Kipovi i sveci [video]

Ako uguglate ‘zašto (se) katolici’ i pritisnete enter, pretraživač će vam vrlo vjerojatno ponuditi nastavak „imaju kipove“ ili „klanjaju svecima“ i sl. A s obzirom da se bliže Svi Sveti i s obzirom na to koliko često u komentarima čitamo kako katolici krše Božju zapovijed, ovdje ćemo ponuditi neke odgovore.

Prvo naravno moramo ići na Bibliju u kojoj nam lijepo piše: „Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi.“ Također piše da je samo jedan posrednik između Boga i ljudi – Gospodin Isus Krist. Pa zašto onda Crkva uporno radi likove i obličja svačega što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodama pod zemljom? I zašto crkve puni kipovima svetaca i potiče ljude da im se mole kad je Gospodin Isus jedini posrednik između Boga i ljudi? Je li to zato što je Crkva babilonska bludnica ili ima neki drugi razlog?

Prije svega valja reći da nikakav kip, slika, pisani zapis i sl. nije točan prikaz Boga jer je Bog transcendentan i još je bolji od svega što mi zamišljamo. Ni ono što u Bibliji piše nije savršen prikaz Boga jer to su opet tek ljudske riječi. Koliko je Bog iznad i drugačiji od svega, možete nazrijeti kad pokušavate shvatiti neke matematičke jednadžbe koje pokušavaju opisati rad svemira ili pak dok promatrate logiku križa. Uglavnom ili ništa ne razumijete ili takve odgovore ne očekujete makar u ruci držali digitron i Bibliju.

Vrlo je važno biti svjestan da je Bog za nas ljude misterij. Iako nam se Objavio i mnogo nam toga rekao o sebi, i dalje znamo samo djelić onoga tko on jest. Možda se može reći da se mi katolici ponekad zaboravimo pa se ponašamo i govorimo kao da smo Boga uhvatili za bradu. Nismo! Načelno niti jedan katolik ne vjeruje da mu je sve jasno. Ali kad nas netko gleda sa strane i nije iniciran, može steći dojam da se klanjamo kipovima ili svece doživljavamo kao idole.

Pa evo kratkog objašnjenja.

Kao prvo, Stari zavjet je prepun Božjih naredbi i uputstava po kojima čovjek treba sagraditi Hram ili se pak odnositi prema Kovčegu saveza ili mjedenoj zmiji:

Jahve reče Mojsiju: »Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda.«

Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.

Dakle, Bog naređuje gledanje u mjedenu zmiju da bi se ozdravilo. Zar nije slično i s gledanjem katolika u kip Marije ili svetaca?

Kao drugo: Bog se utjelovio. Drugim riječima, ipak su neki vidjeli Boga. Doduše, bio je on u ljudskom tijelu, ali čini se logičnim da su apostoli smjeli drugima reći kako je Isus izgledao. Tko zna, možda ga je netko i nacrtao. Kako bi inače ljudi koji su imali ukazanja uopće mogli znati da se radi o Isusu? Ako ništa drugo, riječima su ga opisivali.

Također, valja imati na umu da je zabrana pravljenja kipova nastala u kontekstu vremena kad se držalo da ti kipovi imaju određene magične i božanske moći pa su se čak i neki Židovi klanjali Zlatnom teletu. Utoliko, problem nije bio što postoje kipovi, već što se vjerovalo da ti kipovi imaju božanske moći. Konačno, Objava nije završila na Sinaju s Mojsijem pa tako kršćani zapravo uopće nisu obvezni držati Toru. Zato se kršćani ne obrezuju i ne paze na košer hranu. E sad, Isus nije lažni Bog, on je pravi Bog i hodao je zemljom. Prema tome, praviti kip Isusa nije jednako pravljenju kipova idola. Nadalje, katolici se ne klanjaju kipu, već onome što taj kip predstavlja: Isusa Krista.

Malo je drugačije, ali opet slično s kipovima svetaca ili anđela. Nisu poanta kipovi ili slike, već onaj koga slike predstavljaju. No tu valja naglasiti da se kipovima svetaca ili anđela katolik ne klanja, već samo štuje onoga koja slika predstavlja, a sveca štuje samo zato jer mu pokazuje kako još bolje može slijediti Krista. Štovanje je više stav poštovanja, a nikako klanjanja ili služenja koje pripada samo Bogu.

Ovdje se odmah možemo uhvatiti u koštac s pitanjem molitve svecima. Svecima se ne molimo jer vjerujemo da su oni posrednici između Boga i ljudi, već ih više gledamo kao primjer. Oni nam pokazuju kako možemo slijediti Krista s Božjom pomoći. Častiti svece znači slaviti Boga koji ih je stvorio i iskazao im milosrđe. Objasnimo to ovako. Kad se u nekom muzeju divite slikama vi zapravo na taj način uzvisujete autora tih slika. Ili kad hvalite neko jelo, vi zapravo hvalite kuhara koji je napravio to jelo. Tako se čašćenjem svetaca zapravo slavi njihov autor i stvoritelj – Bog.

Pokušavajući izmoliti dodatne milosti, jaču vjeru, nadu ili ustrajnije življenje u ljubavi katolici samo rade ono na što ih potiče, recimo, Pavao: “Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.” Možemo se pitati, smiju li kršćani 21. stoljeća biti Pavlovi nasljedovatelji? Ukoliko Krist isključuje svece, onda ne. Ali, ukoliko Krist ne isključuje svece kao dodatnu pomoć, onda itekako možemo slijediti Pavla i njegov primjer. Isto tako u Pismu stoji da će svi naraštaji Mariju nazivati blaženom. No, to ne znači da Marija ili Pavao mijenjaju Krista, to samo znači da smo u stanju prepoznati Božje djelovanje u svijetu i njegovu moć da promijeni srca ljudi. Konačno, u 11. poglavlju poslanice Hebrejima autor navodi niz starozavjetnih likova koji su pokazali svoju vjeru: Abrahama, Izaka, Jakova, Mojsija, Rahabu, Samsona, Samuela itd., da bi onda zaključio rečenicom: “Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedokâ, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama.”

Prema tome, sveci i kipovi kao svjedoci vjere nama služe, a ne obratno. Služe nam da što bolje slijedimo Krista, jedinog otkupitelja i posrednika među ljudima.