981., 406-407; J. DESHUSSES (prir.), Le sacramentaire Grégorien, 1 Le Sacramentaire, Le Supplément d’Aniane, Fribourg, 1979., 344-345.

[3] Tako npr. R. LIPPE (prir.), Missale Romanum Mediolani 1474. (Ordo Missalis secundum consuetudinem Romanae curie), London 1899., str. 168.

[4] M. SODI – A. M. TRIACCA (prir.) Missale Romanum. Editio Princeps (1570) (fototipsko izdanje), Libreria editrice vaticana 1998., 247 (nova paginacija), broj 1231-1232, originalna paginacija 191. Primjera radi navedimo jedno od zadnjih izdanje prije 1956.: Missale Romanum ex decreto sacrosacti Concilii Tridentini Restitutum, S Pii V Pontificis Maximi iussu editum aliorum pontificium cura recognitum a Pio X reformatum et Benedicti XV auctoritate vulgatum, Marietti Torino – Rim, 1949., 146-147.

[5] U originalu: „subditas illis faciat omnes barbaras nationes ad nostram perpetuam pacem“. Naš glagoljski misal kaže varvarske narode. Usp. Rimski misal slověnskim jezikom, prěsv. G. N. Urbana papi VIII povelěnjem izdan, Romae, 1927., 159. Usp. U starim hrvatskim prijevodima moli se da Bog caru učini podložne sve poganske narode. Usp. Bernardinov lekcionar 1495., Zagreb, 96; Vandjelja i knighe apostolske istomacene iz Missala novoga Rimskoga u jezik slovinski, Ragusa, 1784., 123.

[6] U originalu: „ut gentes quae in sua feritate confidunt dexterae tuae potentia conprimantur“. Glagoljski misal kaže da oni narodi koji se uzdaju u svoje „sverěpstvo“ to jest svirepost „sgnetut se“ to jest budu zgnječeni, dakle, satrti. Usp. Rimski misal slověnskim jezikom, 160. Dubrovački lekcionar kaže da narodi koji se uzdaju u svoju varlos (divljaštvo) budu podloženi Božjom desnicom. Usp. Vandjelja i knighe apostolske, 123. Kao zanimljivost navodimo da je ipak 1860. godine dana je mogućnost da se ispusti molitva za kralja. (očito nakon što je 1859. nasilno iz Papinske države otrgnuta pokrajina Emilia Romagna, te 1860. Umbrija i Abruzzo). Usp. Z. PAŽIN, K. VIŠATICKI, Sveopća molitva Velikog petka, u: Crkva u svijetu, 47 (2012) 2, 210-234, ovdje: 219.

[7] U Strossmayerovom obredniku brojevi psalama, naravno, slijede Vulgatu, pa onda u ovome obredniku stoji da bi ovo bio Psalam 143.

[8] „Iskrnji“ je stara hrvatska riječ koja znači „bližnji“.

[9] Usp. Obrednik biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske, izdan po naredbi preuzvišenog, presvietloga i prečastnoga gospodina Josipa Jurja Strossmayera biskupa bosanko-djakovačkoga i Sriemskoga, itd., Zagreb, 1878. (= ĐO 1878), 166-169.

[10] Usp. ĐO 1878, 169-170.

[11] U ono se vrijeme narod snažno identificirao sa svojom vjeroispoviješću, tako da je redovito više bila naglašena svijest o pripadnosti kršćanskoj (katoličkoj) vjeri negoli vlastitom narodu.

[12] Usp. Rituale Romano-Colocensae, seu formula agendorum in administratione Sacramentorum, ac ceteris Ecclesiæ publicis functionibus, Budae, 1738. (= RC 1738), 346-347; Rituale Romano-Colocense, seu Formula agendorum in administatione sacramentorum et caeteris Ecclesiae publicis fonctionibus rite obeundis observanada ac in usum colocensis, et comprovintialium dioecesum accomodata, Budae, 1798. (= RC 1798), 359-361; Rituale Romano-Colocense, seu Formula agendorum in administatione sacramentorum et caeteris Ecclesiae publicis fonctionibus rite obeundis observanada ac in usum colocensis, et comprovintialium dioecesum accomodata, Budae, 1833. (= RC 1833), 329-332; Rituale Zagrabiense su formula agendorum in administratione sacramentoum ac caeteris Ecclesiae publicis functionibus auctoritate … Georgii Branyugh, Zagabriae, 1729., 190-193; Rituale Romano-Zagrabiense seu formula agendeorum in administratione sacramentorum caeteris Ecclesiae publicis functionibus rite obeundis observanda, ac in usum Zagrabiensis diaecesis accomodata, et utilibus additamentis aucta, Zagrabiae, 1796., (RZ 1796), 253-254.

[13] RC 1738, 347-348; RC 1798, 361; RC 1833, 332-333; RZ 1796, 254-255. Od svih spomenutih blagoslova u Minhenskom obredniku iz 19. st. nalazimo samo blagoslov bojne zastave nalazimo i u: Rituale Monaco-Frisigense iuxta normam et ritum Ecclesiae romanae, München, 1840., 453-454.

