Utorak, 26 listopada

Kalež [video]


U misnim slavljima postoji mnogo predmeta koje možemo primijetiti. Neke prepoznajemo, a neki su nam manje poznati. Čak i ono što nam je poznato nije nam možda uvijek do kraja jasno. Ovdje ćemo stoga progovoriti o jednom poznatom predmetu: kaležu. Također ćemo objasniti zašto izgleda tako kako izgleda, od čega je napravljen i kako se zovu svi ostali predmeti koji su u misi često stavljeni na taj kalež.

Kalež ili hrvatski rečeno “čaša” često se spominje u evanđeljima. Ključni su svakako oni trenuci s Posljednje večere, jer Isus tada uze čašu i reče one poznate riječi koje uvijek čujemo na misi. Samim time, možemo reći da uz kruh, vino i stol, odnosno oltar, kalež možemo ubrojiti u ključne predmete svakog misnog slavlja.

Sâm se kalež sastoji od 3 dijela: gore imamo čašku koja prima vino, zatim čvor kao znak povezanosti neba i zemlje, i koji čašku povezuje s podnožjem, a koje naglašava ustroj svetoga. Tako kalež svojom pojavom pokazuje ono što misa na neki način jest, Nebo na zemlji.

Kroz povijest su kaleži mijenjali svoja umjetnička obilježja. S obzirom da se prije pričest primala pod obje prilike, što znači da su vjernici pili i vino, onda su kaleži imali veću čašku. Mnoge je doduše vrlo zanimalo kakav je kalež imao Isus. Javila se i određena avanturistička želja za pronalaskom baš onoga kaleža koji je koristio na Posljednjoj večeri pa su o istome čak i snimani napeti blockbusteri, kao i filmovi slabijeg budžeta. Razumnim se čini pretpostaviti da je Isusov kalež bio izrađen od stakla, dok se danas isti izrađuje od plemenitog metala ili pak jeftinijeg materijala koji je zatim pozlaćen. S obzirom da se ipak ne radi tek o čaši, već liturgijskom predmetu, onda isti na to treba ukazivati i svojom pojavom. Drugim riječima, gledajući kalež mora vam biti očito da se radi o posebnoj čaši.

Za liturgijsko slavlje u kalež se stavlja purifikator ili čistilo. Taj rupčić služi tome da se nakon ispijanja Krvi Kristove kalež očisti, ali s njime se može čistiti i drugo liturgijsko posuđe poput plitice ili ciborija. Nakon toga se na kalež stavlja plitica ili patena. To je tanjurić s plitkim dnom na koji se, obično, stavlja hostija većeg oblika koju će na misi svećenik lomiti. Pliticu bi bilo pametno koristiti pri dijeljenju hostije da u slučaju nespretnosti hostija ne padne na tlo, već na nju.

Na pliticu zatim dolazi hostija, odnosno beskvasni kruh danas izrazito tankog i malenog oblika. Svećenik na misi lomi samo tu jednu hostiju na nekoliko dijelova. Ostale pak hostije stoje u ciboriju i već su svojom veličinom takve da ih nije potrebno lomiti, nego se odmah mogu dijeliti vjernicima.

Na hostiju zatim dolazi pala. Radi se o čvrstom rupcu kvadratnog oblika koja štiti hostiju i vino od toga da se ne uprljaju. Njezina boja može pratiti boje liturgijskog vremena.

Zatim se još dodatno na kalež može staviti veo koji također prati liturgijske boje, a može biti i bijele boje.

Konačno, na kalež dolazi tjelesnik (korporal). Radi se o lanenom rupcu četvrtastog oblika koji kad se razvije ima devet dijelova. Na njegovu vrhu obično bude maleni križ. On se prvi stavlja na oltar i nad njim se izgovaraju riječi posvete.

Svi su navedeni predmeti na kalež raspoređeni tim redoslijedom s razlogom. Na misi će svećenik prvo staviti tjelesnik na oltar, da bi nadalje kalež bio upravo na tom tjelesniku. Zatim će prema potrebi maknuti veo i palu, s plitice uzimati hostiju te konačno u kalež uliti vina. Nakon pričesti će pak purifikatorom očistiti kalež, na njega staviti pliticu, zatim palu i konačno tjelesnik te sve zajedno odložiti na prikladno mjesto.

Možda ćete ponekad primjetiti i “bursu”. Radi se o pernici, toku za tjelesnik.