U Strossmayerovu obredniku nalazimo obred „privjenčavanje“, tj. blagoslov supružnika o pedesetoj obljetnici ženidbe, što nije sadržavao tadašnji Rimski obrednik, kao ni mnogi drugi vlastiti obrednici.[1] Evo kraćeg prikaza.
1. Slavlje obljetnice vjenčanja u drevnim liturgijskim knjigama
Da podsjetimo. Kršćani nisu u počecima mali određen obred vjenčanja, nego su se držali građanskih običaja, isključujući, naravno, poganske elemente. Možemo samo pretpostaviti da su imali neke prigodne molitve u okviru svoje zajednice. U 4. st. javlja se obred velatio nuptialis”, to jest blagoslov mladenaca od strane biskupa. Međutim, teško je da su svi kršćani tako sklapali ženidbu. Ako se i slavio pred svećenikom, obred vjenčanja sve do Tridentskog sabora bio je tek „na vratima crkve“, a onda bi u crkvi slijedila misa za mladence ili ona u čast Presvetoga Trojstva. Tako u Sakramentaru iz Verone[2], Gelazijevu sakramentaru[3] i Grgurovom sakramentaru[4] nalazimo misne obrasce s blagoslovom mladenaca, vlastiti Hanc igitur (umetak za kanon), poziv na molitvu i sam blagoslov.
Za nas je ovdje zanimljivo da Gelazijev sakramentar (7. st.) u sklopu mise za mladence donosi i umetak u Rimski kanon „Hanc igitur“ za tridesetu[5] ili neku drugu obljetnicu sklapanja braka. Ostale su molitve identične onima za mladence. Toga obrasca nema u kasnijem Grgurovom sakramentaru niti u kasnijim misalima. Evo prijevoda:
Molimo, Gospodine, blagohotno primi ovaj žrtveni prinos tvojih slugu ovoga i ove koji ti prinose[6] o tridesetoj (ili godišnjoj) obljetnici svojega braka, kada si s dostojao vezati ih ženidbenim vezom. Time ti dakle izručuju darove svoje odanosti tebi, živi i istiniti Bože. Za njih prinosimo preslavnome tvome veličanstvu molitve i hvale, da zajedno u miru stare i vide sinove svojih sinova do trećeg i četvrtog koljena te da te blagoslivljaju sve dane svojega života, po Kristu, Gospodinu našemu. Bože, blagoslovi u svemu i primi ovaj prinos…[7]
Rimsko-germanski pontifikal (10. st.) donosi obred blagoslova supružika o obljetnici sklapanja ženidbe.[8] On preuzima iz Gelazijeva sakramentara navedeni „Hanc igitur“, s time da ne spominje o kojoj se obljetnici radi, nego samo veli „o godišnjem spomenu“. Sve su ostale molitve, kao i u Gelazijaevu sakramentaru, identične onima za obred sklapanja ženidbe. U kasnijim pontifikalima ovoga obreda više nema.
2. Slavlje obljetnice ženidbe obredniku nadbiskupije München-Freising iz 19. st.
Liturgijski obred o obljetnici sklapanja ženidbe nisam našao u starim mađarskim i austrijskim obrednicima. U jednom njemačkom obredniku iz 1840. nalazimo lijep obred blagoslova supružnika o pedesetoj obljetnici braka.[9]
Rubrike obreda su na latinskom, a ono što svećenik govori jubilarcima, na njemačkom je. Evo obreda:
„Ako supružnici, nakon što su 50 godina živjeli u braku, žele, po starom i hvalevrijednom običaju, slaviti takozvanu drugu ženidbu, nakon mise pristupe k oltaru. Svećenik, stojeći na gornjoj oltarnoj stubi, okrenuvši se licem prema supružnicima veli jasnim i razumljivim glasom.“
Slijedi zatim dugi nagovor na njemačkom jeziku, koji započinje toplim i srdačnim riječima:
„Časni bračni pare! Kada ste Vi prije pedeset godina jedno drugome dali ruke i obećanje da ćete živjeti u neraskidivoj vjernosti dok Vas smrt ne rastavi, zacijelo niste mislili, da ćete nakon dugih 50 godina moći obnoviti vaša obećanja.“
Na koncu nagovora u slijedi latinska rubrika i pitanja na njemačkom jeziku:
„Nakon toga svećenik se obrati supružnicima i pita prvo supruga:
Želite li sada da obnovite i okrijepite ženidbeni savez koji ste prije 50 godina sklopili s Vašom ovdje nazočnom ženom, onda recite ‘Da’.
