Iz riznice đakovačkih obrednika: Bogoslužje Prosnih dana
U vazmenom vremenu prema prijesaborskom kalendaru bile su dvostruke pokorničke procesije. Prve su se nazivale „Velike litanije“ („Litaniae maiores“) na Blagdan sv. Marka (25. travnja). Nastale su još u vrijeme pape Liberija (352.-366.) kao ustuk poganskim procesijama (ambarvalia) za dobar uspjeh sjetve. U nas su Velike litanije poznatije kao Blagoslov usjeva, o čemu je ovdje već bilo govora.[1]
„Male litanije“ („Litaniae minores“ ili „Rogationes“), u nas su bile poznatije kao Prosni dani (stari je izraz „Dani molenja“). Održavale su se u ponedjeljak, utorak i srijedu prije Uzašašća. Ove su pokorničke procesije prvi puta bile zabilježene u Vienni (današnja Francuska) 470. nakon jedne pošasti, a u Rimu ih je uveo papa Leon III. (795.-816.). Vidjet ćemo kako je bogoslužje Prosnih dana u našim vlastitim obrednicima bogatije od onoga u Rimskom obredniku.
Spomenimo i ovo. Naša je Biskupska konferencija 1985. izdala Red euharistijske procesije i Bogoslužja kvatri i Prosnih dana.[2] Međutim, ono što se u ovom Obredniku naziva bogoslužjem Prosnih dana jest zapravo onaj blagoslov koji se uobičajeno uzimao i uzima za Markovo, tako da pokorničke procesije Prosnih dana koje su bile uoči Uzašašća zapravo nisu obnovljene.
A. Velike i Male litanije (prošnje) u Rimskom obredniku
Istovjetan obred i jedne i druge procesije razmjerno je kratko opisan.[3] Na početku se u crkvi zapjeva antifona „Ustani, Gospodine, pomozi nas i izbavi nas radi imena svoga“. Slijede Litanije svih svetih. Kod zaziva „Sveta Marijo“ krene ophod, a litanije se nastave. Ako je ophod duži, litanije se ponove. Naglašava se pokornički značaj ovoga ophoda. Ako se svrati u koju crkvu, pjeva se antifona, redak i molitva onome svecu kojemu je crkva posvećena. Kada se ophod završi govori se ono što je bilo uobičajeno nakon Litanija svih svetih: prvo Psalam 70.: „Bože u pomoć mi priteci, Gospodine, pohiti da mi pomogneš“ (novi je prijevod: „O Bože, spasi me, Jahve, u pomoć mi pohitaj!“)[4], a onda deset različitih molitava, o kojima će kasnije biti riječi. Ne spominje se da bi se u sklopu ovoga bogoslužja služila sveta misa.
B. Ophod na dane molenja u našim vlastitim obrednicima
Prosni se dani u našim starim obrednicima nazivaju „Dani molenja – Male litanije“.[5] Istovjetan obred nalazimo i u starim mađarskim obrednicima koji su i u nas bili u uporabi sve do pojave ĐO 1878, s tim da su u đakovačkim obrednicima dodane molitve za zagovor naši vlastitih zaštitnika: sv. Ilije, sv. Dimitrija i Srca Isusova, a u mađarskim obrednicima kao vlastiti navodi sveti Adalbert. Osim toga, u Ostrogonskom obredniku iz 1907. dodana je i molitva za papu.[6] Za razliku od Rimskog obrednika naši vlastiti obrednici imaju poseban obred za Sv. Marka i poseban obred za Prosne dane.
Obred ćemo prikazati prema Đakovačkom obredniku iz 1933. koji se neznatno razlikuje od onoga iz Strossmayerovog obrednika iz 1878.
