Iz riznice đakovačkih obrednika: Instalacija župnika
U našem vlastitom obredniku iz 1933. nalazimo obred pod naslovom „Instalacija župnika“.[1] Istovjetan obred nalazimo i vlastitom obredniku Zagrebačke nadbiskupije iz tog vremena.[2] Međutim, ne nalazimo ga u Strossmayerovom obredniku iz 1878. niti u drugim obrednicima toga vremena.
1. Instalacija župnika prema Obredniku iz 1933.
U župni se stan pozovu „oni, kojih se tiče“, a narodu se javi dan i sat instalacije. Ispred župnog stana djeca i narod se stanu u dvoredove. Od župnog se stana uputi ophod prema crkvi: prvo križonoša, zatim akoliti, svećenstvo te na koncu dekan ili „od biskupa određeni instalator“ te novi župnik. Dakle, nije bilo predviđeno da biskup predsjeda ovome obredu.
Na vratima crkve dekan preda župniku blagoslovljenu vodu a zatim ključeve crkve uz riječi: „Primi ključeve ove crkve i uđi s vlašću da upravljaš narod, koji ti predaje Bog, da podjeljuješ sakramente, te zaslužiš unići u stanove vječne.“ Kada uđu u crkvu dekan započne „O dođi, Stvorče, Duše svet“. Nato pročita puku dekret imenovanja župnika i potakne vjernike da svoga župnika poštuju. Zatim podsjeti župnika na njegove dužnosti. Nakon toga dekan župniku koji kleči pruži Obrednik i govori pravnu formulu: „Oblašću prečasnog u Kristu oca i gospodina biskupa, koja mi je povjerena, stavljam te u stvarni posjed ove crkve i svih prava duhovnih i vremenitih. U ime Oca i sina i Duha Svetoga.“ Zatim upita župnika: „Obećaješ li, časni brate, da ćeš svoje stado poznavati i pasti po primjeru Krista Gospodina i Spasitelja našega“. Nakon što to župnik obeća, pjeva se himan „Tebe, Boga hvalimo“.
Tada novi župnik služi svečanu misu[3] u kojoj kaže svoju programatsku propovijed. Poslije mise novi župnik u župskom dvoru prima čestitare, a dekan o instalaciji pismeno izvijesti Ordinarijat.
2. Uvođenje u službu župnika u nekim vlastitim obrednicima
U važećem Rimskom obredniku blagoslova nema obreda uvođenja u službu novoga župnika. Nema ga ni u hrvatskom prijevodu, kao ni u njemačkom (studijskom) izdanju,[4] ali ga nalazimo na mrežnim stranicama više njemačkih i talijanskih biskupija, kao npr. Beč,[5] München,[6] Vincenza,[7] Rieti.[8] Međutim, službeno talijansko izdanje Obrednika blagoslova u Dodatku Biskupskog ceremonijara donosi „Ulaz novoga župnika“.[9] Ovdje ćemo prikazati ovaj obred.
Uvodne napomene preporučuju da se ovaj obred slavi nedjeljom ili svetkovinom uz sudjelovanje puka i svećenika. U pravilu slavlje predvodi biskup ili njegov predstavnik. Prije samog slavlja ili u samom slavlju župnik polaže ispovijest vjere. Napominje se da se u obredu uvođenja mogu zadržati svi hvalevrijedni običaji. Ako je uvođenje u prijepodnevnim satima, nov župnik navečer može predsjedati službi Večernje ili euharistijskom klanjanju. Dolikuje da novi župnik prvih dana svoje službe slavi misu za pokojne župljane i župnike te da po mogućnosti posjeti i groblje, prema mjesnom običaju.
Ukoliko je zgodno vjernici biskupa/delegata i novog župnika mogu dočekati na granici župe te onda se svi upute do predvorja crkve gdje biskup ili delegat predstavi novoga župnika predajući mu ključeve crkve. Međutim, obred može započeti i u predvorju crkve, kao i na samom početku mise.
Nakon liturgijskog pozdrava biskup/delegat predstavlja zajednici novoga župnika, a onda se može pročitati i dekret. Nakon poziva na molitvu i molitve u tišini biskup/delegat ispruženim rukama govori blagoslovnu molitvu, a onda pozove župnika da blagoslovi vjernike blagoslovljenom vodom te da okadi oltar. Poslije toga predstavnik župe može zahvaliti biskupu za njihovu župu, a biskup ili delegat pozove župnika da se kratko obrati vjernicima. Ispušta se pokajnički čin i misa se nastavlja himnom Slava. Ukoliko obred uvođenja slavi delegat, on pozove župnika da predsjeda misnom slavlju.