[14] Naš prijevod: RC 1738, 348; RC 1798, 362; RC 1833, 333; RZ 1796: 255. Usp. Original: „Benedicere digneris, quaesumus, Domine, hunc ensem et istum famulum tuum, qui eum te inspirante suscipere desiderat, pietatis tuae custodia munias et illaesum custodias ab omnibus inimicis eius.“

[15] Naš prijevod: RC 1738, 348; RC 1798, 362; RC 1833, 333; RZ 1796: 255. Usp. Original: „Accipe ensem istam in nomine Patris et filii et Spitirus Sancti et utaris eo ad defensionem tuam et Sanctae Dei Ecclesiaeet ad confusionem inimicorum Crucis Christi ac fidei christianae et quantum humana fragilitas permiserit, cum eo nemineminiuste laedas, quod ipse tibi praestare dignetur, qui cum Patre…“

[16] Naš prijevod: RC 1738, 348-349; RC 1798, 362; RC 1833, 333-334; RZ 1796, 256. Usp. Original: „Signaculum et benedictio Dei omnipotentis Patris et Filii et Spiritus Sancti descendat super haec arma et super induentem, quibus ad tuendum iustitiam induatur. Rogamus te, domine Deus, ut illum protegas et defendas qui vivis…“

[17] Naš prijevod: RC 1738, 349; RC 1798, 363; RC 1833, 334; RZ 1796, 256. Usp. Original: „Deus omnipotens, in cuius manu victoria plena consistit; quiqae etiam David ad expugnandum rebellem Goliath vires mirabiles tribuisti, clementiam tuam humili prece deposcimus, ut haec arma almifica pietate benedicere digneris et concede famulis tuis eadem gestare cupientibus, ut ad munimen, ad defensionem Sanctae Matris Ecclesiae pupillorum et viduarum, contra visibilium et invisibilium hostium inpugnationem, ipsis libere et victoriose utantur. Per.“

[18] Usp. RC 1738, 349; RC 1798, 363; RC 1833, 334; RZ 1796, 256.

[19] Usp. Vlastiti božanski časoslov Đakovačke i Srijemske biskupije. Dodatak Časoslovu Rimskog obreda, Đakovo, 1995., 74.

[20] Za liturgijski spomen Sv. Ivana Kapistranskog usp. još: Z. PAŽIN – K. VIŠATICKI, Vlastiti misal Đakovačke i Srijemske biskupije, Đakovo, 2013.,227-236

[21] Usp. H. HERMAN, Kristov borac. Lik i djelo sv. Ivana Kapistranskog, Zagreb, 2006., 190.-220.

[22] Za hrvatski tekst usp. H. HERMAN, Nav. dj., str. 191. Usp. latinski original prema: L. WADINGUS HIBERNUS, Annales Minorum seu Trium ordinum a S. Franciscoinstituturum, Romae, 1735, svezak XII., 340-371, ovdje: 345-346: „Audite confessiones, sedate discordias, curate vulneratos et infirmos, sepelite mortuos, praedicate resistentiam et fortitudinem: Vos autem sacerdotes, cavete vobis ne aliquem Turcarum percutias, nec ad precutiendum, sic ad occidendum lapides aut sagitas, sive etiam arma aliis ministretis, nec paretis. Arma haec vestra contra inimicos crucis Christi sint: orationes, sacrificia et opera misericordiae ac sacramentorum administrattio. Fratribus vero laicis ego non pono regulam, aut aliter mando, nisi quantum Deus eis inspirabit.“ Usp. novije izdanje: IOHANNES DE LA TAGLIACOTIO (Giovanni da Tagliacozzo), Relatio de victoria Belgradensi, in Annales Minorum, 3rd edn. by J. M. Fonseca (Quaracchi: Tipografia Barbèra-Alfani e Venturi, 1931., str. 753-777.

[23] Usp. H. HERMAN, Nav. dj., str. 219.

[24] Usp. P. JOUNEL, L’anno, u: G. MARTIMORT (prir.), La Chiesa in preghiera. Introduzione alla liturgia. 4. La liturgia e il tempo, Brescia, 1984, 51.-178, ovdje:122; B. FUČIĆ, Preobraženje, u: A. BADURINA (prir.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1985., 481.

[25] Vojnikov molitvenik, Zagreb, 1991. Molitvenik ima 31 stranicu formata7,5 x 10,5. Mogao je, dakle, stati u najmanji džep.

[26] Vojnikov molitvenik, 9-10.

[27] Vojnikov molitvenik, 17.

[28] Molitvenik za vjernike katolike u oružanim snagama i policiji Republike Hrvatske, IV. izmijenjeno izdanje, Zagreb, 2014.

[29] Molitvenik za vjernike katolike, 144-145.

[30] Molitvenik za vjernike katolike, 143.

[31] Navedeno prema: J. HORVAT, Besa. Brodski dnevnik, Zagreb, 1973. 199.