Prvi je dio kao u Rimskom obredniku. U crkvi se, kao na Markovo, započne s antifonom i molitvom. Naglašava se da se – za razliku od ophoda na Markovo – ne pjevaju hvalospjevi ni vesele pjesme, jer je ovo prvenstveno pokornički obred. Započnu se Litanije svih svetih, a kod zaziva „Sveta Marijo“ ophod krene. Ophod redovito ide iz jedne crkve u drugu. Kada se dođe u drugu crkvu, na koncu Litanija svih svetih moli se Oče naš i Psalam 70. s oduljim responzorijem, nakon čega slijedi deset različitih molitava – sve kao u Rimskom obredniku. Prva[7] i druga[8] su za oproštenje grijeha, treća za koju god potrebu,[9] četvrta ponovno za oproštenje grijeha,[10] peta za papu,[11] šesta za mir,[12] sedma za uzdržljivost,[13] osma za sve pokojne,[14] deveta za ljudski rad[15] i deseta za žive i mrtve.[16]
Nakon toga slijedi misa. Kada završi misa, započinje naš vlastiti obred, kojega, kako rekosmo, nema u Rimskom obredniku. Govore se antifone, redci i molitve na različite nakane. Sve su molitve (osim one o svim svetima) preuzete iz Rimske liturgije. Prvo se moli molitva onome svecu kojemu je posvećena crkva u kojoj se slavi obred. ĐO 1933 napominje: ako je crkva posvećena Blaženoj djevici Mariji, uzima se molitva koja slijedi kasnije (br. 5), a „ako je posvećena drugom kojem svecu, to neka se prema gornjim uzorcima prevede iz brevijara: Ad laudes: antifona, verzikul, resonzorij i oracija o istom svecu.[17] Mi ćemo ove molitve prikazati onim redoslijedom i pod onim rednim brojevima kako stoji u ĐO 1933. Tekstove molitava navodimo prema istom obredniku. Za prve dvije molitve ne navodi se redni broj, jer one vrijede za Đakovo,[18] a nakon toga slijede molitve počevši od broja 2. One molitve koje nemaju rednog broja u obrednicima, radi preglednosti, označit ćemo slovima „a“ ili „b“.
1a. Svecu kome je crkva posvećena. U Stolnoj crkvi đakovačkoj se moli ova molitva
Ant. Ti si pastir ovaca i poglavica apostola. * Tebi su predani ključevi kraljevstva nebeskoga. Aleluja.
R: Ti si Petar. Aleluja.
O: I na toj ću stijeni sagraditi crkvu svoju. Aleluja.Bože, ti si blaženomu Petru, apostolu svome, dao ključeve kraljevstva nebeskoga i vrhovnu vlast vezati i razriješiti, podaj, da se po njegovu zagovoru izbavimo od naših grijeha.[19]
1b. U crkvi posvećenoj Presvetom Srcu Isusovu
Ant. Izranjen je radi zloća naših, satrven je radi opačina naših, * kazna je radi mira našega na Njemu i s rana njegovih ozdravismo. Aleluja.
R: Doista boli naše on podnese. Aleluja.
O: I muke naše on pretrpi. Aleluja.Dopusti, molimo Te, svemogući Bože, da mi, koji se Presvetim Srcem ljubljenoga sina Tvoga ponosimo, i poglavita dobročinstva ljubavi njegove spram nas štujemo: njihovim se djelom i plodom nasladimo.[20]
Ove molitve nema u ĐO 1878. Uvrštena je kasnije za Đakovo, zbog toga što je samostanska crkva posvećena Presvetom Srcu Isusovu. U toj crkvi se, očito, slavilo bogoslužje Prosnih dana, nevezano uz katedralu. U župskoj crkvu u Đakovu, posvećenoj Svima svetima, kao prva molitva uzimala se, zacijelo, ona o Svima svetima kao pod brojem 8.
2. O uskrsnuću
Antifona: Uskrsnuo je Gospodin iz groba * koji je za nas vidio na križu.
R: Uskrsnuo je Gospodin doista. Aleluja.
O: I ukazao se Šimunu. Aleluja.Bože, koji si vazmenom svečanošću okrijepio svijet, proslijedi, molimo, darivati puku svojemu nebeske darove, da zasluži dostići potpunu slobodu i unići u vječni život.[21]
3. O Danu molenja
Antifona: Prosite i dobit ćete, da veselje vaše bude potpuno, * jer sam Otac ljubi vas, kao što ste vi mene ljubili i vjerovali. Aleluja.
R: Ostaj s nama, Gospodine. Aleluja.
O: Jer se mrak hvata. Aleluja.Podaj, molimo, svemogući Bože, da se u tjeskobi svojoj uzdamo u tvoju blagost, te nas tvoja zaštita uvijek obrani od svih protivnosti.[22]
4. O svetom Križu
Antifona: Sveti križ je podnio, koji je pakao slomio. * Snagom se opasa i uskrsnu treći dan. Aleluja.
R: Recite narodima. Aleluja.
O: Da Gospodin zavlada s križa. Aleluja.Bože, koji si radi nas Sinu svojemu muku križa podnijeti dao, da vlast đavolsku od nas ukloniš, daj nama, slugama svojim, da milost uskrsnuća postignemo.[23]
5. O Blaženoj Djevici Mariji
Kraljice neba raduj se. Aleluja: * Jer koga si bila dostojna nositi. Aleluja. Uskrsnu, kako je rekao. Aleluja: * Moli za nas Boga. Aleluja.
R: Raduj se i veseli i veseli se, Djevice Marijo. Aleluja.
