Knjiga duši korisna
Što reći, a da nije rečeno ili napisano, o autoru još jedne poučne duhovne knjige, koja će uvelike koristiti kako svećeniku tako i vjerniku laiku? Jedna u nizu, vjerujem ne i posljednja. Za one koji ne znaju, msgr. Ratko Perić najplodniji je živući hrvatski teolog i autor u hrvatskom episkopatu ikada. Crkvu u Hercegovini obilježio je i usmjerio u najmanju ruku kao što je sveopću Crkvu zadužio papa Lav XIII.
Iako se gotovo svaka njegova knjiga bavi Isusom Kristom, jedinim, jedincatim i svekolikim spasiteljem čovjeka, Isus se u knjigama biskupa Perića pojavljuje u naslovu njih šest: Isusove sugovornice: duhovne vježbe (2010.), Isusovi sugovornici: duhovne vježbe (2011.), Isus silan na djelu: duhovne vježbe (2013.), Isus silan na riječi: duhovne vježbe (2014.), Isusova majka: duhovne vježbe prezbiterima (2015.) i Isusovi sakramenti u molitvi Oče naš (2023.). Budimo iskreni i priznajmo da neki od nas nisu toliko pročitali u životu, a kamoli napisali. Koja je to energija, koja je to volja, samo dragi Bog zna. Vjerujem da se može sve reći u riječ-dvije za autora, prije nego krenem na predstavljanje samoga djela: Neumoran i vrijedan radnik na njivi Gospodnjoj. Premda je u miru, nema mira! I starački dani, koje provodi u Svećeničkom domu u Mostaru, ispunjeni su pisanjem, kako bi nas, obične smrtnike, ojačao u vjeri, nadi i ljubavi. Pravi defensor fidei – bio i ostao.
Knjiga Isusovi sakramenti u molitvi Oče naš, premda nema puno stranica, svega 88 ukoričenih u tvrde korice, kao da želi poručiti: ovo je vrijedno posjedovati. Tvrda kao i stav, obrana vjere iz pera msgr. Ratka Perića, koji je bio profesor, između ostaloga i sakramentologije, koju je dugo godina predavao na fakultetu. Možda će neki reći da je onda lako nešto i napisati na tu temu, kad je dugo godina predavao. Osobno, i ja predajem isti predmet, ali teško da bih se odvažio ovako nešto napisati. Lakše je predavati, ali je teško nešto novo otkriti, povezati, što nije nitko prije… Molitva Oče naš, molitva je koju smo naučili kao mala djeca i čitav život molimo, kakva god zgoda ili nezgoda bila, sabrano ili rastreseno, pobožno ili radi reda. Kakve veze imaju sakramenti s Očenašem? Izvor im je isti – Isus Krist. Oče naš ima sedam zaziva u svojim molbenicama, kao što ima i sedam sakramenata. Oče naš je temeljna molitva, molimo je u svim važnim trenutcima života, u slavlju sv. Euharistije, u svim javnim obredima. Zar i sakramenti nisu temeljni način komunikacije: Boga s nama i nas s Bogom?
Lako je tumačiti sedam zaziva Očenaša kao i sedam sakramenata – pojedinačno. Skupa, činilo nam se nemogućim, dok nije poveznicu napravio autor ove knjige. Onda tek vidiš kako je sve jednostavno moguće. Uostalom, kad bolje razmislimo, zar je moguće odvojeno gledati molitvu Oče naš i sakramente koje primamo? Zar se najveći i najdjelotvorniji susret čovjeka s Bogom nije upravo ostvario u osobi Isusa Krista?! Odlaskom s ovoga svijeta, ostavio je za sobom zajednicu onih koji su povjerovali u Njega. Isus je htio da u njegovoj Crkvi budu različiti znakovi po kojima će ljudi moći u punini doživljavati susret s Bogom, kao što ga i On sâm proživljavao sa svojim nebeskim Ocem. Znamo da su kod svakoga sakramenta na djelu dvije stvarnosti: Božja ljubav koja je uvijek spremna zahvatiti čovjeka i spremnost čovjekova da se otvori toj neizmjernoj Ljubavi. A naša se spremnost ostvaruje molitvom, najčešće Očenašem, jer sakramenti nisu svrha samima sebi.
