Iz riznice đakovačkih obrednika: Prva pričest
U našem su Vjesniku već objavljeni neki obredi vezanu uz prvu svetu pričest, kao na primjer obred primanja među kandidate za prvu pričest te obred obnove krsnih obećanja.[1] Ti obredi nisu službeno odobreni, nego su sastavljeni „ex privata diligentia“. Međutim, u dodatku Strossmayerova obrednika iz 1878. pod naslovom „Prva pričest“ nalazimo vrlo skladan obred prve pričesti, za kojeg Strossmayer veli da ga je preuzeo iz Zagreba.[2] U vlastitom obredniku Đakovačke biskupije iz 1933. ovaj se obred donosi pod naslovom „Obnova krsnih zavjeta kod prve svete pričesti“.[3] Ne nalazimo ga u drugim ranijim obrednicima, ali je zanimljivo da ga pod naslovom „Obnova krsnog zavjeta kod prve svete pričesti“ nalazimo u jednom molitveniku izdanom u Zagrebu 1921.,[4] ali ga nema u vlastitom zagrebačkom obredniku iz 1933.[5]
1. Obred prve pričesti u Strossmayerovom obredniku iz 1878.
Evo kako Strossmayer u uvodu u ovaj obrednik iznosi razloge za uvođenje svečanog obreda prve pričesti:
„Spomenimo se, da je Isus, spas naš i vječiti uzor naš, mladež osobitim načinom ljubio i nam preporučio. U sv. izpoviedi i sv. pričesti tako ljubezno, mudro i otčinski postupajmo, da ta sveta otajstva mladeži omile i vječitu želju za sobom u srdcu njihovom probude i ostave. U izobraženijili naroda svagdje se prva izpovied i prva pričest svečanijim načinom mladeži podjeliva tako, da joj uspomena na te slavne i svete čine vječita u srdcu i duši ostane. Ja sam više put u Rimu, a jednom i u Parizu prvoj pričesti mladeži prisustvovao. Vjerujte mi, braćo, da sam svakom takvom sgodom tako ganut i uzhićen bio, da sam se oćutio kano s ovoga svieta prenesen u onaj bolji sviet (…) Činilo mi se zaista, da se u raju nebeskom nalazim i skupa sa nevinom mladeži u licu i u žiću božjem onaj divni i otajstveni napitak pijem, o kom Isus gore govori. Nikad mi s uma sići neće utisak, koji sam u crkvi parižkoj takvom sgodom oćutio. Crkva što može biti ljepše i ukusnije urerešena. Oltar sav u cvietu. Mladež sa roditelji i prijatelji u svečanom ruhu. Crkva dubkom puna. Svećenici mnogobrojni. Najstariji i najdostojniji uzpe se na prodikaonicu, i poče govoriti o svetom otajstvu oltarskom i o sreći i slavi onih, koji vriedno i dostojno Isusa u dušu svoju primaju. Mogu reći, da sam se sit naplakao, slušajuć toga vriednoga svećenika, komu je duša očevidno od prve njegove pričesti pa sve do tada ostala biela kao snieg, kao što mu je biela bila i glava. Sto puta sam ja tada zavapio: Ah! zašto se i kod nas prva pričest tako svečanim načinom ne dieli? Ta i naš je sviet istom cienom krvi Isusove odkupljen, a Isus ne samo da je danas, sutra i uviek, nego je svagdje jedan te isti, pun milosti, istine i ljubavi prama svakomu puku i narodu. Do nas je, braćo, da ovu pravednu želju svaki u svojoj župi uvedemo i sveto obdržavamo. Zato vas molim, i u gospodinu naredjujem, da se odsele svud po biskupiji našoj najsvečanijim, što samo u naših okolnostih biti može, načinom prva sv. pričest mladeži podjeljuje. Svrsi će, mislim, najshodnije biti, ako se u okružnih koronah posavjetujete, kada i kakvim bi se to načinom najbolje obavilo. Vaše odluke imaju se jednakosti radi amo poslati, da se u sklad dovedu i u ‘Glasniku’ svim priobće.“[6]