O: Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu. Aleluja.Bože, koji si se dostojao razveseliti svijet uskrsnućem Sina Svoga Gospodina našega Isusa Krista, daj, molimo Te, da po njegovoj Majci Djevici Mariji postignemo radosti vječnoga života.[24]
6. O svetim apostolima Petru i Pavlu
Antifona. Pravedni će sjati kao sunce * u kraljevstvu Oca svoga. Aleluja.
R: Po svoj je zemlji izišao njihov glas. Aleluja.
O: I po svem svijetu riječi njihove. Aleluja.Bože, tvoja je desnica uzdigla sv. Petra, kad je hodao po valovima, da ne bi potonuo, i Ti si njegova sudruga u apostolatu, Pavla, tri put brodolomca, izbavio iz dubina morskih: usliši dakle i nas i dopusti, da zagovorom obojice dostignemo vječnu slavu.[25]
7. O sv. Iliji. Za Đakovačku biskupiju
Antifona: Ilija bijaše čovjek podvržen istim patnjama kao i mi * i vruće se molio, da ne bude kiše, i nije bilo kiše na zemlji tri godine i šest mjeseci. I opet se pomolio, i nebo dade kišu: * i zemlja iznese rod svoj. Aleluja.
R: Ilija je bio uznesen vihorom. Aleluja.
O: I u Elizeju se ispunio duh njegov. Aleluja.Udijeli, molimo svemogući Bože, da mi, koji u čudnovato uznesenoga blaženoga Ilije proroka ognjenim kolima vjerujemo, njegovim zagovorom k nebu se uzdignemo, i u društvu se Tvojih svetih veselimo.[26]
Hrvatski je prijevod ovdje netočan. Ne radi se o tome da mi vjerujemo u Iliju koji je uznesen na ognjenim kolima, nego – kako latinski izvornik kaže – mi vjerujemo da je Ilija čudesno uznesen na ognjenim kolima. Ne možemo vjerovati ni u kojeg proroka ili sveca, nego samo u Boga, koji se, naravno, proslavlja u svojim svetima. U tome smislu je točniji prijevod iz ĐO 1878: „…da mi, koji u blaženoga Ilije proroka čudno na ognjenih kolih uznešenje vjerujemo“.
7a. O sv. Dimitriju. Za Srijemsku biskupiju
Antifona: Taj se svetac borio za zakon Božji sve do smrti * i nije se plašio riječi bezbožnika, jer je stajao na čvrstoj stijeni. Aleluja.
R: Slavom i čašću okrunio si ga, Gospodine. Aleluja.
O: I postavio ga nad djela ruku svojih. Aleluja.Bože, koji blaženoga Dimitrija mučenika svoga divnim čudesima veličaš, njegovim zagovorom, molimo, riješi nas milostivo svih krivnja, a i kazna, koje smo radi njih zaslužili.[27]
Ova razmjerno siromašna molitva, koja se prvi puta susreće u Vlastitom mađarskom misalu iz 1745., ostala je nepromijenjena u svim našim vlastitim obrednicima i misalima.[28]
8. O svim svetima
Antifona: U kraljevstvu nebeskom obitavalište je svetih. Aleluja. * I u vijeke pokoj njihov. Aleluja
R: Radujte se pravedni u Gospodinu. Aleluja.
O: Pravednicima dolikuje pohvala. aleluja.Bože, koji nas veseliš uspomenom sviju Svetih svojih, daj nam, molimo te, da se po njihovim molitvama i zaslugama obranom vječnoga spasa zaštitimo, i udijeli, da budemo dostojni priključiti se njihovom blaženom društvu.[29]
Ovo je jedina vlastita molitva. Preuzeta je iz vlastitog Pečuškog misala, iako u Rimskoj liturgiji ima više molitava o svim svetima.[30]
9. Za grijehe
Ne spominji se, Gospodine, zloća naših, * niti se osvećuj grijesima našim.
R: Milostiv budi grijesima našim Gospodine.
O: Poradi imena svoga.Usliši, molimo Te, Gospodin, ponizne prošnje naše i oprosti grijehe nama, koji Ti se ispovijedamo, da nam skupa odrješenje i mir dobrostivo udijeliš.[31]
9a. Za cara i kralja
Antifona: Svladao je David filisteja u luku i kamenu u ime Gospodnje, Aleluja.
R: Gospode, spasi cara i kralja našega apoštolskoga, aleluja.
O: I usliši nas u dan, kad te zazivali budemo. aleluja.Molimo, svemožni Bože, da sluga tvoj N., car i kralj naš apoštolski, koji je tvojom milošću vladu carstva primio, i svih krieposti porastak si privredi, da njimi pristojno nakićen i nakaze zloće izbjegavati, i neprijatelje svladati [et hostes superare][32], i k tebi, koji si put, istina i život, skupa s podčinjenim si narodi u milosti doći uzmogne.