Obećavate li također da ćete s njome živjeti do smrti u trajnoj ljubavi i slozi, onda recite ‘Da’.
Isto Vas pitam: Želite li neraskidivi savez koji ste prije 50 godina s ovdje nazočnim Vašim mužem obnoviti i ukrijepiti, onda recite ‘Da’.
Obećavate li također da ćete s njime živjeti do smrti u trajnoj ljubavi i slozi, onda recite ‘Da’.
Kao potvrdu ovog svetoga sveza, pružite jedno drugome ruke.
Svećenik ih blagoslovi i kaže: ‘Mir i blagoslov Boga, svemogućeg Oca i Sina i Duha Svetoga ostavo uvijek s vama.’ Amen.“
3. „Privjenčavanje“ u Obredniku biskupije Bosansko-Djakovačke i Sriemske iz 1878.
Puni naslov ovoga obreda u Strossmayerovu obredniku glasi: „Privjenčavanje. Kako se privjenčavanje (nuptiae jubilares) obavlja.“ Slijedi rubrika i sam obred.
„Oboje starih supruga najpre izpovjedivši se sjednu skupa u klecala, a uz njih sjednu drugi starci i starice kao svjedoci, svećenik pako pročitav evangjelje praznika po običaju drži slovo nad evangjeljem prilagodjujuć ga shodno na stare supruge, hvaleć bogu ponajvećma, što im je tako dug i blagoslovljen život udielio, što ih je vodio i štitio tečajem života.
Svećenik započne službu, pod kojom stari supruzi primaju pričest. Dovršiv njihovu pričest i odčitav popričešće iz misala, okrene se svećenik k puku, i stojeć na strani epistole zove stare k oltaru. Ovi tud kleknu a svećenik ih upita:
Sveć. N. Zahvaljuješ li bogu svemožnomu za sve darove i milosti tebi tečajem ciela života, a osobito tečajem ovih petedeset godina udieljene.
Starac: Zahvaljujem.
Sveć. N. Obećaješ li pred bogom, da ćeš i odsele s drugom svojim u miru, ljubavi i blagosovu božjem do svrhe život živiti.
Starac. Obećajem.
Sveć. Obećaješ li da ćeš i odsele druga svoga pomagati ljubezno u svakoj potrebi i nevolji.
Starac. Obećajem.
Sveć. Obećaješ li da ćeš i odsele s drugom svojim boga ljubiti, njemu služiti, mladjim dobar izgled davati, i sve od boga dragovoljno primiti.
Starac. Obećajem.
Isto tako pita i staricu, zatim blagoslivlja prstene.“
Nakon uobičajenog dijaloga slijedi molitva blagoslova prstena:
„Blagoslovi gospode ove prstene, koje u ime tvoje blagoslivljemo i udieli onim koji će ih nositi blagoslov i zaštitu duše i tijela; daj im takodjer savez duša, mir nepomućen, vjeru živu, ufanje djelotvorno, ljubav savršenu, da kako god je na zemlji prsten znak saveza duhova, tako im budi tvoj nebeski blagoslov uzdanjem izvjestnim blaženstva vječna. Po Isukrstu…
Odškropi prstene vodom blagoslovljenom i natičuć ih svakome na prst veli:
N. primi ovaj prsten blagoslovljen kao znamenje ljubavi vaše, za umnažanje sadašnjega i dojdućega uživanja u slavi nebeskoj. U ime Otca…
Sveć. Sada dajte ruke jedno drugomu i primite božji blagoslov.
Blagoslov boga svemožnoga otca stvoritelja, sina otkupitelja i duha svetoga utješitelja snišao vrhu vas i ostao ovdje uviek s vami, dok dok dospojevši u kraljevstvo nebesko u družtvu svih svetih njega hvaliti i preblaženo obličje njegovo uživati uzmognete, kroz bezkrajne vjekova vjekova.