Nakon homilije hvalevrijedno bi bilo da svećenik pred biskupom/delegatom obnovi svoja svećenika obećanja onim istim obrascem koji se uzima na misi posvete ulja na Veliki četvrtak. Poslije toga uz pratnju akolita i kadioničara biskup/delegat može župnika voditi do onih mjesta u crkvi koji označavaju župnikovu službu, to jest do sedesa, ispovjedaonice, krstionice, kapele Presvetog sakramenta, itd. Ako biskup predvodi slavlje, on na samom koncu mise pozove župnika do sjedišta (sedesa) koje označava predsjedateljsku ulogu župnika u svim liturgijskim slavljima.
3. Obred koji se uzima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.
Obred se nalazi na mrežnoj stranici nadbiskupije.[10] On u velikoj mjeri slijedi ovaj talijanski. Ukoliko biskup predvodi slavlje, on predsjeda cijelome slavlju, a ukoliko je to svećenik, on će, prema prilikama, prepustiti novom župniku da predvodi euharistiju, nakon što bude uveden.
Biskup/delegat i koncelebranti u svečanom ophodu ulaze u crkvu te daju počast oltaru, ali ne i novi župnik, koji na početku stoji u podnožju svetišta, okrenut prema oltaru. Nakon liturgijskog pozdrava biskup/delegat predstavi svećenika i pozove da koncelebrant ili član ŽPV ili pak član ŽEV se pročita dekret o imenovanju. Potom biskup/delegat pozove novoga župnik da obnovi svoja svećenička obećana obrascem kao na Misi posvete ulja. Ako biskup predvodi slavlje, može, kao na prezbiterskom ređenju, zatražiti od novoga župnika obećanje o poslušnosti: Obećavaš li meni[11] i mojim nasljednicima poštovanje i poslušnost? Nakon toga biskup/delegat govori blagoslovnu molitvu, identičnu onoj koju nalazimo u službenom talijanskom obredu.
„Blagoslovljen budi Bože, naš Oče, pastiru pastira, zbog velikih darova svoje ljubavi. U Kristu, tvome Sinu, nazočnom i djelatnom u tvojoj Crkvi, rodio si nas nanovo iz vode i Duha Svetoga i učinio jednom obitelji, okupljenom u slavlju euharistije, središtu i vrhuncu kršćanskoga života. Pogledaj očinskom dobrotom ovoga novog župnika, kojemu povjeravaš izabrani dio svoga stada; daj da župna zajednica N. u N. raste i izgrađuje se u sveti hram tvojega Duha i daje živo svjedočanstvo ljubavi da svijet povjeruje u tebe i u onoga koga si poslao, Gospodina našega Isusa Krista, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.“
Biskup/izaslanik predaje ključeve crkve novome župniku uz riječi: „Povjeravam ti ovu župnu crkvu sa svim pravima…“ Nakon toga pozove župnika da poškropi narod blagoslovljenom vodom.
Misa se nastavlja himnom „Slava“. Misa se uzima od dotičnog dana ili pak zavjetna misa u čast Duhu Svetome ili za svećenike. Ako nema đakona novi župnik naviješta evanđelje, a propovijeda biskup/izaslanik. Ako slavlje predvodi izaslanik, može i sam župnik održati homiliju. Budući da župnik pri preuzimanju svoje službe treba položiti ispovijest vjere, po sebi je zgodno da to učini ovom prilikom govoreći pred svima Nicejsko-carigradsko vjerovanje, a zajednica nakon svakog odlomka može izreći poklik „Vjerujem“.
