Kamerunski biskupi zabranjuju blagoslivljanje homoseksualnih parova

Kamerunska nacionalna biskupska konferencija
Izjava kamerunskih biskupa o homoseksualnosti i blagoslivljanju „homoseksualnih parova“
Suočeni sa značenjskim zlorabama koje imaju svrhu unakaziti vrijednost zbilje i pravo značenje pojmova obitelji, para, supružnika, spolnosti i ženidbe (braka),
suočeni s valom ogorčenja, pitanja i zabrinutosti pobuđenih među Božjim narodom Izjavom Fiducia supplicans o pitanju blagoslivljanja parova istoga spola,
radi ljudskoga dostojanstva i spasenja cijeloga čovječanstva u Isusu Kristu,
mi, kamerunski biskupi jednoglasno izjavljujemo sljedeće o homoseksualnosti i blagoslivljanju „homoseksualnih parova“.
1. U skladu s našom Izjavom o homoseksualnosti iz 2013., čvrsto potvrđujemo istinu Crkve, Majke i Odgojiteljice, koja naučava svetost spolnoga identiteta muškarca i žene stvorenih na sliku Božju (Postanak 1, 27), svetost dostojanstva njihove spolnosti i braka koji utemeljuje obitelj. Ljudska je osoba stvorena kao muško i žensko: „Muško i žensko stvori ih“ (Postanak 1, 27). Ta nepromjenjiva razlika koja uspostavlja njihov odnos i njihovo upotpunjenje ostvaruje se ženidbenim vezom.
2. Homoseksualnost krivotvori i kvari ljudsku antropologiju i banalizira spolnost, brak i obitelj, temelj društva. U afričkoj kulturi ta praksa nije dio obiteljskih i društvenih vrijednosti. Ona je flagrantno kršenje baštine koje su nam naši predci ostavili u nasljeđe. U povijesti narodâ homoseksualne prakse nikada nisu dovele do društvenoga razvitka, nego su očiti znakovi urušavajućega nazadovanja uljudbi (implozivne dekadencije civilizacijâ). Zapravo, homoseksualnost sukobljava čovječanstvo sa samim sobom i uništava ga.
3. Duboki identitet spolnosti pogrješno se shvaća, preusmjerava i izopačuje izvan bračnih odnosa muškarca i žene. Posljedično, čini koji se proživljavaju u okviru homoseksualnosti nisu „spolni“, nego su „protunaravno općenje“ (Rimljanima 1, 26).
4. Brak je ustanova koja pokazuje spolne odnose kakvi oni zapravo jesu i ishodište za osnivanje nove obitelji. To je zajednica jednoga muškarca i jedne žene koji se obvezuju na život udvoje radi osnutka obitelji i življenja sjedinjeno u ljubavi. Homoseksualna zajednica nije brak. Ona iskrivljuje značenje braka svodeći ga na jalovu, hedonističku i nastranu vezu: „muškarci s muškarcima sramotno čine“ (Rimljanima 1, 27).
5. Homoseksualnost nije pravo ljudske osobe, nego otuđenje koje znatno šteti čovječanstvu jer se ne temelji ni na jednoj vrjednoti vlastitoj ljudskomu biću. To je onečovječenje ljubavi, „grozota“ (Levitski zakonik 18, 22). Odbacivanje toga ni na koji način nije diskriminacija, nego zakonita zaštita postojanih, nepromjenjivih vrjednota čovječanstva pred porokom koji je postao predmet zahtjeva da ga se pravno prizna, a danas se postavlja kao predmet blagoslivljanja.
6. Doslovno, blagoslivljati znači blago (dobro) sloviti (govoriti). A blȃgo sloviti kako bi se gestom blagoslivljanja „homoseksualnoga para“ priskrbila milost značilo bi podupirati odabir i životnu praksu koji se ne mogu prepoznati kao objektivno usmjereni prema objavljenim Božjim naumima. Dapače, razlikovati bogoslužni okvir od nebogoslužnoga okvira radi primjene blagoslova na osobe istoga spola u „paru“ otkriva dvostruki licemjerni govor. Jer čin blagoslova, bio on u bogoslužnom skupu ili privatno, ostaje blagoslov. Stoga proglašavamo neprikladnim svaki oblik blagoslivljanja u javnosti ili privatno, koji nastoji prepoznati „homoseksualne parove“ kao životno stanje.
7. Vjerni neprestanomu učenju crkvene Predaje koje čine homoseksualnosti proglašava u sebi poremećenima i suprotnima naravnomu zakonu (Katekizam Katoličke Crkve, br. 2357), mi, biskupi Kameruna, ponavljamo svoje neodobravanje homoseksualnosti i homoseksualnih zajednica.
8. Zbog toga formalno zabranjujemo sve blagoslove „homoseksualnih parova“ u Crkvi u Kamerunu.
9. Budući da Bog ne želi grješnikovu smrt, nego da se obrati radi vječnoga života, one koji su skloni homoseksualnosti preporučamo molitvi i suosjećanju Crkve kako bi se korjenito obratili. Pozivamo ih i da izađu iz svoga svjetonazora viktimizacije u kojem se prepuštaju tomu da sebe smatraju „žrtvama“, „slabima“, „manjinama“; kako bi iskoristili prigodu za obraćenje koju im Bog daje u višestrukim opominjanjima svojom riječju.