Što je to što spaja molitvu Oče naš i sakramente? U molitvi Oče naš nalazi se naslućaj sedam svetih sakramenata: „U prošnji ‘Sveti se Ime Tvoje’ otkriva otajstvo krštenja, u prošnji ‘Dođi Kraljevstvo tvoje’ sakrament potvrde, u prošnji ‘Budi volja tvoja’ sakrament svetoga Reda, u prošnji ‘Kruh naš svagdanji daj nam danas’ svetootajstvo Euharistije, u prošnji ‘I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim’ sakrament ispovijedi, u prošnji ‘I ne uvedi nas u napast’ veliko otajstvo ženidbe i u prošnji ‘Nego izbavi nas od zla’ sakrament bolesničkoga pomazanja“ (biskup Jure Bogdan). Kad se sve ovo usporedi, uočit ćemo sakramentalnost samoga Očenaša.
Kako najkraće i najbogatije definirati ovu knjigu: jednostavna, praktična, poticajna, konkretna i duši korisna. U knjizi možemo pronaći mnoštvo stvari koje nas okružuju ili izgrađuju: priroda, anatomija, novac, oprost, kušnja, zlo, napast. U samom uvodu knjige ističe se da gotovo svaki katolik, od onoga koji se priprema za Prvu sv. Pričest do najodraslijega člana u nekoj župnoj zajednici, zna iz vjeronaučnih priručnika da u Crkvi Božjoj ima sedam svetih sakramenata. Onima koji su iscrpnije proučavali nauk o sakramentima poznato je da u Bibliji nema nigdje zabilježeno odnosno zapisano na jednom mjestu da je Isus ustanovio točno sedam svetih sakramenata. Broj se mijenjao kroz povijest. Mnogi kršćanski pisci i crkveni oci navode različite brojeve sakramenata, ali među njih ubrajaju sakramentale – sprovod, zatim pranje nogu, redovničko oblačenje, Bibliju, posvetu crkve itd. Tek od XII. stoljeća osjetio se silan napredak u definiranju sakramenata, a tek na Firentinskom saboru (1439.) spominje se prvi put redoslijed sakramenata kako ih učimo na vjeronauku. Jedino je na Drugom vatikanskom saboru zamijenjen naziv: posljednje pomazanje u bolesničko pomazanje. Posljednje, ne zbog smrtnoga časa, nego posljednje koje se dijeli, nakon krštenja i potvrde. Ali, hajde ti to objasni, običnom malom čovjeku da se na to mislilo. Nažalost, zato mnogi rijetko (iz straha i bojazni) primaju ovaj sakrament.
1. SVETI SE IME TVOJE – IME TROJSTVA U KRŠTENJU: Kada Boga, Oca nebeskoga, zazivamo i molimo: Sveti se Ime tvoje, onda želimo da se Njegovo Ime promatra i tretira posve drukčije nego sva druga imena na ovom svijetu. I mi u sakramentu krštenja postajemo nova stvorenja. Bog ne postaje svetiji time što mi molimo da se njegovo Ime sveti u nama, nego mi postajemo posvećeni što nas On svojim sakramentom krštenja uključuje u obilje Svoje milosti.
2. DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE – KRALJEVSTVO DUHA U POTVRDI: Nekada su sve zemlje bile kraljevstva ili carstva, a u Europi ih danas ima još desetak. U misnom predslovlju (na svetkovinu Krista Kralja) Crkva tumači kakvo je Isusovo kraljevstvo i navodi sedam obilježja: istine, života, svetosti, milosti, pravde, ljubavi, mira. Znakovito, sedam. Isus nas je naučio moliti: Dođi kraljevstvo tvoje – to možemo povezati sa sakramentom potvrde po kojem postajemo svjesni i odrasli članovi kraljevstva Duha u ovom vremenu kušnje. Ako imamo Duha Božjega, onda živimo kao djeca Božja. Ako nemamo – onda smo već duhovno mrtvi.
3. BUDI VOLJA TVOJA – SVEĆENIK VRŠITELJ VOLJE BOŽJE: Svi oni koji su u Ime Presvetoga Trojstva kršteni, a Duhom Svetim potvrđeni, postali su svećenici Novoga Zavjeta. Smisao ove treće molbenice Očenaša jest u tome da se mudra volja Očeva na nas primijeni, a ne promijeni.
4. KRUH NAŠ SVAGDANJI – SAKRAMENT EUHARISTIJE: Ako je Isus Krist poučio svoje slušatelje i sljedbenike da mole za svakodnevni kruh, onda nam je on zaista prijeko potreban, svaki dan. Kako onda štrajkajmo mjesecima i godinama, ne pričešćujući se? Kada preskačemo svakodnevni ručak ili večeru, pojavljuju se posljedice. Kakve tek moraju biti duhovne posljedice, ako ne blagujemo Kruh Gospodnji. Zar se te posljedice ne ogledaju u stanju vremena u kojemu živimo?!
