Krist Tješitelj

Bertel Thorvaldsen (1770.–1844.) u kasnom klasicističkom slogu isklesao je kip Krista Tješitelja (Christus Consolator). Izvornik iz 1833. nalazi se u katedrali u Kopenhagenu, a kopija, također mramorna, od godine 1921. smješten je desno od ulaza u zbornu crkvu sv. Vlaha u Dubrovniku.

Thorvaldsenov Krist muškarac je zrele dobi, s bradom, razdjeljkom u sredini i nešišanom kosom (nazirej). Tijelo mu je ogrnuto tkaninom koja ostavlja golim desno prsište i desnu ruku. Ruke su mu raširene u znak prihvaćanja, dobrodošlice, utjelovljujući rečenicu uklesanu na postolju kipa:

„Venite ad Me omnes qui laboratis, et onerati estis, et Ego reficiam vos“ – Dođite k Meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti (Matej 11, 28).

Isusovo lice, sa savršeno modeliranim klasičnim crtama, nagnuto je prema vjerniku koji dolazi klečati pred kipom. Oči su oborene prema dolje, a usne blago otvorene.

Zapadna ikonografska predaja prikazuje Isusa gola ili djelomično gola samo u određenim trenutcima:

• na slikama Njegova rođenja, na kojima često ne nosi nikakvu odjeću;
• razapeta na križ na kojem ima samo perizonij (grčki περίζωμα / perízōma, omotač oko slabina, pokrov),
• skinuta s križa, položena Majci u krilo (oplakivanje)
• o ukopu (polaganju u grob),
• uskrsnula i
• izvanvremenskoga kao na ovom kipu.

Prikaz djelomično naga Krista, na kojem je pozornost promatrača usmjerena na Gospodinovo tijelo, ima prizvuk euharistijske pobožnosti sržne za katolicizam od trinaestoga stoljeća. Isus kojega ništa ne prekriva pomaže vjerniku koji pristupa Pričesti da se približi nazočnosti Krista, čije su Tijelo i Krv, istinski, stvarno i bitno nazočni u Svetootajstvu, pod prilikama posvećenoga kruha i vina. Ogoljene su Mu desnica, svemoćna i blaga, i desna prsa, ona na koja se vjernik može osloniti:

„A jedan od Njegovih učenika – onaj kojega je Isus ljubio… se privine Isusu uz prsa“ (Ivan 13, 23.25).

Jer Bog je „tješitelj poniznih“ (Druga Korinćanima 7, 6).

Takav se objavio još u Starom Savezu:

„Ja, Ja sam tješitelj vaš“ (Izaija 51, 12).

Stoga je prikladno molitvom iskati takvu višnju utjehu:

„Tvoja ljubav nek’ mi bude tješiteljicom po obećanju koje si dao sluzi svom“ (Psalam 119, 76).

Da Njegova Mudrost vjerniku bude „tješiteljica u brigama i tuzi“ (Knjiga Mudrosti 8, 9).

Thorvaldsenov kip prikazuje Krista koji je uskrsnuo od mrtvih i dostupan je vjernicima u sadašnjem trenutku. Ogoljelih prsa nalikuje ustaljenim prikazima uskrsnuća, ali se od njih razlikuje po tome što Mu su nisu istaknute rane od raspeća (probodeni bok i ruke ili zapešća).

Kristov lik je iskonski, a ne pripovjedan ili događajni. On poziva promatrača da se usredotoči na Kristovu nazočnost, a ne na zbivanja iz Isusova života. Pa ipak, nije dalek i udaljen. Njegov pogled spušten prema dolje i ispružene ruke pozivaju na trenutačni odgovor. Gledatelj nije samo pozvan u tu Kristovu nazočnost, kao što predlaže navod iz Evanđelja po Mateju, nego Krist ulazi u ljudski svijet i grli ga dok iskoračuje naprijed kako bi ispunio vjernike.

Mramorni rez u svojoj cjelini ističe uvjerenje kako konačni predah i radost – spasenje bitno ovisi o vjeri u Krista, o predavanju Njemu u trudu i umoru, opterećenju i natovarenosti brigama, jadom i nevoljama svake vrste. On donosi odmor i daje okrjepu.