Ove molitve nema u ĐO 1933, nego samo u ĐO 1878 (pod brojem 10). Zašto? Možemo samo pretpostaviti da je to zato, što, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, jednostavno nisu mogli staviti na istu razinu „apostolskog“ cara i kralja – koji je po definiciji kao apostolski car trebao biti čuvar katoličke vjere – s kraljem u Beogradu koji nije bio katolik…
10. Proti poganima i krivovjercima
A: Uništi, Gospodine, silu neprijatelja Crkve svoje i rasprši ih, neka znadu, * da nije drugi, koji se bori za nas, nego Ti, Bog naš. Aleluja.
R: Ustao je Gospodin i raspršio neprijatelje svoje. Aleluja.
O: I neka bježe, koji ga mrze, od lica Njegova.
ĐO 1933. je ovu molitvu „ublažio“. Donosim stoga istu molitvu prema ĐO 1878. koja slijedi drevne izvre, a zatim „ublaženu“ verziju iz 1933. Zanimljivo je, međutim, da ĐO 1933. u naslovu ipak spominje da je ova molitva „proti poganima i krivovjercima“, ali su te riječi iz same molitve izbačene.
Svemožni vječni bože, u koga su u ruci sve moći i svih kraljevstva prava, priteci u pomoć kršćanom, te narode poganske i krivovjerske (et Haereticorum[33]), koji se u svoj divljačtvo i prevaru uzdaju, snagom desnice svoje satari.[34]
Svemogući, vjekovječni Bože, u Tvojoj je ruci svačija vlast, u njoj su prava sviju kraljevina: ogledaj se na pomoć kršćanima, da Tvoja moćna desnica satre neprijatelja, koji se uzda u svoju silu.
Zašto je ĐO 1933 ovu molitvu „ublažio“? Možemo samo pretpostaviti da je to stoga što nije bilo „zgodno“ moliti protiv heretika u Kraljevini Jugoslaviji, gdje je velik dio stanovništva bio pravoslavne vjere te su, prema ondašnjem katoličkom shvaćanju, formalno bili heretici. Očito ne bi bilo „politički korektno“ moliti da ih „Bog snagom svoje desnice satare“.[35]
11. Za kišu
Antifona: Gospodine kralju, Bože Abrahamov, daj nam kišu nad razinu zemlje, * da znade narod ovaj, da si ti Bog i Gospodin naš. Aleluja.
R: Natopi gore s visina svojih. Aleluja.
O: I plodom će se djela tvojih nasititi.Bože, u kojem živimo, mičemo se i jesmo, podaj nam prikladnu kišu, da uz dovoljnu sadašnju pomoć težimo pouzdanije za vječnim stvarima.[36]
12. Za vedrinu
Antifona: Bože, stvoritelju zvijezda i vječna luči onih koji u Tebe vjeruju, * koji se radi grijeha naših pravedno ljutiš, a milostiv si onima koji k Tebi vapiju. Gospodine, smiluj nam se, smiluj nam se izbavitelju svijeta, * i zagovorom Marije vazda Djevice i svih Svetih i Svetaca Svojih, udijeli nam zračnu vedrinu. Da spoznamo * da si ti sam Bog najviši u vijeke. aleluja.
R: Pruži ruku svoju s visine. Aleluja.
O: I oslobodi nas voda mnogih. Aleluja.K tebi, vapijemo, Gospodine, usliši nas i podaj nam na naše smjerne molbe zračnu vedrinu, da mi, koji smo s pravom bijeni radi grijeha svojih, budemo pretečeni Tvojim milosrđem i osjetimo Ti blagost.[37]
13. Za mir
Antifona Podaj mir, Gospodine u danima našim, * jer nema drugoga, da se bori za nas, do Tebe, Bože naš. Aleluja.
R: Neka bude mir u kreposti Tvojoj. Aleluja.
O: I obilje u tornjevima Tvojim. Aleluja.Bože, od koga su svete želje, pravi savjeti i pravedna djela, daj slugama svojim onaj mir, kojega svijet ne može dati, da i srca naša budu zapovijedima tvojim poslušna, i sadanja vremena, bez straha od neprijatelja, po Tvojoj zaštiti mirna.[38]
Ovo je posljednja u nizu molitava. Na koncu se vjernici vraćaju u crkvu odakle je ophod pošao pjevajući Lauretanske litanije. Kada dođu u crkvu, prema ĐO 1933. pjeva se himan „Kraljice neba“ s antifonom i molitvom kao u broju 5. Prema ĐO 1878. uzimaju se molitve o Blaženoj djevici Mariji ili o svecu kome je posvećena crkva. Prema oba obrednika trećega dana se nakon tih molitava pjeva „Tebe Boga hvalimo“, nakon kojega prema ĐO 1933. slijedi pripadajuća molitva, a prema ĐO 1878. slijedi zaključna molitva Gospi ili zaštitniku crkve.