Evo samog obreda. U uvodu se veli da bi se prva pričest redovito trebala slaviti na Bijelu nedjelju.[7] Djeca se trebaju sabrati u školi te na znak zvona u procesiji s učiteljem idu dvoje po dvoje u crkvu, prvo dječaci, onda djevojčice. U crkvi zauzmu mjesta: dječaci na desnoj, a djevojčice na lijevoj strani. Misa je pjevana. Propovijed treba biti u sladu s tim velikim danom. Nakon misnikove pričesti, pričeste se djeca, prvo dječaci, onda djevojčice. Poslije mise svećenik u roketi djeci uputi prikladnu riječ, a onda ih u procesiji odvede do krstionice gdje ih podsjeti na krsne zavjete koje su na njihovu krštenju umjesto njih izrekli njihovi kumovi. Svećenik im napomene da upravo zbog toga oni sada trebaju obnoviti te iste zavjete, kao na krštenju: tri puta se odriču zla, grijehe i sotone, a potom u dijalogu sa svećenikom ispovjede vjeru u Oca, Sina i Duha Svetoga. Nakon toga im svećenik dade da dotaknu bijelu košuljicu ili bijeli rubac te im tom prigodom kaže:
„Ova biela haljina znači nedužnost (nevinost) života. Blažene vas,ako tu nedužnost svoju do smrti neokaljanu sačuvate; tada ćete sigurno io lahko doći u nebo. Primite, dakle, ovu bijelu haljinu, te donesite je neoskvrnjenu pred sudište gospoda našega Isusa Krista da imate život vječni.“
Nakon toga preda svećenik svakom prvopričesniku upaljenu svijeću uz riječi:
“Ova goruća svijeća znači Isukrsta, koji je svjetlost svijeta, i koji je svojim svetim naukom razpršio tmine neznanstva i krivobožtva. Vi ste tako sretni, da ste u njegovo ime kršteni, i da poznate njegov nauk. Izpoviedajte svečano ovaj Isusov nauk, te živite po njem, pak će vam Isus na smrtnom času sa svimi svetimi doći u susret, i uzeti vas k sebi, u svoj rajske dvorove. Primite dakle ovu goruću svieću, i neporočni čuvajte krštenje svoje: držite božje zapoviedi, da, kada dodje gospod na pir, uzmognete ga susresti zajedno sa svimi svetimi u nebeskom dvoru, i da imate život vječni i živite na vieke viekâ.“
Na koncu, prije otpusta, svećenik može dati djeci za uspomenu sliku na kojoj piše ime prvopričesnika, te dan i mjesto prve pričesti te im rekne:
„Uzmite ovu sliku na uspomenu današnjega dana; čuvajte ju pomno, te kad god ju pogledate, pomislite na prvu svoju pričest koju ste danas primili. Pričešćujte se često i uviek ovako sveto i pobožno kao danas.“
2. Obnova krsnog zavjeta kod prve svete pričesti u molitveniku „Kruh nebeski“ iz 1921.
Ovdje nema uvodnih napomena, nego se pretpostavlja da obred slijedi nakon mise. Obred je identičan onome na krštenju, uzimajući pri tome u obzir da su djeca već krštena. Tako svećenik pita: „Što kod svetog krštenja zaprosiste od Crkve Božje?“ Djeca odgovore: „Vjeru“ i onda slijedi dijalog kao kod obreda krštenja s odricanjem od sotone i ispovijedanjem vjere. Zatim djeca obećaju da će obdržavati sve zapovijedi. Slijedi molitva koju djeca govore klečeći:
„Hvalimo ti iz dna srca, Bože Oče nebeski, što si nam milostivo dao, da vjerujemo u te i u tvojega sina Isusa Krista, Gospodina našega, i u Duha Svetoga, i što si nam dobrostivo udijelio da smo se u tvojoj svetoj i nepogrešivoj Crkvi rodili. Klečeći pred tobom obećajemo ti pred svim anđelima i svecima vjernost na vijeke, koju su ti u ime naše drugi kod našega krštenja zavjetovali. Ojači nas, Gospodine, svojom milošću! Čuvaj na u svim našim napastima! Daj da prije umremo negoli ti nevjerni budemo! Udijeli nam milost, da riječju i činom svoju vjeru uvijek zasvjedočavamo te nas k sebi uzmi u život vječni, kada bude sveta volja tvoja.“
