Jednog dana živjela je…

Jednog dana živjela je…


Tako nekako počinju sve bajke koje čitam i prepričavam svojoj Tratinčici. I duboko se zabrinem zbog nekih situacija i obrata koji se događaju u bajkama.

U knjižari nedavno nalazim knjigu o novim bajkama za djecu. Nedavno sam pročitala i psihoanalizu Snjeguljice, Pepeljuge i još nekih princeza. Želim li doista da ona koju ljubi duša moja odrasta u takvom svijetu gdje je svadba najvažniji i najljepši dan u životu djevojke? Stvarno da se čovjek zabrine. Slijedi pohod drugoj knjižari. A tamo nalazim knjigu o znanstvenicama koje su promijenile svijet. Gledam te male oči kojima je sve to s mikroskopima sasvim daleko i još uvijek nepoznato… Samo zatresem glavom i duboko uzdahnem. Odlučujem za neko vrijeme ostaviti knjige bajki i suvremene slikovnice postrani. Očito mi treba vremena da dođem k sebi!

I onda se događa zajednički obrok. Sjedamo za stol, sklapamo ruke i zahvaljujmo Bogu na ovom lijepom sunčanom danu. Gledam njene oči dok govori: „Hvala ti, Bože, za ovaj fiiini doručak!“

Objedujemo i hvalimo fini kruh, potičemo korištenje salvetice koja je uz tanjur, hvalimo domaći pekmez koji smo ljetos sami napravili od voća što smo ga zajedno skupljali i brali u našem voćnjaku… Osjećam kako joj sâm naš život može biti dovoljan da iz njega uči. Možda ne treba bajke i slikovnice, nego samo Baku!

Na kraju doručka Tratinčica želi desert. Ali, Baka nije uvijek previše spremna za udovoljavanje njezinim „slatkim“ željama. Stoga nudim za desert u pećnici pečeni komad turkinje, bundeve, buče (ili kako god se to slatko i ukusno zimsko povrće već zove)… Kaže Tratinčica: „Mislim da to ne volim…“ A onda kreće moje uvjeravanje u korisnost i prirodnost ovog deserta, međutim Tratinčica teško otvara usta na ono što nije umotano u šarene papiriće.

Misli mi kreću prema budućnosti. U mašti mi se slaže priča o događajima koje bi moja Tratinčica mogla doživjeti kad odraste i postane zrela gospođa poput mene. Priča bi mogla krenuti ovim redom.

Jednoga dana odrasla žena ulazi na dogovoreni termin kod nekoga tko sebe naziva stranim imenom punim nepoznanica – „life coach“. Gospođa klijentica sjeda na skupocjeni kauč tražeći upute i savjete za svoj život. Nakon nekoliko tretmana odlazi k još jednoj stručnjakinji čudnoga imena – „nutricionistici“. Timskim radom „nutricionistica“ i „life coach“ zajedno pokušavaju pomoći gospođi klijentici jer doživljava probleme sa svojim želucem i probavom. Gospođa je voljna platiti koliko god treba jer joj problemi s probavom otežavaju uspješan i unosan poduzetnički život. Trebali su proći mjeseci međusobne suradnje i sastanaka, analiza krvi, zapisivanja prehrambenih i svih drugih navika gospođe klijentice da bi se došlo do nekakvog rezultata.

Konačno je rezultat istraživanja postignut. Svi su uzbuđeni. U uredu gospođe klijentice sjedaju oko skupocjenog stola. Duga i detaljna hologramska prezentacija upućuje na samo jedan i nepobitan zaključak. Gospođa klijentica zainteresirano sluša. Svjesna je da njezin bankovni konto može izdržati sve što je potrebno da bi se riješila svojih zdravstvenih problema. U prehranu gospođe klijentice potrebno uvesti davno zaboravljenu, teško dostupnu i vrlo skupocjenu, ali tako dragocjeno ljekovitu i hranjivu namirnicu koja raste i uzgaja se samo na malom zaštićenom području što ga pesticidi i ostale kemikalije nisu još uništili. Stručnjakinja „life-coach“ i stručnjakinja „nutricionistica“ konačno priopćavaju ime i naziv te biljke. Opisuju njezin izgled, boju, miris, okus… Dok uzbuđeno priopćavaju zabrinutoj klijentici ovo senzacionalno rješenje, stručnjakinje nude kontakte dobavljača ove čudesne namirnice. Gospođa klijentica gleda prezentaciju pripremljene hrane i sluša objašnjenja da se ova namirnica može jesti pečena, kuhana, može i u obliku smoothija, može i kao juha… Gospođi klijentici odjednom sine sjećanje iz djetinjstva i odmah shvati da je to buča, bundeva, turkinja, misirača…, i kao kroz maglu začuje glas svoje bake: „Tratinčice, evo finog deserta, sasvim prirodno slatkog i jako ukusnog! Ako želiš, za ručak možemo napraviti i kuglof od bundeve…“

Eh, te bajke. Nije nužno da se uvijek događaju u prošlosti. Tako se lako mogu protegnuti i u budućnost. U bajkama vrijeme ne igra važnu ulogu. Bajke i priče koje s ljubavlju pričaju bake oblikuju srce i životne navike sada i zauvijek.