Iz riznice đakovačkih obrednika: Zlatna misa

Iz riznice đakovačkih obrednika: Zlatna misa


Kada svećenik doživi da može zahvalno slaviti svetu misu o pedesetoj obljetnici svoga ređenja, odnosno „zlatnu misu“, onda je to velik Božji dar i posebna Božja milost za samog slavljenika, ali i za mjesnu Crkvu. U prethodnom misalu postojao je jedan obrazac mise koju je svećenik mogao služiti za sebe, a osobito o obljetnici svojega ređenja.[1] U važećem su misalu tri različita formulara mise koju svećenik može služiti za samog sebe, s time da je jedan od njih predviđen za obljetnicu ređenja. Međutim, u tome se naš Vlastiti obrednik iz 1933. pokazao posebnim. Pod naslovom „’Zlatna misa’ svećenika jubilarca“ donosi se na hrvatskom jeziku uz zlatnu misu poseban obred baš za tu prigodu.[2] Istovjetan obred nalazimo i u Vlastitom zagrebačkom obredniku iz 1933.[3] Takav obred nisam uspio pronaći u drugim obrednicima koji su se ranije koristili u Hrvatskoj, Mađarskoj, Austriji i u Njemačkoj. Nema ga ni u Strossmayerovom obredniku iz 1878.


1. Zlatna misa svećenika jubilarca prema našem Vlastitom obredniku iz 1933.


Svećenik jubilarac ide u ophodu u crkvu. Na čelu su zastavnici sa zastavama i križonoša između akolita koji nose upaljene svijeće. Slijedi svećenstvo u roketama a na koncu ide sam jubilarac u roketi i bijeloj štoli dok pjevači pjevaju „O dođi Stvorče.“ Zanimljivo je da se ne spominje da i puk ide u ophodu, koji je očito iza svećenika jubilarca. Kada dođu do oltara, jubilarac klekne na prvu stubu, a „najodličniji svećenik“ uzme plašt, stane povrh stuba oltara i okrenut jubilarcu moli uobičajeni responzorij:

„Spasi slugu svoga. / Koji se uzda u te. / Pošalji mu, Gospodine, pomoć iz svetišta. / I brani ga sa Sione. / Ništa ne uspio neprijatelju protiv njega. / Ni sin bezakonja ne naudio mu. / Gospodine, usliši molitvu moju. / I vapaj moj k tebi da dođe. Gospodin s vama. / I s duhom tvojim.“

Slijedi molitva koju „najodličniji svećenik“ govori nad jubilarcem. Izvor nisam uspio pronaći u starim misalima i obrednicima kao ni u starim liturgijskim knjigama. Možda je sastavljen baš za ovaj Obrednik ili je možda preuzet iz nekog drugog, meni nepoznatog, izvora:

„Pomolimo se. Svemogući, vječni Bože, koji si po zakonodavcu Mojsiju htio, da se pedeseta godina tajanstveno nazove jubilejem i koji si zapovjedio, da se te blage godine svi opraštaju poslova i dugova, a robovima da se daje sloboda: podaj, molimo, obilje milosti svoje ovome slugi svojemu N. svećeniku, koji pobožno slavi jubilej svetoga svećeništva. Daj da on, koji je po tvom daru navršio pedesetu godinu, dobije oproštenje svih nemarnosti, što ih je po ljudskoj slabosti počinio u svećeničkom staležu, a i tvoj blagoslov, kako bi mogao ustrajati neumoran u vršenju tvojih zapovijedi, ići od kreposti do kreposti i napokon prevalivši put ovoga života postići veselje slave nebeske i trajan boravak u onoj kući, što nije podignuta rukama. Po Kristu.“

Nakon toga jubilarac služi svečanu misu od dana ili zavjetnu misu, ako to dopuštaju rubrike. Na koncu jubilarac intonira „Tebe Boga hvalimo“ s retcima i pripadajućom molitvom („Bože, čijem milosrđu…“). Na toga doda sljedeću molitvu koja je istovjetna zbornoj molitvi mise koju svećenik služi za samog sebe, prema prethodnom misalu koji je tada bio važeći:

„Svemogući i milosrdni Bože, čuj dobrostivo molitve, što ti ih upravljam iz svoje bijede, i mene, slugu svoga kojega nisi poradi kakvih zasluga, već po neizmjernom daru dobrote svoje uzdigao u službu nebeskih tajna, učini dostojnim služiteljem svetog oltara, da tvoje posvećenje potvrdi, što moja riječ izgovara. Po Kristu.“[4]

Ističemo kako je u obredniku predviđen svečani ophod s točnim redom, kako svećenika jubilarca posebno blagoslivlje drugi svećenik, te kako je na koncu propisan hvalospjev „Tebe Boga hvalimo“. U tadašnjim obrednicima toga nije bilo, a u tada važećem misalu bila je samo misa.