Kao što smo vidjeli, osim kada su bili u pitanju novi blagdani – kao na primjer Svetkovina Srca Isusova – prijesaborska je liturgija vrlo rijetko stvarala nove molitvene tekstove. To je vidljivo i u ovim molitvama iz naših vlastitih obrednika: sve su one – osim one o svim svetima – preuzete iz rimskih bogoslužnih knjiga. Međutim, iako su se služili postojećim liturgijskim knjigama, ipak su naši obrednici stvarali vlastite obrede, prilagođene našim uvjetima i potrebama, tako da ipak možemo govoriti o liturgijskom stvaralaštvu. Valja, međutim, priznati i sljedeće: vlastiti obrednici Đakovačke i Srijemske biskupije u velikoj su mjeri slijedili mađarske obrednike, s jednom važnom razlikom: u mađarskim obrednicima obred Prosnih dana bio je isključivo na latinskom, a u oba naša obrednika su na hrvatskom, za što je veliku zaslugu imao biskup Strossmayer.
C. Bogoslužje postajâ mjesne Crkve
Iako je bogoslužje prosnih dana u rimskoj liturgiji dokinuto, možemo slobodno reći, da je ono na svoj način može ponovno oživiti i to pod drugim imenom i u drugačijem kontekstu i kao takvo zasigurno može biti bogatije i kvalitetnije. Evo. Današnja liturgija vrednuje prigodno hodočašćenje vjernika od jedne crkve do druge. Tako važeći misal kaže:
„Veoma se preporuča da se drevni oblik skupljanja mjesne Crkve po uzoru na rimske ‘postaje’ obdržava i promiče barem u većim gradovima i to na način prikladan pojedinim mjestima, a osobito u korizmeno vrijeme. Takvi skupovi vjernika mogu se sabrati, osobito prevođeni pastirom biskupije, u nedjelje i druge prikladne dane u tjednu, bilo kod grobova svetaca, bilo u glavnim crkvama ili svetištima grada bilo na nekim hodočasničkim mjestima koja se u biskupiji više posjećuju.“[39]
Treće izdanje Rimskog misala – u nas još neprevedeno – na koncu ovoga teksta daje podrobnije upute o načinu ovakvih slavlja. Ako bude procesija, u manjoj crkvi odakle ona kreće, kaže se zborna molitva o sv. Križu ili za oproštenje grijeha ili za Crkvu ili pak jednu od molitava nad narodom. Dok se ide do crkve u kojoj se ima slaviti misa, pjevaju se Litanije svih svetih. Kada se dođe u crkvu u kojoj se ima slaviti misa, slavitelj iskaže čast oltaru i misa se nastavi zbornom molitvom, kojoj, prema potrebi može prethoditi zaziv „Gospodine, smiluj se“. U toj se crkvi, prema prilikama, umjesto mise može slaviti služba riječi ili pak pokorničko bogoslužje. Naravno, za razliku od Prosnih dana koje su se slavile u vazmenom vremenu, ovdje se kaže da su takva bogoslužja osobito prikladna u korizmi.
Što reći? Ovo bogoslužje svojom prikladnošću svakako bi trebalo biti vrednovano i mudro pripravljeno i uvedeno u naš pastoral. Potrebno je, naravno, puno Božjega duha i mudrosti da se ovakva bogoslužja priprave i provide dobrim molitvenim tekstovima, te k tome, potrebno je puno razboritosti, mudrosti i Božjeg duha da se procijeni i uvidi gdje će, kako i u kojim okolnostima biti mudro upriličiti ovakva bogoslužja koja po svome ustrojstvu ne trebaju biti pompozna nego trebaju odisati duhovnošću, razboritošću i dubokom potrebom za molitvom i traženjem Božjega milosrđa.
