Izabrana djela biskupa Butorca
I kada nam se posreći da prezentiramo samo jednu knjigu, obično se ograničimo na jednu temu ili na određen broj stranica, a što ćemo tek pred paketom knjiga od 10 svezaka s 4.839 stranica i Dodatkom? Priređivači su stavili generalni naslov: Izabrana djela, a sva je prilika da bi ovo mogla biti na kraju ne Izabrana nego Sabrana djela/Opera Omnia, tj. sva pisana Butorčeva baština, koje se građa stalno otkriva, prikuplja, tiska i reprintira. U svakom slučaju, monumentalan pothvat i s crkvene, i s kulturološke, i s književne, i s izdavačke, i s financijske, pa i s nacionalne strane, što se u koncentričnim krugovima ižaruje s Otoka Gospe od Škrpjela, Perast, 2022.-2023. Priredili svih deset svezaka: don Srećko Majić, peraštanski župnik, i Slavko Dabinović.
Pavao Butorac, Peraštanin, rođen 1888., završio klasičnu gimnaziju u Kotoru, studirao teologiju u Zadru, zaređen za svećenika Kotorske biskupije 1910. (u 22. godini života), zatim zaređen i za njezina biskupa 1938., povrh toga imenovan i apostolskim administratorom u Dubrovniku od 1940. do 1950., pa od tada do smrti 1966. samo dubrovačkim biskupom.
Ovdje su obuhvaćene knjige, studije, radovi, članci, osvrti, njih 103 na broj, od 1913. do 1966., raspon od 53 godine ustrajna pisana rada ponajviše o povijesti i djelovanju svoje rodne Kotorske biskupije. A sve prepisivano rukom ili otipkano na običnoj mehaničkoj mašini. A koliko bi ih natiskao da je imao kompjutor?
Članke i knjige objavljuje: u Sarajevu, u Mostaru, u Zagrebu, u Ljubljani, u Kotoru, u Dubrovniku…
Drugi o Butorčevim pisanim radovima. Još za života velečasni don Pavao potom biskup Pavao, povjesničar i teološki pisac, uživao je ugled među hrvatskim teolozima, i svećenicima i biskupima, i uopće kulturnim radnicima. Navodimo neke već objavljene recenzije ili uvode u pojedine knjige, a prenesene ili izvorno napisane za ove sveske Izabranih djela, a djeluju nam poput prezentacija Butorčevih pojedinih knjiga.
Dr. Jordan Kuničić, OP, profesor i dekan KBF-a u Zagrebu, razvrstava Butorčeva djela u pet područja: 1. Filozofsko-kulturna djela; 2. Teološko-hagiografska djela; 3. Povijesna djela; 4. Djela s područja mistike; 5. Neka druga znanstvena djela, koja bi mogla tvoriti „zamašan svezak“. Kuničićev In memoriam biskupu Butorcu (I., str. 543-551).
Dr. Frane Franić, biskup u Splitu, napisao je 1966. proslov Butorčevoj knjizi Problem kulture koju je auktor Butorac smišljao i pisao više od 5 desetljeća i godine 1966. izdalo šest primorskih biskupija, od Kotora do Zadra; s Franićevim predgovorom pod naslovom „Uspomeni biskupa doktora Pavla Butorca“ (III., str. 12-15). Biskup je Pavao umro nekoliko dana prije nego mu je krunska knjiga objavljena. „On je – piše biskup Franić – požurivao pismima iz Dubrovnika tiskanje ovog djela želeći, da izađe u prosincu 1966., da može skupa s odrekom na biskupskoj službi, zbog starosti i bolesti, poslati na dar za Božić sv. ocu Pavlu VI.“, ali nije dočekao, jer je preminuo 22. studenoga 1966.
O toj, sigurno najvrjednijoj Butorčevoj knjizi, napisao je recenziju sarajevski kanonik msgr. dr. Čedomil Čekada pod naslovom „Djelo o problemu kulture“, objavljenu Splitu u Crkvi u svijetu 1967. Djelo ocijenjeno vrlo pozitivno (VII., str. 437-448).
Don Branko Sbutega, kotorski svećenik, napisao je 1998. proslov knjizi Razvitak i ustroj Peraške općine. Don Branko piše: „Sudbina ovog rukopisa ostavljenog djela nije bila sretna. Ponuđeno JAZU bilo je prihvaćeno, kao uostalom svi Butorčevi historiografski radovi. Međutim, sam autor svojedobno povlači djelo ne pristajući ni na marksistički intonirani uvod, a ni na jezičnu korekciju“ (Predgovor; V., str. 11-12).
