»Svi smo jednim Duhom napojeni.« (1 Kor 12,13)
Shadow

Katolička nauka i nauk pojedinoga čovjeka


Hrvatski je jezik osiromašen zadnjih desetljeća kada se u njemu izbjegava riječ nàuka (imenica ženskoga roda) kao da ne pripada hrvatskomu jeziku, iako ona u srpskom jeziku ima jedno značenje (znanost, epistéme, scientia, Wissenschaft), a u hrvatskom drugo značenje (učenje, doktrina, didaskalía, teaching, Lehre),[1] koje se pokušava spojiti u riječ nàuk (imenicu muškoga roda), kao da ona nema vlastito i drukčije značenje.

Od istoga korijena didáskō, poučavam, Novi Zavjet rabi dvije imenice ženskoga roda: διδαχή, didakhḗ i διδασκαλία, didaskalía. U grčkom didakhé je nauk, pouka, poučavanje, tj. ono što se uči, učenje, u vezi s nečim; čin pouke, djelo poučavanja, nastava, upućivanje u što.[2] Ono što su iznosili Isus, farizeji, apostoli, Pavao – jest njihov nauk. Istodobno didaskalía je nauka, pravilno primijenjena pouka; (kršćansko) učenje koje se osobito proširuje na sebi nužan način života (primjenu).[3] U izvanevanđeoskim novozavjetnim spisima didaskalía je čvrsto uspostavljena predaja poučavanja u Crkvi, tehnički izraz za apostolsko ili kršćansko učenje kao cjelinu, a u množini (Timoteju 4, 1) označava lažno učenje koje proizvode demonske moći. Također, taj izraz opisuje u naravi ljudskih poslova doslovce drugu (drukčiju, različitu), ali nezdravu nauku, tj. heterodidaskalein (Prva Timoteju 1, 3 i 6, 3).

Iz novozavjetne uporabe tih dviju riječi slijedi da je ono što je Isus iznosio u pojedinim prigodama Njegov nauk, a cjelina Njegova učenja jest nauka, koja je predana Crkvi, da je čuva, „neokaljano i besprijekorno“ (Prva Timoteju 6, 14), izlaže, tumači i razjašnjava istine Kristove, kršćanske, katoličke i apostolske vjere.

Imenica didakhé (nauk) više upućuje na čin, a didaskalía (nauka) na sadržaj ili rezultat poučavanja (Charles Ellicott). Didakhé je ono što se priopćava, a didaskalía ono što netko prima (Johann August Heinrich Tittmann). Sa stajališta svojega iznositelja didakhé (nauk) je poučavanje (Unterweisung, Unterrricht), a sa stajališta slušatelja ili primatelja učenje (Lehre).[4] Didaskalía (nauka) je za onoga tko je prenosi – čin nastavne djelatnosti (Lehrtätigkeit), a za onoga tko je prima učenje (Lehre).[5]

Nauk i nauka mogu se jednostavno razlikovati prema dvama značenjima svoje sličnoznačnice ùčēnje. Kad učenje znači nastojanje da se što upamti, razumije, da se stekne znanje, umijeće, vještina, navika; pohađanje naukovanja, škole, nastave, tečaja; provedbu latinskoga glagola díscere, engleskoga to learn, njemačkoga lernen, francuskoga apprendre, onda je to nauk. Kad učenje znači sustavno predavanje drugomu znanja, umijeća, vještine, navike; sveobuhvatno poučavanje koga, svjetovanje, nagovaranje, naučavanje; provedbu latinskoga glagola docēre, engleskoga to teach, njemačkoga lehren, francuskoga enseigner, onda je to nauka.

U dijelu u kojem znače ono što tko o čem uči, dokazujući, tumačeći ili razlažući, didakhé i didaskalía, nauk i nauka su sličnoznačnice.

U engleskom se jeziku razlika između nauka (teaching) i nauke (doctrine) određuje ovako: nauk je nešto što poučava religiozni ili filozofski auktoritet, a nauka je vjerovanje (belief) ili načelo (tenet), osobito o mudroslovnim ili bogoslovnim pitanjima (izvor).

Crkva misli, uči i naviješta Kristovu nauku. Tomi Akvinskomu „sveta nauka“ (sacra doctrina) označava i Sveto Pismo, i teologiju kao znanost, i propovijedanje kršćanske poruke i svaki oblik priopćavanja Božje Objave.[6] Sustavno shvaćanje te svete nauke

  • proučava teologija kao znanost o onom što je Bog objavio i što čovjek može dokučiti i razumjeti o svojoj svrsi, što mu je držati i kako mu je živjeti na temelju Objave predane Kristovu otajstvenomu tijelu ili uobličene kroz naraštaje sinova i kćeri Crkve, osobito u definicijama crkvenih sabora i službenim katekizmima,[7]
  • slavi bogoslužje,
  • drži Predaja,
  • izlaže crkveno Učiteljstvo.