D. Bogoslužja po uzoru na Prosne dane u drugim zgodama
I danas su – pogotovo među mladima – omiljela hodočašća, liturgijsko-molitveni skupovi, bdjenja i tome slično. I onda voditelji osmišljavaju programe, pripravljaju molitvene i liturgijske tekstove, naravno one iz „kućne radinosti“ ili popabirčene iz različitih objavljenih izvora, ponajčešće s bespuća mrežnih stranica. Hvalevrijedno. Zacijelo ta duhovna događanja donose mnogovrsne i dobre duhovne plodove. Međutim, tu valja biti i oprezan. Poznato nam je pravilo: Lex orandi – lex credendi, to jest, u slobodnijem prijevodu: Kako moliš – onako i vjeruješ. Ako nam je molitveni tekst teološki sumnjiv, na rubu krivovjerja, izražava li on našu vjeru? Jednako tako, ako je molitveni tekst „plitak“, sladunjav ili pomodan, on ne može odražavati istinsku bit bogoslužja. Naime, bogoslužje po sebi ostvaruje vazmeno otajstvo Kristove smrti i uskrsnuća po kojem smo spašeni, pa je zato veoma važno da i molitveni tekstovi budu na visini, u najmanju ruku pravovjerni. Budimo jasni. Izuzetno je teško sastaviti dobar liturgijski tekst i liturgijsku molitvu. Za to se traži solidno teološko-biblijsko znanje, ali i određena duhovnost, određena osobna suživljenost s Kristovim otajstvom. To ne može svatko. Nije čudo da su se priređivači naših vlastitih obreda redovito utjecali starijim liturgijskim tekstovima kao prokušanima i pravovjernima. Častan su izuzetak svakako priređivači našeg Vlastitog misala 1967./1968. koji su stvorili prekrasne molitve. To nije lako. Ta poteškoća nije nova. Poznato je iz povijesti kako se sveti Augustin žalio kako neki (biskupi!) uzimaju molitve u kojima ima i krivovjerja, štoviše, neki su uzimali i heretičke obrasce. Zato pokrajinski sabor u Hiponu 393. određuje da se ima pažljivo ispitati koji se liturgijski tekstovi uzimaju u bogoslužju, da budu u skladu s kršćankom vjerom, da se ne bi u tekstove uvukla neka heretička formulacija. Slično određuje i sabor u Kartagi (397.): kada netko sastavlja molitve za bogoslužje, treba se prethodno konzultirati sa subraćom.[40]
Zaključimo. Naravno da danas neće biti prikladno održavati pokorničke procesije u vazmenom vremenu, kao je to bilo u prethodnom misalu. Međutim, i u naše bi vrijeme bilo itekako važno i potrebno pripraviti prikladne obrasce za liturgijska okupljanja, hodočašća, bdjenja, molitvene susrete, molitvene ophode (procesije) i sve to uvrstiti u odobreni i od biskupa potvrđeni vlastiti obrednik. Uzmimo samo kao primjer: ne bi li i danas bilo važno – kada budu takve okolnosti – moliti za kišu ili za vedrinu, ili pak za mir, za domovinu, za oproštenje grijeha, za sklad kršćanskih obitelji? Vjernici upravo žude za bogoslužjima koja bi bila odmjerena, ispunjena duhom Božjim, vjernici žude za bogoslužjima u kojima se ostvaruje i upravo osjeti Kristovo vazmeno otajstvo koje nas čini posvojenom djecom Božjom, sinovima i kćerima nebeskoga kraljevstva, dionicima božanstva Isusa Krista. A sve se to događa i ostvaruje u Crkvi i po Crkvi koja je istinsko tijelo Kristovo, u Crkvi koja je jedna i na nebu i na zemlji, u Crkvi u kojoj nikada ne prestaje hvala Kristu Spasitelju. Na nama je da se za to skrbimo. Mi to, naravno, možemo i trebamo ostvariti. Jer što nam je drugo činiti doli naviještati riječ i slaviti otajstva?
[1] Usp. Z. PAŽIN, Iz riznice naših vlastitih obrednika (8). Ophod na Markovo, u: Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije, 150(2022.)7-8, 34-36.
[2] Usp. BISKUPSKA KONFERENCIJA JUGOSLAVIJE, Red euharistijske procesije i Bogoslužja kvatri i Prosnih dana, KS, Zagreb, 1985.
[3] Rimski obrednik izdan po naredbi pape Pavla V. i pregledan brižljivošću drugih papa a oblašću svetoga G. N. pape Pija IX., udešen prema Zakoniku kanonskoga prava, po tipskom izdanju rimskom, Zagreb, 1929., 321-323
[4] Brojeve psalama navodimo prema važećem redoslijedu. Prema Vulgati bio je ovo Psalam 69.
[5] Usp. Obrednik biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske, izdan po naredbi preuzvišenog, presvietloga i prečastnoga gospodina Josipa Jurja Strossmayera biskupa bosanko-djakovačkoga i Sriemskoga, itd., Zagreb, tisak dioničke tiskare, 1878. (= ĐO 1878.), 242-252; Priručni obrednik. Dodatak Rimskom obredniku za Đakovačku biskupiju, Đakovo, 1933. (= ĐO 1933), 72-83.