Nakon toga svećenik govori molitvu:
„Milostivi, vječni Bože! Pogledaj dobrostivo na ovu svoju djecu i usliši milostivo njihovu smjernu molitvu. Daj da izvrše, što žele. Ne dopusti nikada , da se ove nejake sirote, koje su tvoja djeca, ikada od tebe rastave. Ne daj, da duše njihove, otkupljene dragocjenom krvlju jedinorođenoga sina tvojega, zaplijeni neprijatelj, koji na njih vreba. Svijetlo prave vjere vijekom im svijetlilo, i u tome svijetlu poznali uvijek tvoju volju i vjerno je vršili. Neka rastu u mudrosti i dobi: vodi ih od kreposti do kreposti, dok ne ugledaju svjetlost vječnu, gdje će tebe, svoga nebeskoga Oca i tvojega jedinorođenoga Sina, i Duha Svetoga licem u lice gledati i hvaliti te i slaviti sa svim anđelima i svecima od vijeka do vijeka. Amen.“
Slijedi pjesma: „Stoj čvrst mi, krsni zavjete“. Preporučuje se da poslije podne bude večernjica pod kojom će se prvopričesnici posvetiti Majci Božjoj. Evo posvetne molitve:
„Pozdravljam te, preslatka Djevice Marijo, Majko Božja i uzimam te za svoju Majku; o uzmi me za svojega sina i slugu; ja ne ću druge majke ni druge gospodarice osim tebe. Spomeni se, dakle, dobra, milostiva i slatka moja Majko, da sam ja tvoj sin, da si tako moguća, a ja tako siromašno, slabašno i grešno stvorenje! Vodi me i brani me u svom mojim djelovanjima, jer sam ja kukavan prosjak, koji treba tvoje pomeći i tvoje zaštite. Daj mi dakle, sveta Djevice i slatka Majko, da i mene tvoje milosti i kreposti zapanu, osobito tvoje poniznost, potpuna čistoća i iskrena ljubav, i sve ono, za što znaš da je meni najpotrebnije. Ne reci da mi to ne možeš dati; jer je sin tvoj svu moć na nebu i na zemlji u tvoje ruke predao: pa i treba da me uslišiš, jer si ti Majka svim ubogim potomcima Adamovim, a osobito si moja Majka. Budući da si dakle, o blaga Djevice, moja Majka i tako moćna, tko bi te mogao ispričati, kada bi mu svoju pomoć uskratila? Vidiš, ljubezna majko da si ti prisiljena moj vapaj uslišiti. Nada sve nebo uzvišena isprosi mi svojim zagovorom sve milosti koje mi je Presveto Trojstvo Otac, Sin i Duh Sveti za ovaj svijet i za vječnost pripravio. Amen.“
3. Obnova krsnog zavjeta kod prve svete pričesti u Priručnom obredniku iz 1933.
U uvodnim napomenama se kaže da se ovaj obred slavi nakon mise na kojoj su djeca primila prvu pričest. Djeca se mogu okupiti ili ispred glavnog oltara ili kod krstionice, a po mogućnosti u rukama imaju upaljenu krsnu svijeću. Svećenikom uvodni nagovor je identičan onome iz Strossmayerova obrednika iz 1878. Dijalog s djecom je preuzet iz obreda krštenja, kao što je to i u molitveniku „Kruh nebeski“ iz 1921. Zahvalna molitva „Hvalimo te iz dna srca“ i svećenikova molitva „Milostivi, vječni Bože!“ identične onoj iz spomenutog molitvenika „Kruh nebeski“. U ovom se obredniku ne spominje mogućnost da se toga dana na večernjici prvopričesnici posvete Bogorodici Mariji.
4. Vrijednost navedenih obreda
Obred prema Strossmayerovom obredniku čini se osobito prikladnim. Uvodno slovo djeci jasno i sažeto razlaže smisao krštenja i važnost obnove krsnih obećanja. Nadalje, osobito je prikladno to što se obred slavi kod krstionice, gdje su djeca i bila krštena. Jednako je tako znakovito i prikladno da svećenik uz prikladne riječi daje djeci bijelu haljinu i upaljenu svijeći, kako što je to bilo i kod krštenja.