2. Važeći misal


U važećem misalu donose se tri različita misna obrasca kada svećenik slavi misu za sebe, a treći od njih predviđen je za obljetnicu ređenja. Nije određeno predslovlje koje se treba uzeti. Usporedbe radi, kao što smo već pisali, za obljetnicu ženidbe u Obredniku je predviđen poseban obred,[5] a u misalu ima misa za obljetnicu braka[6] s time da je moguće uzeti i misu za zahvalu uz koju je predviđeno IV. Opće predslovlje, koje govori o zahvali („Tebi nije naša hvala potrebna, ali je tvoj dar, što smo ti zahvalni…“).[7] U važećim obrednicima ne nalazimo nekih drugih tekstova ni obreda za slavlje pedesete obljetnice svećeničkog ređenja, dok je za slavlje pedesete obljetnice braka u Obredniku predviđen bogat obred.


3. Mogućnosti


Naravno da je u Vlastitom obredniku moguće pripraviti bogoslužje o pedesetoj obljetnici svećeničkog ređenja, kao što smo to imali u prethodnom Vlastitom obredniku. Prema duhu današnje liturgije bilo bi nespretno da drugi svećenik prije mise blagoslivlja svećenika jubilarca, jer bismo tako praktički imali dva obreda: blagoslov koji ima neki drugi svećenik i misu koju slavi jubilarac. Bilo bi sasvim prikladno da svećenik sam za sebe govori zahvalne molitve. Naime, ako je već u misalu predviđeno da svećenik moli sam za sebe, onda bi se moglo, na primjer pripraviti vlastito predslovlje i vlastita blagoslovna molitva koja se govori poslije Očenaša. Po sebi bi se mogla preformulirati ona obećanja koja je svećenik dao kod svoga ređenja ili pak ona koja svećenici obnavljaju na misi posvete ulja na Veliki četvrtak. Sve bi te molitve u misi govorio sam jubilarac.

Međutim, sve bi bilo puno skladnije i ljepše kada bi to slavlje predvodio biskup, a jubilarac bi tada koncelebrirao.[8] Naravno, sve bi spomenute molitve u tome slučaju bile preformulirane. Kada misu predvodi jubilarac, on moli sam za sebe, a kada je predvodi biskup, on naravno upućuje Bogu molitve za jubilarca. Tako bi biskup mogao, na primjer, pozvati svećenika jubilarca da obnovi svoja svećenička obećanja kao na Misi posvete ulja. Biskup bi također poslije Očenaša govorio blagoslovnu molitvu (kao što se takva blagoslovna molitva govori iza Očenaša za ženidbene drugove o obljetnici njihova vjenčanja). Još bi prikladnije bilo kada bi biskup slavio takvu misu u kojoj bi koncelebrirali svi jubilarci te godine i u kojoj bi u istoj misi i na isti način biskup zahvalio Bogu za jubilarce i za njihovu službu koju su dali Crkvi. Tako bismo imali dva moguća oblika slavlja: ono koje predvodi jubilarac i ono koje predvodi biskup.

Naravno, valjalo bi takvu liturgiju brižljivo pripraviti i napisati. Ako su naši stari u Vlastiti obrednik unijeli nešto čega nije bilo ni u misalu, ni u Rimskom obredniku kao ni u drugim nama bliskim obrednicima, zašto ne bismo to mogli učiniti i mi? Pedeset godina svećeništva velik je Božji dar i poseban povod da Bogu zahvale i svećenik jubilarac i biskup ali i mjesna Crkva. Svećenici jubilarci su, konačno, oni koji su „dobar boj bili, trku završili, vjeru sačuvali“ (2 Tim 4,7). Za to doista vrijedi pripraviti posebno bogoslužje, naravno, u našem budućem Vlastitom obredniku.


[1] Navodimo zadnje izdanje prije Sabora: Missale Romanum ex decreto sacrosancti concilii Tridentini restitutum, summorum pontificium cura recognitum. Editio prima iuxta typicam, Romae – Turonibus – Parisiis, 1962., 100*-101*.

[2] Priručni obrednik. Dodatak Rimskom obredniku za Đakovačku biskupiju, Đakovo, 1933., 156-157.

[3] Priručnik Rimskog obrednika izdan za porabu svećenstvu nadbiskupije zagrebačke, Zagreb, 1933., 303-307.

[4] Evo izvorne molitve: „Omnipotens et misericors Deus, humilitatis meae preces benignus intende: et me famulum tuum, quem, nullis suffragantibus meritis, sed immensa clementiae tuae largitate caelestibus mysteriis servire tribuisti, dignum sacris altaribus fac ministrum; ut, quod mea voce depromitur, tua sanctificatione firmetur.“ (Missale Romanum… 1962., 100*). Izvor ove molitve je Gelazijev sakramentar, br. 775, te Sakramentar iz Verone br. 964, samo što je zaziv u ova dva izvora „Deus, mundi creator et rector…“

[5] Usp. Rimski obrednik… Red slavljenja ženidbe…, Zagreb, 1997., str. 130-135.

[6] Usp. Rimski misal, Zagreb, 1980., 675-676.

[7] Usp. Rimski misal, Zagreb, 1980., 742.

[8] Da podsjetimo. Liturgijski je posve neprihvatljivo da biskup koncelebrira u misi koju vodi svećenik.