U svojem znanstvenom nastojanju teologija, kad izgubi ukorijenjenost u molitvi, Predaji i vjeri Crkve, može postati nepravovjerna. Pojedinac pak u svojem shvaćanju i izlaganju kršćanskoga nauka može i nesvjesno iznositi vlastito umovanje i udaljiti se od učenja Crkve. Naime, ono što meštar (zanatnik) prenosi svojim naučnicima (šegrtima) – nàuk (odgoj, obuka, stega, zapt, pouka, naputak, savjet, opomena, disciplina, didakhé, learning, instruction, education, schooling, training, Belehrung) kao školovanje oponašanjem, radom prema uzoru, i vjeroučitelj svojim vjeroučenicima (izvorno ponavljanjem, jekom – kateheza) ili Papa svojim slušateljima, nije cjelovito i sustavno da bi se moglo izjednačiti s doktrinom katoličke vjere. Vjeroučitelj i meštar daju ili podaju nauk, učenik i naučnik primaju nauk, uzimaju ga, nauče nešto, steknu naviku, znanje, umijeće, vještinu. Nauk je jednostavno niži, početnički stupanj priopćavanja onih spoznaja koje nauka nastoji cjelovito i sustavno razraditi, izložiti i obrazložiti. Problem je i što bi nauk, da bi bio pravovjeran i plodan, trebao iznositi katoličku nauku jednostavnim, suvremenim, razumljivim jezikom, oprimjeren zdravorazumskim činjenicama iz života, biti zdravoseljački, ali uronjen u Predaju, suglasan s onim što je katolička poruka i vjera svih stoljeća, a ne novotarija iskorijenjena od Svetoga Pisma, crkvenih otaca i svetih sabora.

Dakle, da bi hrvatski jezik ostao vjeran sebi, svojemu kontinuitetu i bogatstvu i da bi mogao nastaviti vjerno prenositi značenja ključna u zapadnoj uljudbi, kršćanskoj predaji i kulturi, koja su k tomu ustaljena u drugim jezicima, valja ravnopravno rabiti tri imenice: nauk, nauka i znanost, jer se one međusobno razlikuju, a ne preklapaju.


[1] Usp. Branimir Glavičić, Marulićev latinski rječnik, Split, 1997., str. 90; Živan Bezić, Etika i život, Đakovo, 1995., str. 22-25; Tomo Vereš, Nauka i znanost, Marulić (Zagreb), XXXI (1998.) 4, str. 795-796; Tomo Vereš, Um i razum, Marulić (Zagreb), XXXIV (2001.) 4, str. 678-679 i 685; Toma Akvinski, Izabrano djelo, prir. Anto Gavrić, Zagreb: Globus, 2005.,2 str. 802; Stanko Lasić, Pravo na rođenje u učenju Crkve, U Zagrebu: Centar za bioetiku FTI DI, 2009., str. 666.

Od starih pisaca doctrina je jednoznačno nauka Josipu Voltiću (Ricsoslovnik illiricskoga, italianskoga i nimacskoga jezika… sloxeno od Jose Voltiggi, U Becsu (Vienna) : u pritesctenici Kurtzbecka, 1803.) i Joakimu Stulliju (Rjecsosloxje u komu donosuse upotrebljenia, uredna, mucsnia istieh jezika krasnoslovja nacsini, izgovaranja i prorjecsja, U Dubrovniku MDCCCVI).

[2] U izvorniku Svetoga Pisma Novoga Zavjeta imenica didakhé (nauk) napisana je trideset puta:

didakhtēs, genitiv jednine, pet puta (Matej 16, 12: „Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskoga i saducejskoga“; Ivan 7, 17: „Ako tko hoće vršiti volju Njegovu, prepoznat će je li taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim“; Ivan 18, 19: „Veliki svećenik zapita Isusa o Njegovim učenicima i o Njegovu nauku“; Djela apostolska 5, 28: „Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka“; Rimljanima 6, 17: „Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni“);

didakhēj, dativ jednine 16 puta (Matej 7, 28: „Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno Njegovim naukom“; Matej 22, 33: „Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno Njegovim naukom“; Marko 1, 22: „Bijahu zaneseni Njegovim naukom. Ta učio ih je kao Onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci“; Marko 1, 27: „Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se“; Marko 4, 2: „Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci [nauku]“; Marko 11, 18: „Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da Ga pogube. Uistinu, bojahu Ga se jer je sav narod bio očaran Njegovim naukom“; Marko 12, 38: „A On im u pouci svojoj [nauku svojem] govoraše: Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima“; Luka 4, 32: „te bijahu zaneseni Njegovim naukom jer silna bijaše riječ Njegova“; Ivan 7, 16: „Nato im Isus odvrati: Moj nauk nije moj, nego Onoga koji me posla“; Djela apostolska 2, 42: „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“; Djela apostolska 13, 12: „Videći što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodinovim“; Djela apostolska 17, 19: „Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš?“; Prva Korinćanima 14, 6: „A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk?“; Druga Timoteju 4, 2: „propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom [naukom]“; Druga Ivanova 1, 9 dva puta: „Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Otca i Sina“);