Zatim svećenik glasno nastavlja.
Pomolimo se. Svemožni vječni bože koji prave puteve ljudske upravljaš i medje životu ljudskom sam postavljaš, udieli ovim pokornim službenikom svojim, koje si tečajem petdeset godina pod blagoslovom sv. otajstva ženitbe čudnovato vodio, svoj obilni blagoslov, da nje i odsele do svrhe života od zla čuvaš, od grieha braniš i milošću svojom nadariš: blagoslovi ih, kako si blagoslovio stare naše patrijarhe Abrama i Saru, Noema i druga njegova, Zakariju i Elisabetu i sve one, koji su ti ugodni i mili bili. Udieli im tu osobitu od sada milost, da ih u starosti njihovoj ojačiš, u slabosti pokriepiš, u bolesti ustrpljenjem nadariš, daj, da ih stari ljube, mladji poštuju i slušaju, i svi koji ih vide rad imaju, daj, da njihov liep izgled i njihova sveta ljubav kao uzor od poroda do poroda u nas ostane. Osobito pako molimo te, da oni tebe neprestance ljube, hvale i slave i poslije ovoga života spasenje vječno s nami svimi postići uzmognu. Po Isukrstu…
To dovršiv sidju stari na mjesto svoje, a svećenik pročitav opet popričešće pjeva: Gospod s vami i svršuje misu.“
Kao što vidimo, ovaj je obred bogatiji od onoga prethodnoga.[10] Slavlje je u sklopu mise. Naglašava se da svećenik treba održati homiliju na osnovu evanđelja. Jubilarci se na misi pričeste. Dijalog i obećanje su opširniji. U blagoslovu prstenja i samih jubilaraca naglašava se između ostaloga kako njihov skladan brak treba biti uzor i primjer ostalima. Važno je također zapaziti kako se u ovom Obredniku određuje da se „privjenčavanje“ ima slaviti pod misom, dok je u tada važećem Rimskom obredniku misa za zaručnike bila predviđena samo kao mogućnost, i to nakon vjenčanja!
4. Slavlje obljetnice ženidbe u važećem obredniku
Prvo izdanje Reda vjenčanja iz 1969.[11] (hrvatsko je izdanje iz 1970.[12]) ne predviđa blagoslov ni misu prigodom obljetnice braka. Ipak, Rimski misal iz 1975. (hrvatsko je izdanje iz 1980.[13]) donosi misne obrasce za obljetnicu ženidbe te za 25. i 50. obljetnicu ženidbe.[14] Iste obrasce sadrži i Treće tipsko izdanje misala iz 2002.[15] Međutim, tek drugo tipsko izdanje Reda vjenčanja iz 1991.[16] (hrvatski je prijevod iz 1997.[17]) donosi Red blagoslova bračnih drugova prigodom obljetnice braka.
Slavlje je u sklopu mise, pri čemu se uzima obredna misa „na obljetnicu ženidbe“. Misna čitanja mogu biti iz lekcionara za slavlje ženidbe. Nakon homilije na osnovu naviještene Božje riječi, svećenik („ovim ili sličnim riječima“) pozove supružnike da se u šutnji pomole te da zatim pred Bogom obnove svoju odluku da će u braku sveto živjeti. Supruzi svoju odluku mogu obnoviti tiho ili to mogu učiniti prema predloženom obrascu, u kojem zahvaljuju Bogu jedno za drugo i mole ga za dar ustrajnosti u uzajamnoj ljubavi, koja je znak saveza što ga je Bog sklopio s ljudima. Svećenik prihvati njihove riječi. Predviđena je zatim jedna od dvije molitve blagoslova prstenova ovisno o tome radi li se o njihovim vjenčanim ili o novim prstenovima. Slijedi sveopća molitva. Nakon što se u misi izmoli Oče naš, slijedi molitva blagoslova supružnika. Ona je razmjerno kratka. Spominje se da je Bog u počecima posvetio ženidbeni vez, da je ženidba slika jedinstva Krista i Crkve. Stoga se moli da supružnici rastu u ljubavi i miru. Supružnici se, naravno, mogu pričestiti pod obje prilike. Na koncu mise predviđen je svečani misni blagoslov.