[6] Usp. Rituale Rituale Strigoniense, seu formula agendorum in administratione Sacramentorum, ac caeteris Ecclesiæ publicis functionibus, Posonii 1625., 227-232; Rituale Romano-Colocense, seu Formula agendorum in administatione sacramentorum et caeteris Ecclesiae publicis fonctionibus rite obeundis observanada ac in usum colocensis, et comprovintialium dioecesum accomodata, Budae, 1798., 249-253; Rituale Strigonense, seu Formula agendorum in administatione sacramentorum at caeteris Ecclesiae fonctionibus, Strigoni, 1907., 321-331; Rituale Romano-Zagrabiense seu formula agendeorum in administratione sacramentorum caeteris Ecclesiae publicis functionibus rite obeundis observanda, ac in usum Zagrabiensis diaecesis accomodata, et utilibus additamentis aucta, Zagrabiae, 1796., 269-274.
[7] Izvor: Grgurov sakramentar, br. 851.
[8] Izvor: Misal Pija V., Zavjetna misa za oproštenje grijeha.
[9] Izvor: Misal Pija V., Zavjetna misa za koju god potrebu.
[10] Izvor: Misal Pija V., zborna molitva četvrtka poslije Pepelnice.
[11] Izvor: Suplementum Grgurova sakramentara br. 1293.
[12] Izvor: Misal Pija V., Zavjetna misa za mir.
[13] Izvor: Misal Pija V., Zavjetna misa za uzdržljivost.
[14] Izvor: Misal Pija V., zborna molitva prve mise na Spomen svih vjernih mrtvih.
[15] Izvor: Misal Pija V., zborna molitva kvatrene subote u korizmi.
[16] Izvor: Misal Pija V., Misa za žive i mrtve.
[17] I ovdje je vidljiva sloboda: svaki župnik može sâm prevesti latinske liturgijske tekstove!
[18] Navedimo kao zanimljivost, kako su te procesije izgledale početkom 20. st. u Đakovu. U sjemenišnom „Tefteru“ iz godine 1907. pod naslovom „Prosni dani“ stoji: „I. dan se ide u župnu crkvu, II. dan u sjemenišnu, III. dan oko pijaca u katedralu.“ Usp.: Z. PAŽIN, Liturgijski život svećeničkih kandidata u Đakovačkom sjemeništu (1907.-1987.), u: Diacovensia, 14 (2006.)2, 533-630, ovdje 624.
[19] Izvor: Misal Pija V., zborna molitva za blagdan Katedre sv. Petra (18. siječnja): „Deus, qui beato Petro Apostolo tuo, collatis clavibus regni caelistis, ligandi atque solvendi pontificium tradidisti: concede; ut, intercessionis eius auxilio, a peccatorum nostrorum nexibus liberemur.“
[20]Izvor: Misa „Miserabitur“ odobrena 1765. godine za Španjolsku i Portugal: „Concende, quaesumus omnipotens Deus: ut qui in sanctissimo dilecti Filii tui Corde gloriantes, praecipua in nos caritatis eius beneficia recolimus: eorum partier et actu delectemur, et fructu.“ Usp. Missale Romanum ex decreto Sacrosancti Concili Tridentini restitutum, S. Pii V Pontificis Maximi iussu editum, Clementis VIII Urbani VIII et Leonis XIII auctoritate recognitum, Ratisbonae, Romae, 1909., str. 476.
[21] Izvor: Misal Pija V., zborna molitva ponedjeljka vazmene osmine: „Deus, qui solemnitate paschali, mundo remedia contulisti: populum tuum, quaesumus, caelesti dono prosequere; ut et perfectam libertatem consequi mereamur, et ad vitam proficiat sempiternam.“
[22] Izvor: Misal Pija V., zborna molitva o Velikim i Malim litanijama: „Praesta quaesumus, omnipotens deus, ut qui in afflictione nostra de tua pietate confidimus, contra adversa omnia tua semper protectione muniamur.“
[23] Izvor: Misal Pija V., zborna molitva srijede velikoga tjedna: „Deus, qui pro nobis Filium tuum crucis patibulum subire voluisti, ut inimici a nobis expelleres potestatem: concede nobis famulis tuis; ut resurrectionis gratiam consequamur.“ Spomenim da se ova bogata molitva nalazi i u važećem misalu također kao zborna srijede Velikoga tjedna.
[24] Izvor: Rimski obrednik, završetak Lauretanskih litanija u vazmenom vremenu: „Deus, qui per resurrectionem Filii tui, Domini nostri Jesu Christi, mundum laetificare dignatus es: praesta, quaesumus: ut per eius Genitricem Virginem Mariam, perpetuae capiamus gaudia vitae.“ Zanimljivo je da ovu molitvu, kao završetak molitve „Kraljice neba“ ne nalazimo u starijim rimskim liturgijskim vrelima, nego samo u Rimskome obredniku.
