Utorak, 17 svibnja

Kad su evanđelja nastala (1. dio) [video]


Kad su evanđelja nastala i kako to uopće možemo znati?

Postoji mnogo argumenta u raspravama oko datiranja evanđelja, ali dvije su nam činjenice pritom ključne.

Kao prvo, Isus je umro i uskrsnuo oko 30. godine. Prema tome, evanđelja nisu nastala prije te godine. Čak i da su apostoli pisali evanđelja za vrijeme Isusova javnog djelovanja, ona ne bi bila dovršena prije Isusovog raspeća. Dakle, najraniji mogući datum nastanka evanđelja je nakon Isusove smrti, oko 30. godine.

Kao drugo, Justin Mučenik je prvi nama poznati autor koji u svojim spisima nastalim oko 150. citira sva četiri kanonska evanđelja.  Zanimljivo je da ih on ne naziva Evanđelje po Marku, Mateju, Luki ili Ivanu, ali s obzirom na poklapanje citata očito je koristio spise koje mi danas tako nazivamo, a on ih je znao pod nekim drugim imenom. Uglavnom, poanta priče je da je 150. godina najkasnija moguća za nastanak evanđelja jer da su nastala nakon 150., recimo 160. onda ih Justin ne bi mogao citirati već 150.

To su dvije povijesne činjenice i dok ne nađemo nove s njima baratamo. Drugim riječima, evanđelja su sasvim sigurno nastala nekada između 30. i 150. godine. Naravno, to ne zvuči vrlo impresivno i jasno, ali sve preciznije od toga je više-manje nagađanje. Dakako, postoje nagađanja koja u svojoj pozadini imaju određenu logiku i dobre argumente, a postoje i ona nagađanja koja se mogu svesti na što se babi htilo to joj se i snilo.

U ovom prvom od dva dijela mi nećemo ući u široku analizu svih trenutačno zastupljenih mišljenja koji raspon godina pokušavaju suziti, ali ćemo izdvojiti neke trenutačno najprihvaćenije načine na koje se to sužavanje pokušava učiniti.

Što možemo učiniti s donjom granicom? Pa, tu nam može pomoći Pavao. Naime, sv. Pavao je svoje poslanice pisao otprilike u razdoblju od konca 40.-ih do svoje smrti oko 64. Pritom baš niti jednom jedinom riječju ne spominje niti jedno jedino evanđelje. Moguće je da Pavao ne želi citirati evanđelja ili ih smatra nebitnim, ali to bi bilo vrlo, vrlo neobično. Čini se stoga smislenijim zaključiti da on ne zna za ta evanđelja, a ako najpoznatiji misionar ne zna za evanđelja koja mi danas držimo najvažnijim biblijskim knjigama čini se razumnim zaključiti da za njegova života pisana evanđelja nisu niti postojala.

To bi značilo da donju granicu možemo pomaknuti na sredinu šezdesetih, odnosno da evanđelja nisu nastala prije 64. Ako baš želite biti optimistični, možemo reći da nisu nastala prije 60.[1]

Što možemo učiniti s gornjom granicom? Ovdje nam može pomoći nekoliko povijesnih otkrića. Kao prvo, postoji jedan maleni, maleni papirić, tj. papirus poznat kao P52. Radi se o fragmentu koji sadrži dijelove sedam redaka iz Evanđelja po Ivanu, a povjesničari drže da je nastao nekad u razdoblju između 100. i 150. godine.

Kao drugo, čini se da Didahe (poznati kršćanski spis nastao koncem prvog ili početkom drugog stoljeća), ako već ne citira onda barem parafrazira dijelove Evanđelja po Mateju. Slično možemo reći za Ignacija Antiohijskog  koji je ubijen oko 110 godine. U svojim pismima Ignacije govori o evanđeljima i prema potrebi ih parafrazira. Nigdje ne navodi da se radi baš o Mateju, Marku, Luki i Ivanu, ali parafraze jako zvuče baš kao ta evanđelja.

Sve u svemu, navedeni nas spisi navode da gornju granicu spustimo na konac 1. stoljeća. Ako ste baš pesimistični, možemo reći 110. godina.

Drugim riječima, čini se razumnim reći da su evanđelja nastala nekad između 60. i 110. godine. Danas gotovo da i nema bibličara koji bi sporio da je upravo to razdoblje u kojem su kanonska evanđelja najvjerojatnije i nastala. No, možemo li još bolje od toga?

Možemo, ali time ulazimo u dvije vruće i zanimljive debate: jedna se tiče redoslijeda kojima su evanđelja nastala, a druga uloge koju je u nastanku evanđelja imalo razorenje Jeruzalema 70. godine, čemu je prethodio židovski ustanak 66. No o tome više u drugom nastavku.


[1] Naime, moguće je da je neko evanđelje nastalo, recimo, 62., ali nikada nije stiglo do Pavla jer su uslijedili progoni kršćana. No, ne bi se trebalo ići u krajnosti i držati da su evanđelja cirkulirala u pedesetima, ali nikad nisu stigla do Pavla.