Kada završi pričest može netko od vjernika izreći zahvalu, odnosno molitvu za vlastitog župnika.[12] Svi vjernici mogu dobiti otisnut obrazac molitve i moliti svi zajedno. Poslije popričesne molitve biskup/izaslanik pozove župnika da preuzme predsjedateljsko mjesto uz riječi: „Udijelio ti Gospodin da, u zajedništvu sa svojim biskupom, vjerno predsjedaš i služiš ovoj župnoj obitelji, navješćujući riječ Božju, slaveći svete tajne i svjedočeći ljubav Kristovu!“
Nakon toga su predviđeni pozdravi predstavnika župe, a poslije njih sâm se župnik obrati zajednici, ukoliko nije imao homiliju. Završni blagoslov udjeljuje biskup/izaslanik. Pozdravi predstavnika župe u ovoj prigodi su manje sretni. Nije dobro opterećivati liturgiju (dugim i kurtoaznim) pozdravima, kako to nažalost često zna biti u našim svečanim bogoslužjima. U starom je to obredniku bilo puno spretnije. Nakon bogoslužja uvođenja župnik je u župnom stanu primao čestitare. Ako se baš želi, moglo bi se izvan bogoslužja nešto slično upriličiti.
Zaključak
Ovoga obreda nema u tipskim izdanjima. Talijanski službeni obred je stavljen kao dodatak u Biskupskom ceremonijaru. Međutim, na mrežnim stranicama mnogih biskupija nalazimo međusobno različite i mjesnim prilikama prilagođene obrede uvođenja novoga župnika, pa tako i u našoj nadbiskupiji. Ovaj obred ima svoj puni smisao kada se slavi onoga dana kada novi župnik doista po prvi puta (ili barem prve nedjelje nakon što je preuzeo župu) slavi misu. Zbog toga je razumljivo da će u tome slučaju većinu tih slavlja predvoditi izaslanici, jer se u nas redovito događa da više župnika istoga dana preuzimaju službu u novoj župi. Upravo zbog toga u obredniku iz 1933. govori se upravo o dekanu kao onome koji uvodi novoga župnika. Tako je danas u Njemačkoj gotovo pravilo da dekan uvodi novoga župnika u službu.
Ovaj obred ne nalazimo u starim liturgijskim knjigama. Dobro je da uvođenje u službu ne bude samo pravni čin (primopredaja), nego da prigodnim bogoslužjem slavimo svaki značajni događaj u životu Crkve. Kao i u drugim obredima, i ovdje se daje mogućnost prilagodbe. Obred koji se uzima u našoj nadbiskupiji u velikoj je mjeri prikladan je i odmjeren. Vjerujemo da će naći svoje mjesto u budućem vlastitom obredniku.
[1] Usp. Priručni obrednik. Dodatak Rimskom obredniku za Đakovačku biskupiju, Tisak biskupijske tiskare, Đakovo, 1933., 153-155.
[2] Usp. Priručnik Rimskog obrednika izdan za porabu svećenstvu Zagrebačke nadbiskupije, Zagreb, 1933., str. 292.-296.
[3] U to vrijeme nije bilo mogućnosti koncelebracije, osim u misi svećeničkog ređenja.
[4] Usp. Benediktionale für die katholische Bistümer des deutschen Sprachgebetes, Herder, Freiburg i. B., 2007.
[5] Usp. https://www.erzdioezese-wien.at/dl/sllMJKJLOmlmJqx4mJK/Installation_neuer_Pfarrer_2012_FE_pdf (pristupljeno 30. 6. 2022.).
[6] Usp. https://www.erzbistum-muenchen.de/cms-media/media-44662220.pdf (pristupljeno 30. 6. 2022.).
[7] Usp. http://www.webdiocesi.chiesacattolica.it/cci_new/allegati/36883/RITO%20INGRESSO%20PARROCO.pdf (pristupljeno 30. 6. 2022.).
[8] Usp. http://liturgia.chiesadirieti.it/wp-content/uploads/2016/10/Ingresso-nuovi-parroci.pdf (pristupljeno 30. 6. 2022.).
[9] Dodatak II., broj 2.Tekst je dostupan na mrežnoj stranici: http://www.liturgia.maranatha.it/Benedizionale/a2/B2page.htm (pristupljeno 30. 6. 2022.).
[10] Usp. https://djos.hr/?s=formulari (pristupljeno 27. 7. 2022.).
[11] Ako neki drugi biskup predvodi slavlje kaže: „Obećavaš li dijecezanskom biskupu…“
[12] Te molitve nema u talijanskom predlošku. Ona se molitva nalazi otisnuta na sličicama. Daje se vjernicima u našoj nadbiskupiji kao poticaj da se redovito mole za svoga župnika.