Miloš Milošević napisao je dva proslova: Cio sv. VI., posvećen je temi Kulturna povijest grada Perasta, ima 2001 bilješku, s Predgovorom dr. Miloševića (str. 13-17), odakle ističemo jezičnu stranu: „Jezik Butorčev, kojim je on govorio i pisao dvadesetih i tridesetih godina našega vijeka, kada su nastajali rukopisi ovih knjiga, veoma je osoben i ličan. On se drži tadašnjih standarda hrvatskog jezika, ili često koristi sasvim neuobičajene i svoje riječi i sintagme, koje je osjećao da efikasno odgovaraju određenom kontekstu“.
Tema Boka Kotorska u 17. i 18. stoljeću (VII., str. 15-299) koja je, prema Miloševiću, pisana između 1918. i 1938. ima 945 bilježaka.
Snežana Pejović ima Predgovor članku Opatija samostana sv. Đorđa kod Perasta (IV., str. 171-174), gdje piše: „Baveći se u svom štivu faktografskom rekonstrukcijom postanka i trajanja samostana Sv. Đorđa, Pavao Butorac je ovom studijom dao značajan doprinos inače veoma oskudnoj literaturi o srednjovjekovnom monaštvu na istočnoj obali Jadrana. Prema nekim tvrdnjama izučavalaca ove tematike, duž crnogorske obale bilo je oko tridesetak benediktinskih samostana“.
Don Srećko Majić, suurednik Izabranih djela, piše Predgovor Butorčevoj studiji Kotor za Samovlade 1355.-1420. (V., str. 365-367). Don Srećko ističe detalj iz Butorčeva zapisa: „Kada se Kotorani nude osam puta Mlečanima da ih prime pod svoje okrilje, oni to odbijaju čak sedam puta […], procjenjujući da će u zajedništvu s Mlečanima ostvariti svoje ekonomske, političke i vjerske interese“. A Mlečani ne prihvaćaju jer se ne žele zamjeriti Turcima, Srbima i drugima okolnim državicama.
Dvije stvari koje bi bile poželjne:
Doktorat. Biskup Franić u naslovu svoga Predgovora naziva biskupa Butorca doktorom i uglavnom se tako tretira. Valja pošteno priznati da je Pavao Butorac mogao iz više svojih djela, osobito povijesnih i teoloških, ako je i jedno predstavio kao građu za doktorat i odslušao potrebne kolegije, obraniti taj znanstveni naslov i kao svećenik i kao biskup. Nisam našao gdje je i kada msgr. Butorac stekao doktorat scientiae causa; a onaj honoris causa primio je od Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Dubrovačkom sjemeništu na Veliku Gospu 1964. od velikoga kancelara Franje Šepera, zagrebačkoga nadbiskupa, a promotor je bio isusovac Ivan Kozelj.[1] Bilo bi poželjno objaviti tu Kozeljevu promociju da se vidi njegova kritička ocjena i koje su ideje vodile Fakultet da mu podijeli doktorat.
Razna Kazala. Za ovakvo višesveščano djelo priređuju se i Kazala mjesta, stvari i imena, izvanredno priručno sredstvo ili ključ kojim se otvara ovaj povijesni arhiv Boke Kotorske. Taj ključ umrežuje u jednu cjelinu sve sveske:
da se odmah dođe do ljudi koje se želi konzultirati;
da se vide osobe koje su stvarale povijest;
da se uoči kako su prikazani pojedini povijesni likovi;
da se dozna na koje se auktore Butorac najviše oslanja u svojim radovima.
Biskup Butorac u svemu je svećenikovao 28 godina (1910.-1938.) i biskupovao također 28 godina (1938.-1966.), čak je deset godina zajedno vodio dvije biskupije, kotorsku i dubrovačku. I uza sve pastoralne, svećeničke i biskupske obveze, našao je ipak vremena da piše povijesne studije i teološke radnje, i to tako kvalitetne da zavrjeđuju da se objave kao Opera Omnia.
Pokojnomu biskupu Butorcu vječni mir u Bogu, a priređivačima ovih njegovih Djela: čestitka, pohvala i zahvala!
[1] http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/O_Sveucilistu/Jucer_danas_sutra/Povijest/Pocasni_doktori_1913-2013.pdf
