Kad su evanđelja nastala (2. dio) [video]
U prvom smo videu pokazali da su evanđelja najvjerojatnije nastala u nekom razdoblju između 60. i 110. godine. U ovom videu želimo vidjeti možemo li još više suziti to razdoblje? Možemo, ali time ulazimo u dvije vruće i zanimljive debate: jedna se tiče redoslijeda kojima su evanđelja nastala, a druga uloge koju je u nastanku evanđelja imalo razorenje Jeruzalema 70. godine, a čemu je prethodio židovski ustanak 66.
Koji je redoslijed nastanka evanđelja?
Kad govorimo o redoslijedu nastanka evanđelja, onda želimo reći da evanđelja nisu nastala istovremeno, već je između nastanka svakog evanđelja prošlo neko vrijeme. S obzirom na to da evanđelist Luka sam priznaje da su prije njega već mnogi sastavili izvješća o Isusu, onda očito njegovo evanđelje nije prvo. Također, oduvijek se držalo da je evanđelje po Ivanu zbog svoje složene strukture, razrađene teologije i jasnih tehničkih termina kojih nema u sinoptičkim evanđeljima, nastalo posljednje.
To znači da prvo evanđelje koje je nastalo mora biti ili Markovo ili Matejevo. Kroz povijest se uglavnom držalo da je to Matej, ali u novije doba vodstvo je preuzeo Marko. Naime, bibličari su iznijeli vrlo snažne dokaze u prilog tezi da su autori evanđelja po Mateju i Luki kao određenu vrstu predloška koristili Evanđelje po Marku te prema potrebi iz njega prepisivali. Jasno, to onda znači da je nužno da je Markovo evanđelje nastalo prvo. Je li zatim uslijedio Matej ili Luka otvorena je rasprava, ali načelno je prihvatljiv ovaj redoslijed: Marko, Matej, Luka, Ivan.
To korištenje Evanđelja po Marku od strane Mateja i Luke nam je bitno jer to znači da je između nastanka Evanđelja po Marku i ostalih evanđelja prošlo neko vrijeme. Koliko točno vremena nije moguće precizno odrediti, no uzmu li se u obzir načini na koji su cirkulare Pavlove poslanice, kojim su se tempom prepisivale i širile, uzme li se u obzir postotak pismenih ljudi i slični parametri, drži se da se radi o vremenu između 5 i 15 godina. Drugim riječima, Evanđelja po Mateju odnosno Luki nastala su između 5 i 15 godina nakon Marka. Ivanovo bi evanđelje nastalo nekih 20 do 30 godina nakon Marka. Stoga nam, da bismo znali kad su evanđelja nastala, sve ovisi o tome kad je nastalo prvo evanđelje, ono po Marku?
Tu nam u pomoć može stići razorenje Jeruzalema.
Što s razorenjem Hrama?
Isus je, prema evanđeljima, predvidio da će Jeruzalem biti razoren, što se i dogodilo 70. godine nakon židovskog ustanka protiv Rima 66. Da odmah budemo jasni, to da je Isus mogao unaprijed predvidjeti ili proreći razorenje Hrama ili Jeruzalema baš nikome nije previše sporno.
Srž je u tome što evanđelja jako detaljiziraju baš to proročanstvo, a o ostalima govore šturo ili ih prešućuju. Također Pavao odnos Isusa prema Hramu ili Isusovu najavu razorenja Jeruzalema uopće ne spominje. Zašto je tome tako?
Ponavljamo, pitanje nije: “Je li Isus zaista prorekao razorenje Hrama?” Pitanje je: “Zašto nam evanđelisti opetovano spominju baš to proročanstvo, a druga rjeđe ili uopće ne?”
Odgovor bi mogao glasiti: “Zato što se ovo proročanstvo već ispunilo. Zato jer je razorenje Hrama uzdrmalo židovski svijet i dokazalo da su kršćani u pravu kad ignoriraju Hram pa je to šah-mat argument koji možete spomenuti u evanđelju.”
Pogledajmo samo dva do tri retka u sinoptika za usporedbu. Sva se tri slažu da oni koji se tada zateknu u Judeji trebaju bježati u gore. Međutim, Luka dodaje jedan detalj: spominje Grad. Marko i Matej spominju neku grozotu pustoši, a Luka precizira da se radi o vojsci koja opkoljuje Jeruzalem. Konačno, Marko samo spominje zimu, a Matej dodaje subotu te spominje proroka Daniela. Što je od toga točno rekao Isus? Je li spominjao vojsku ili nije? Je li spominjao proroka Daniela ili nije? Je li spominjao Grad? Je li spominjao zimu ili zimu i subotu? Ako Isus govori o apokalipsi, zašto bi bilo pametno bježati u gore? Puno pitanja, puno nedoumica, a izdvojili samo tek tri retka, a kamoli da analiziramo čitava poglavlja. Odakle te razlike u detaljima? Čini se da Isus uopće nije imao neko precizno proročanstvo, već je govorio općenito o ratovima, sukobima, lažnim prorocima, ništavnosti Hrama, nevoljama…, a prvi su kršćani držali da je razorenje Hrama i Jeruzalema, kojem oni svjedoče, konkretizacija ili ispunjenje tih Isusovih prorokovanja.
A ako su evanđelisti konkretizirali Isusovo proroštvo onime što su vidjeli da se dogodilo u židovsko-rimskom ratu, to onda nužno znači da su pisali nakon tog rata. S time da se čini da Marko donosi najmanje detalja pa je za njega možda moguće argumentirati da je pisao prije razorenja Jeruzalema. Zbog svega rečenog, drži se da je Marko nastao nekad za vrijeme ili neposredno nakon rata, dakle neko razdoblje između konca 60.-ih i početka 70.-ih. Nakon kojih 5 do 15 godina nastala bi Evanđelja po Mateju odnosno Luki. Konačno, nekih 20 do 30 godina nakon Marka nastalo bi Evanđelje po Ivanu.