Krist Kralj (C): Mi smo od tvoje kosti
Židovski način izražavanja posve je plastičan, upravo ga čovjek osjeti među prstima. Tako Druga knjiga o Samuelu govori kako su židovska plemena došla Davidu da ga pomažu za kralja i kako to ovako obrazlažu: „Evo mi smo od tvoje kosti i od tvojega mesa“ (2Sam 5, 1-3). Time su rekli da je on jedan od njih, te da su oni istoga roda kao i on. Baš kao što reče prvi čovjek za svoju ženu: „Gle, evo kosti od mojih kostiju.“ Time se iskazuje duboka obiteljska, rodbinska i plemenska povezanost. To je za kršćane temelj da sve ljude smatraju jednakopravnima – svi smo od jednog Stvoritelja, muškarci i žene, mladi i stari, tuđinci i domaći, ove ili one boje kože. Svi smo mi međusobno „kost od kosti“, a genetičari bi rekli da imamo isti DNK.
Međutim, za kršćane je Davidovo kraljevanje tek slika. Isus Krist je pravi kralj, rekli bi istočnjaci, Pantokrator-Svevladar, Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Sličnost s Davidom ide i dalje. Židovska plemena i David bili su od „jedne kosti“. U Ivanovu evanđelju čitamo za Sina Božjega da se utjelovio, doslovno da je „Riječ tijelom postala“. Ovdje grčki izraz „tijelo“ označava pravo ljudsko tijelo od krvi i mesa. Čudesno je to. Onaj po kome je sve i od kojega je sve, pravi Sin Božji, postao je pravim čovjekom, a to je Isus Krist. Dakle, ne samo da je – prema kršćanskom vjerovanju – Sin Božji naš pravi Kralj i Vladar, nego je također u potpunosti jedan od nas, naš brat, dionik naše ljudske naravi, „naša kost“, nama u svemu jednak osim u grijehu. Postao je čovjekom da bi nas učinio dionikom svoga božanstva, odnosno, kako kaže Pavao, „premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite“.
To je temelj kršćanske nade i radosti. U moru brzih instant ponuda, dobro je zastati nad ovom Božjom riječi, nad ovom kršćanskom porukom. Bog nas je stvorio na svoju sliku, a po Isusu Kristu postajemo dionici njegova božanstva, njegovog vječnog kraljevstva. U toj nadi i radosti žive toliki kršćani, toliki obični ljudi, koji vjeruju da su Božji miljenici. Toliki kršćani vjeruju da se upravo u tome i sastoji smisao riječi „evanđelje“, koja znači vesela, dobra, blaga vijest. Tko ima uši, neka čuje.