U molitveniku „Kruh nebeski“ nema uvodnog nagovora, nema predaje bijele haljine ni upaljene svijeće nego se dodaju dvije molitve: jednu govore djeca, a drugu svećenik. Na večernjici toga istoga dana djeca se mogu posvetiti Bogorodici Mariji, pri čemu riječi posvete i nisu baš teološki najsretnije sročene.
Obrednik iz 1933. sretno donosi uvodno slovo, preuzeto iz Strossmayerovog obrednika, međutim, odredba da taj obred može biti i pred oltarom, to jest ne nužno kod krstionice čini se manje sretnom. Izostale su predaje bijele haljine i goruće svijeće. Prema tome, od ova tri obreda onaj Strossmayerov čini se i odmjerenim i primjerenim i teološki dobro utemeljenim, dok su druga dva više ili manje „razvodnjena“.
5. Perspektiva
Danas se u mnogim župama slave obredi s prvopričesnicima tijekom same priprave za prvu pričest: primanje među kandidate za prvu pričest, obnova krsnih obećanja i još neki drugi obredi, što onda kulminira samim slavljem prve pričesti, ali i određenim obredom u vremenu mistagogije. U tim slavljima mogu posebnu ulogu imati i prvopričesnici od prethodne godine. Sve se to naravno treba slavi pred župskom zajednicom a posebnu ulogu pri tome imaju roditelji i kumovi. Sve je to – kao u svakom bogoslužju – redovito prožeto prikladnim znakovima i gestama. U tome smislu bi bilo osobito prikladno kada bi djeca imala upravo krsne svijeće i haljine koje su imali na svome krštenju. Što reći? Budući da se ovdje radi o euharistiji koja je jedan od sakramenata inicijacije, veoma je potrebno da se kandidati uvode u otajstva i to tako da s skladno isprepliću kateheza i liturgija. Zato će biti veoma važno da se u našem budućem vlastitom obredniku pripravi red bogoslužja s prvopričesnicima, baš kao što su naši stari obrednici – u skladu s ondašnjim prilikama – uveli obnovu krsnih obećanja za prvopričesnike, iako toga reda nije bilo u Rimskom obredniku. Na nama je ta velika odgovornost. Prisjetimo se. Isus veli: „Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!“ (Mk 10,14).
[1] I sâm sam u ovom glasilu objavio tri dva materijala. Usp. Primanje među kandidate za prvu pričest, 12 (1993) 245; Obnova krsnih obećanja za prvopričesnike, 4 (1994) 84; Neposredna liturgijska priprava za prvu ispovijed i pričest, 10 (2000) 635-642.
[2] Obrednik biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske, izdan po naredbi preuzvišenog, presvietloga i prečastnoga gospodina Josipa Jurja Strossmayera biskupa bosanko-djakovačkoga i Sriemskoga, itd., Zagreb, 1878., 286-289.
[3] Priručni obrednik. Dodatak Rimskom obredniku za Đakovačku biskupiju, Đakovo, 1933., 144.-147.
[4] Kruh nebeski. Crkveni molitvenik, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1921., 85.-91.
[5] Usp. Priručnik Rimskog obrednika izdan za porabu svećenstvu nadbiskupije zagrebačke, Zagreb, 1933.
[6] U fusnoti Strossmayer dodaje: ‘Ovo pišuć zamolih braću u Zagrebu, da obred, kojim se slična svečanost drugdje obavljati običaje, obredniku našemu pridodadu, što je i učinjeno.’“ Obrednik 1878., str. IX-X. Do sada, nažalost, nismo uspjeli pronaći predložak iz Zagrebačke nadbiskupije na osnovu kojega je sastavljen obred prve pričesti u Strossmayerovom obredniku.
[7] Zanimljiva je napomena da prvoj pričesti imaju pristupiti djeca koja su se prethodno barem tri puta ispovjedila, te, ako je moguće, neka djeca uoči prve pričesti ispovjede grijehe cijelog svog života. Pri tome valja ipak imati na pameti da su u to vrijeme djeca primala krizmu oko sedme godine života, a prvoj pričesti redovito pristupali oko dvanaeste godine života.