5. Zaključak
Drevne molitve i blagoslovi supružnika o obljetnici njihove ženidbe obnovljeni su, prošireni i obogaćeni u našem vlastitom obredniku iz 1878., čega nije bilo u tada važećem Rimskom obredniku. U Rimskoj se liturgiji ovaj obred obnavlja tek 1991., što je još jedan dokaz, koliko su bogati naši drevni vlastiti obredi. I u ovom slučaju, grabeći iz vrela vlastitih obrednika, rimska liturgija se pokazuje kao ona koja iz svoje riznice izvlači „novo i staro“. Tim više naši drevni vlastiti obrednici i naši vlastiti obredi mogu i danas biti nadahnućem u pripravi našeg novog vlastitog obrednika.
[1] Usp. Obrednik biskupije Bosansko-Djakovačke i Sriemske izdan po naredbi preuzvišenoga i prečastnoga Gospodina Josipa Jurja Strossmayera biskupa Bosansko-djakovačkoga i Sriemskoga, Zagreb, 1878., 135-137.
[2] Usp. L. C. MOHLBERG (prir.), Sacramentarium Veronense, Herder editrice e libreria – Roma, 1978. 1105-1110.
[3] Usp. L. C. MOHLBERG (ur.), Liber sacramentorum Romanae Aeclesiae ordinis anni circuli (Sacramentarium Gelasianum), Roma, 1981. (= GeV), 1443-1455.
[4] Usp. J. DESHUSSES (ur.), Le sacramentaire Grégorien. Le Sacramentaire, Le Supplément d’Aniane, I, Fribourg, 1979., 833-839.
[5] Očito se smatralo da se vrlo rijetko događa da netko slavi pedesetu obljetnicu braka. U onim je vremenima je prosječni životni vijek bio puno kraći nego što je to danas.
[6] U latinskom stoji „offeret“ (prinosi) umjesto „offerunt“ (prinose). Ovo drugo je logičnije, kako i stoji u Rimsko-germanskom pontifikalu.
[7] GeV 1448 (Incipit accio nupcialis infra accionem ad trecesimum uel annualem nuptiarum). Evo latinskog originala: Hanc igitur oblacionem, domine, famulorum tuorum illi et illas, quam tibi offeret ob diem trecesimum coniunctiones suae uel annua]em, quo die eos iugali uinculo sociare dignatus es, placatus suscipias depraecamur. Ob hoc igitur reddunt tibi uota sua deo uero et uiuo. Pro quibus traemendae piaetati tuae supplices fundimus praeces, ut pariter bene et pacifici senescant et uideant filios filiorum suorum usque in terciam et quartam progeniem et te benedicant omnibus diebus uitae suae: per Christum dominum nostrum. Quam oblacionem tu, deus…
[8] Usp. C. VOGEL – R. ELZE, Le Pontifical romano-Germanique du dixième siècle. Le Texte, II, CCLIV,1-9, Item actio nuptialis ad annualem diem nuptiarum, Città del Vaticano, Biblioteca Apostolica Vaticana, 1963., 417-419.
[9] Rituale Monaco-frisingense, München, 1840-1841, 290.-294.
[10] Istovjetan obred, pod naslovom „Srebrni i zlatni pir“ nalazimo i u obredniku iz 1933., ali se misa ne spominje. Usp. Priručni obrednik, dodatak Rimskom obredniku za Đakovačku biskupiju, Tisak biskupijske tiskare, Đakovo, 1933., 31-33.
[11] Usp. Ordo celebrandi matrimonium. Editio typica, Typis polyglottis Vaticanis 1969.
[12] Usp. Rimski obrednik… Red vjenčanja, Zagreb, 1970.
[13] Usp. Rimski misal…, Zagreb, 1980.
[14] Missale Romanum…,Editio typica altera, Libreria Editrice Vaticana, 1975, str. 757-759.
[15] Missale Romanum…, Editio tertia, Typis Vaticanis 2002., str. 1098-1100.
[16] Usp. Ordo celebrandi matrimonium. Editio typica altera, Typis Polyglottis Vaticanis 1991.
[17] Usp. Rimski obrednik…Red slavljenja ženidbe…, Zagreb, 1997., str. 130-135.