5. OTPUSTI NAM DUGE NAŠE – SAKRAMENT ISPOVIJEDI: zar nije najkraća povezanost Očenaša i četvrtoga sakramenta upravo u međusobnom ljudskom traženju i davanju oproštenja, a to je uvjet primanja oproštenja od Boga.
NE UVEDI NAS U NAPAST – SAKRAMENT ŽENIDBE: moleći se Ocu da ne dopusti da nas napast svlada, zazivamo Ga da se ispravno reguliraju živodajne potencije, redovito po sakramentu ženidbe. Oni koji se odriču ženidbenoga života iz viših motiva, sublimiraju svoje tjelesne moći u izgradnji Božjega kraljevstva, crkvenoga zajedništva i duhovne obitelji.
6. IZBAVI NAS OD ZLA – SAKRAMENT BOLESNIČKOGA POMAZANJA: Bolesničko pomazanje jest okrjepa u najtežim čovjekovim trenutcima života. Zlo je odjeljenje od Boga, neprisutnost Božja. Crkva maže vjernika bolesnika da izdrži u tjelesnim i duševnim bolima i tjeskobama. Zlu se najlakše oduprijeti pomoću svetih sakramenata. Naravno, ako vjerujemo i živimo to što vjerujemo.
Znamo da je izvorni sakrament Isus Krist, a sakrament proslavljenoga Krista jest Crkva, kao vidljiva zajednica nevidljivoga Krista na nebesima. Krist je u šest sakramenata nazočan na način spasiteljskog čina, dara ili milosti, a u Euharistiji je osobno nazočan. Možda nije nijedna Isusova riječ toliko puta izgovorena, svjesno ili nesvjesno, kao molitva Oče naš. Koliko puta smo je izmolili da nismo ni svjesni, da smo je počeli, a kamoli završili?!
Onaj koji svakodnevno moli molitvu Oče naš, on se svakodnevno priznaje i sinom Očevim te će se takvim priznati i u trenutku prijelaza s ovoga svijeta u vječni život. Zar to neće biti za svakoga tko moli dolazak u Očev zagrljaj? Isto možemo reći i za sakramente. Samo onaj tko ih s vjerom prima i živi, zar neće biti i ostati u Očevom zagrljaju, kako na zemlji, tako i u Vječnosti?
Biskup umjesto zaključka piše da je posve svjestan kako se s raznih stajališta mogu naći primjedbe i pitanja ovakvu razmišljanju i uspoređivanju sedam molbenica Očenaša i sedam svetih sakramenata. Osobno znam reći, komentar primam od onih koji su nešto u životu napisali. A oni koji se upuste u raspravu s Biskupom, bojim se da prije ili kasnije ustuknu.
Uostalom, ako sve kažem što u knjizi stoji napisano, nećete je htjeti uzeti. Stoga od srca preporučam svima, posebice onima koji svoju vjeru žele još više produbiti i još autentičnije živjeti, kako bismo otkrili sav Kristov nauk o sakramentima u Kristovoj molitvi kojom se obraćamo Ocu nebeskom i u sakramentima svu molitvu Oče naš!
Sažetak. Kao što se u molitvi Očenaša i sakramentima isprepliću nebesko i zemaljsko, isto tako je autor uspio staviti oboje u jednu cjelinu. Oče naš i sakramenti dolaze iz istoga Izvora. Kao što dolazi i sve ostalo, što je potrebno za ljudski, duhovni i tjelesni život, satkano u molitvi Oče naš, tako je i u sakramentima satkano sve što je potrebno za komunikaciju s Bogom. A povezati to dvoje znak je umješnosti, posebice na jednostavan način. Autor je uspio ono što je Isusova nakana bila kad je naučio svoje učenike molitvu Oče naš i kad je ustanovio sakramente, da kroz malo riječi puno toga kaže. Ova knjiga idealan je dar svećeniku i vjerniku, profesoru i studentu. Hvala biskupu u miru što ne miruje i što nas svojim pisanim djelima stalno u vjeri učvršćuje!
Na predstavljanju knjige msgr. dr. Ratka Perića „Isusovi sakramenti u molitvi Oče naš“, u župnoj crkvi Gospe od Zdravlja u Neumu 25. listopada 2023.
don Mladen Šutalo