Dano u Yaoundéu 21. prosinca 2023.
za kamerunske biskupe
+ Andrew Fuanya Nkea
bamendaški nadbiskup
predsjednik Kamerunske nacionalne biskupske konferencije
Francuski izvornik
Episcopal Conférence Nationale du Cameroun
DÉCLARATION DES ÉVÊQUES DU CAMEROUN SUR L’HOMOSEXUALITÉ ET SUR LA BÉNÉDICTION DES « COUPLES HOMOSEXUELS »
Face aux abus sémantiques destinés à fausser la valeur des réalités et le sens réel des notions de famille, de couple, de conjoint, de sexualité et de mariage.
Face à la vague d’indignation, d’interrogation et d’inquiétude que suscite au sein du peuple de Dieu, la Déclaration « Fiducia supplicans » sur la question de la bénédiction des couples de même sexe.
Pour la dignité humaine et le Salut de l’humanité tout entière en Jésus Christ.
Nous, Évêques du Cameroun, au sujet de l’homosexualité et de la bénédiction des « couples homosexuels », déclarons unanimement ce qui suit :
1. Dans la conformité de notre Déclaration de 2013 sur l’homosexualité, nous réaffirmons fermement la vérité de l’Église, Mère et Éducatrice, qui enseigne la sacralité de l’identité sexuée de l’homme et de la femme créés à l’image de Dieu (Gn 1, 26), celle de la dignité de leur sexualité et du mariage qui fonde la famille. La personne humaine est créée homme et femme : « Homme et femme, il les créa » (Gn 1, 26). Cette différence invariable qui fonde leur relation et leur complémentarité s’accomplit dans les liens du mariage.
2. L’homosexualité falsifie et corrompt l’anthropologie humaine et banalise la sexualité, le mariage et la famille, fondement de la société. Dans la culture africaine, cette pratique ne fait pas partie des valeurs familiales et sociales. Elle est une violation flagrante de l’héritage que nos ancêtres nous ont légué. Dans l’histoire des peuples, les pratiques d’homosexualité n’ont jamais donné lieu à une évolution sociétale, mais sont les signes évidents de la décadence implosive des civilisations. De fait, l’homosexualité oppose l’humanité a elle-même et la détruit.
3. L’identité profonde de la sexualité est méconnue, détournée et pervertie hors des rapports de conjugalité de l’homme et de la femme. Par conséquent, les actes vécus dans le cadre de l’homosexualité ne sont pas « sexuels », mais « des rapports contre nature » (Rm 1,26)
4. Le mariage est une institution qui légitime les relations sexuelles et la filiation pour la fondation d’une nouvelle famille. C’est l’union d’un homme et d’une femme qui s’engagent dans une vie de couple, à fonder une famille et à vivre unis dans l’amour. L’union homosexuelle n’est pas un mariage. Elle fausse le sens du mariage en le réduisant à un lien stérile, hédoniste et pervers : « l’infamie d’homme à homme » (Rm 1, 27).
5. L’homosexualité n’est pas un droit de la personne humaine. Mais une aliénation qui nuit gravement à l’humanité parce qu’elle n’est fondée sur aucune valeur propre à l’être humain. C’est une deshumanisation de l’amour, « une abomination » (Lev 18, 22). La rejeter n’est en rien une discrimination ; mais une légitime protection des valeurs constantes de l’humanité face à un vice devenu sujet de réclamation de la reconnaissance légale et, aujourd’hui, posé comme sujet de bénédiction.
6. Littéralement, « Bénir c’est dire du bien ». Et dire du bien pour procurer la grâce par un geste de bénédiction d’un « couple homosexuel » reviendrait à encourager un choix et une pratique de vie qui ne peuvent être reconnus comme étant objectivement ordonnés aux desseins révélés de Dieu. Bien plus, différencier le cadre liturgique du cadre non liturgique pour appliquer la bénédiction aux personnes de même sexe en « couple », relève d’un double langage hypocrite. Car, l’acte de bénédiction, qu’il soit posé en assemblée liturgique ou en privé, demeure une bénédiction. Nous déclarons donc non conforme toute forme de bénédiction en public ou en privé, qui tend à reconnaître les « couples homosexuels », comme un état de vie.
7. Fidèles à l’Enseignement pérenne de la Tradition ecclésiale qui déclare intrinsèquement désordonnés et contraires à la loi naturelle les actes d’homosexualité (Catéchisme de l’Église Catholique n. 2357), Nous, Évêques du Cameroun, réitérons notre désapprobation de l’homosexualité et des unions homosexuelles.
8. Par conséquent, nous interdisons formellement toutes bénédictions des « couples homosexuels » dans l’Église du Cameroun.
9. Étant donné que Dieu ne veut pas la mort du pécheur, mais sa conversion pour la vie étemelle, nous recommandons ceux qui sont enclins à l’homosexualité, à la prière et à la compassion de l’Église, en vue de leur conversion radicale. Nous les invitons aussi à sortir de leur mentalité de victimisation dans laquelle ils se complaisent à se considérer comme « victimes », « faibles », « minorités » ; afin de saisir l’occasion de conversion que Dieu leur donne dans les multiples interpellations de sa Parole.
Fait à Yaoundé, le 21 décembre 2023
Pour les Évêques du Cameroon
+ Andrew Fuanya Nkea
Archevêque de Bamenda
Président de la CENC