didachèn, akuzativ jednine, osam puta (Rimljanima 16, 17: „Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste poučeni, i klonite ih se“; Prva Korinćanima 14, 26: „Što dakle braćo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumačenje – sve neka bude radi izgrađivanja“; Titu 1, 9: „priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka [didachèn] da može i hrabriti u zdravoj nauci [didaskalía] i uvjeravati protivnike“; Hebrejima 6, 2: „naučavanje [nauk] o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud“; Druga Ivanova 1, 10: „Ako tko dolazi k vama i ne donosi toga nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga“; Otkrivenje 2, 14: „Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu“; Otkrivenje 2, 15: „Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski“; Otkrivenje 2, 24: „Vama pak velim – vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovoga nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena“);

didakhais, dativ množine, jednom (Hebrejima 13, 9: „Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću, nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali“).

[3] Imenica didaskalía (nauka) zabilježena je dvadesetjedan put u izvorniku Svetoga Pisma Novoga Zavjeta:

didaskalía, nominativ jednine, 11 puta (Rimljanima 12, 7: „je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju [nauci]; Prva Timoteju 1, 10: „bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravoj nauci“; Prva Timoteju 4, 13: „Dok ne dođem, posveti se čitanju, poticanju, poučavanju [nauci]“; Prva Timoteju 4, 16: „Pripazi na samoga sebe i na poučavanje [nauku]! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju“; Prva Timoteju 5, 17: „Starješine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke časti, ponajpače oni koji se trude oko Riječi i poučavanja [nauke]“; Prva Timoteju 6, 1: „Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake časti dostojnima da se ne bi pogrđivalo ime Božje i nauka“; Prva Timoteju 6, 3: „A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauku u skladu s pobožnošću“; Druga Timoteju 3, 10: „A ti si pošao za mnom u poučavanju [nauci], u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti“; Titu 1, 9: „priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka [didachèn] da može i hrabriti u zdravoj nauci [didaskalía] i uvjeravati protivnike“; Titu 2, 1: „Ti, naprotiv, govori što se priliči zdravoj nauci“; Titu 2, 7: „U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u poučavanju [nauci] – nepokvarljivost, ozbiljnost“;

didaskalían, akuzativ jednine, tri puta (Rimljanima 15, 4: „Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku [nauku] napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.“; Druga Timoteju 3, 16: „Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje [nauku], uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti“; Titu 2, 10: „ne pronevjeruju, nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost da u svemu budu ures nauci Spasitelja našega, Boga“)

didaskalíais, dativ množine, jednom (Prva Timoteju 4, 1: „Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naukama.“)

didaskalías, akuzativ množine, šest puta (Matej 15, 9 i Marko 7, 7: „Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske“; Efežanima 4, 14: „da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi“; Kološanima 2, 22: „Sve će to uporabom propasti. Uredbe i nauke ljudske!“; Prva Timoteju 4, 6: „To izlaži braći i bit ćeš dobar poslužitelj Krista Isusa, hranjen riječima vjere i dobre nauke za kojim postojano ideš“; Druga Timoteju 4, 3: „Jer doći će vrijeme kad ljudi ne će podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima“).

[4] Walter Bauer, Griechisch-Deutsches Wörterbuch zu den Schriften des Neuen Testaments und der übrigen urchristlichen Literatur, Berlin: Töpelmann, 1958.,5 stupac 381.

[5] Walter Bauer, Griechisch-Deutsches Wörterbuch zu den Schriften des Neuen Testaments und der übrigen urchristlichen Literatur, Berlin: Töpelmann, 1958.,5 stupac 380.

[6] Tomo Vereš, Što je teologija u Tome Akvinskog, Obnovljeni Život (Zagreb), XXIX (1974.) 4, str. 340.

[7] Catechismus ex decreto Concilii Tridentini, ad parochos, Pii Quinti Pont. Max. iussu editus, 1566. = Katekism rimski po naredbi s. sabora tridentinskoga k parokima, preveo Josip Matović, U Mlezieh, 1775.; Catechismo della Dottrina Cristiana, pubblicato per ordine del Sommo Pontefice Pio X. iz 1905. = Veliki katekizam proglašen od sv. Pija X., preveo Ivan Pederin, Split: Verbum, 1992.; Catéchisme de l’Eglise catholique, 1992. / Catechismus Catholicae Ecclesiae, 1997. = Katekizam Katoličke Crkve, Zagreb: Hrvatska biskupska konferencija, 2016.; Compendio del Catechismo della Chiesa Cattolica, 2005. = Katekizam Katoličke Crkve : kompendij, Split: Verbum, 2017.9