[25] Izvor: Misal Pija V., zborna molitva Osmine sv. Petra i Pavla (6. srpnja): „Deus, cuius dextera beatum Petrum ambulantem in fluctibus, ne mergeretur, erexit, et coapostolum eius Paulum, tertio naufragantem, de profundo pelagi liberavit: exaudi nos propitius, et concede; ut, amborum meritis, aeternitatis gloriam consequamur.“
[26] Izvor: Proprium missarum diecesium Bosniensis et Sirmiensis, Apendix, Đakovo 1878., [9].: Praesta, quaesumus, omnipotens Deus: ut, qui beatum Eliam Prophetam tuum igno curru elevatum esse credimus; eodem interveniente, ad caelestia sublevemur, et sanctorum tuorum consortio gaudeamus. Za bogate molitvene tekstove o Sv. Iliji usp. Z. PAŽIN – K. VIŠATICKI, Vlastiti misal Đakovačke i Srijemske biskupije, Đakovo 2013., 193-205.
[27] Izvor: Proprium missarum diecesium Bosniensis et Sirmiensis, Apendix, Đakovo 1878., [12]: „Deus, qui beatum Demetrium Martyrem tuum, virtutum signis clarificas eius nos, quaesumus, interventu, a cunctis reatibus et a malis, quae pro eis meremur, absolve propitius.“ Za molitvene tekstove o Sv. Dimitriju usp. Z. PAŽIN – K. VIŠATICKI, Vlastiti misal Đakovačke i Srijemske biskupije, Đakovo 2013., 237-245.
[28] Razlog siromaštva i općenitosti ove molitve zacijelo je taj, što o sv. Dimitriju malo toga sigurno znamo, osim da je bio mučen kao đakon Sirmijske crkve.
[29] Izvor:Vlastiti Pečuški misal iz 1499: Misale Quinqueecclesiense, Venetiis 1499., 167 (Fototipsko izdanje Szekszárd, 2009.). Tekst dostupan na: https://kepkonyvtar.hu/jetspeed/portal/browser.psml?docID=69716 (pristupljeno 7. 9. 2023.): „Deus, qui nos omnium sanctorum tuorum commemoratione laetificas, eorum, quaesumus precibus et meritis, fac nos aeternae salvatione praesidiis muniri; et concede: ut eorum beatae societate meramur coniungi.“
[30] Osim u ovom misalu susrećemo je i u nekim drugim vlastitim misalima, ali ne i u rimskoj liturgiji.
[31] Izvor: Misal Pija V., zborna molitva zavjetne mise za oproštenje grijeha: „Exaudi quaesumus Domine supplicum preces et confitentium tibi parce peccatis ut pariter nobis indulgentiam, tribuas benignus et pacem.“
[32] Riječi u uglatim zagradama („neprijatelje svladati“) nema u Misalu Pija V., ali ih donose latinski vlastiti obrednici.
[33] Riječi: „et haereticorum“ nema u Rimskom misalu, nego samo u vlastitim latinskim obrednicima.
[34] Izvor: Misal Pija V., Zborna molitva mise protiv pogana: „Omnipotens sempiterne Deus, in cuius manu sunt omnium potestates, et omnium iura regnorum: respice in auxilium Christianorum, ut gentes Paganorum [et Haereticorum], quae in sua feritate et fraude confidunt, potentiae tuae dextera comprimantur.“
[35] I onda se pazilo na „političku korektnost“. Rekao bi Propovjednik: „Što je bilo, opet će biti…“
[36] Izvor: Misal Pija V, zborna molitva mise za kišu: „Deus, in quo vivimus, movemur et sumus: pluviam nobis tribue congruentem; ut, praesentibus subsidiis sufficienter adiuti, sempiterna fiducialius appetamus.“
[37] Izvor: Misal Pija V., zborna molitva za vedrinu: „Ad te nos, Domine, clamantes exaudi: et aeris serenitatem nobis tribue supplicantibus; ut, qui iuste pro peccatis nostris affligimur, misericordia tua praeveniente clementiam sentiamus.“
[38] Izvor: Misal Pija V:, zborna molitva mise za vedrinu: „Deus, a quo sancta desideria, recta consilia et iusta sunt opera: da servis tuis illam, quam mundus dare non potest, pacem: ut et corda nostra mandatis tuis dedita, et, hostium sublata formidine, tempora sint, tua protectione tranquilla.“
[39] Rimski misal, Zagreb, 1980., 117.
[40] Usp. Z. PAŽIN, Liturgija – povlašteno mjesto ispovijedanja vjere, u: Bogoslovska smotra, 83(2013.)3, 601-617, ovdje: 604.