Kršćanska savjest u pluralnom društvu

U današnjem svijetu prilično iskrivljenih stavova, teško je imati ispravno oblikovanu savjest. Posebno se to odnosi na kršćansku savjest, još više na savjest katolika, jer češće njezini članovi ne uviđaju vrijednost nauka Katoličke Crkve i žive prema nekim suvremenim sekularističkim “vrijednostima”. S druge strane, ima onih vjernika koji odolijevaju takvim napastima izvana i nastoje stvarno živjeti svoju vjeru, usklađenu s onim što naučava Crkva. No, događa se ponekad da im se u suvremenom pluralnom društvu ipak ne priznaje pravo da žive u skladu sa svojom savješću.

Savjest je najintimnije čovjekovo središte i svatko bi ju uvijek trebao priznavati. Drugim riječima, nikada se ne bi smio nitko, ni na koji način, prisiljavati da radi protiv svoje savjesti, jer bi mu se time uništavalo ljudsko dostojanstvo. Danas se, istina, puno govori o toleranciji i poštovanju ljudskih prava, no nerijetko se događa da se oni u praksi ne poštuju, a to se svakako odnosi i na neke vidove vezane uz vjernike katolike i njihovu savjest, jer im se ne dozvoljava da djeluju prema onome što Crkva naučava. Jednako tako, najvažniji međunarodni dokumenti redovito ističu ljudsko dostojanstvo, ali to ponekad ostaje samo na papiru. Tako npr. Opća deklaracija o pravima čovjeka iz 1948. god., Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 2010. god. (čl. 9) ili Ustav Republike Hrvatske (čl. 40) jamče pravo na vjeroispovijest i savjest, ali unatoč tome događa se da neki bivaju prisiljeni raditi suprotno svojoj savjesti.

Zato je važno imati na umu vrijednost pravnog instituta poznatog pod nazivom priziv ili prigovor savjesti, a riječ je o pravu pojedinca da odbije nešto izvršiti što mu nameće pravni sustav, ukoliko osjeća da se to kosi s njegovom savješću. Priziv savjesti je u tom smislu najčešće vezan uz medicinsku struku, iako ne isključivo, a unutar toga posebno su važna područja vezana uz pobačaj, umjetnu oplodnju i eutanaziju.

Povijesno gledano, isticanje važnosti prava na priziv savjesti možemo vidjeti u puno slučajeva, a posebno su značajni npr. u Sofoklovoj Antigoni, u starozavjetnom opisu mučeništva starca Eleazara i sedmorice braće Makabejaca, kao i u progonima apostola i prvih kršćana jer se nisu htjeli klanjati poganskim božanstvima. Tako je npr. Antigona odbila podvrći se zapovijedi kralja da se mrtvo tijelo njezina brata ne smije pokopati, jer je u ratu prešao na suprotnu stranu i zbog toga postao izdajica. Ona je, naprotiv, u svojoj nutrini osjećala dužnost pokopati njegovo mrtvo tijelo, bez obzira što ju je to dovelo do utamničenja i do smrti.

Posebno lijep primjer priziva savjesti vidimo u starozavjetnoj zgodi u Drugoj knjizi o Makabejcima, a u kojoj je opisano kako su za vrijeme helenizacije nekog starca imenom Eleazar prisiljavali da jede svinjetinu i da se pokloni poganskim božanstvima. Kako je bio vrlo star, prijatelji su mu predlagali da glumi kako jede svinjetinu i tako sačuva živu glavu, no on je to odbio, jer nipošto nije htio takav hinjeni primjer dati mladićima.

Takav njegov junački stav potaknuo je mnoge da ostanu vjerni svojoj židovskoj vjeri, a poseban su primjer ostavili braća Makabejci. Kako se ni oni nisu htjeli klanjati poganskim božanstvima niti jesti svinjetinu, jednom po jednom od ukupno sedmorice braće derali su kožu, sjekli uši, nos i udove te ih povrh toga pržili na velikim tavama, a sve je to morala gledati njihova majka. Unatoč takvom nevjerojatno brutalnom načinu mučenja, ni jedan se nije pokolebao u svojoj vjeri, a majka ih je bodrila da izdrže, jer ih čeka nagrada na nebesima.

Sličnu su sudbinu dijelili i apostoli, kada se nisu htjeli podvrći zapovijedi da ne smiju širiti Evanđelje, nego su, svjesni da se treba većma pokoravati Bogu nego ljudima, svi, osim svetoga Ivana, podnijeli mučeničku smrt za Krista. Svjedočanstvo koje su oni ostavili poticajno je djelovalo i na kasnije kršćane, kada su uslijedili veliki progoni, pa su mnogi podnijeli mučeništvo. Štoviše, i danas ima puno progonjenih kršćana, koji zbog sličnih razloga, iako u sasvim drukčijim okolnostima, trpe zbog svoje savjesti i podnose velika poniženja, a mnogi i bivaju ubijani.

U suvremenom pluralnom europskom i hrvatskom društvu uglavnom nema takvih teških i izravnih oblika odbacivanja prava na djelovanje u skladu s nečijom savješću, ali ipak ima puno primjera da se nekome ne dozvoljava da živi i radi usklađeno s glasom savjesti. To se ponajviše odnosi na one liječnike i medicinske sestre koji ne žele sudjelovati u izvršavanju pobačaja ili u postupku umjetne oplodnje, jer u svojoj savjesti osjećaju da su ti čini protivni Božjim i crkvenim zapovijedima.

Načelno, svi relevantni zakoni omogućavaju svakome da se u tim slučajevima pozovu na priziv savjesti, ali u konkretnim situacijama stvar nije tako jednostavna. Tako npr. pravo na priziv savjesti izrijekom potvrđuju Hipokratova zakletva, odnosno suvremena njezina inačica – Ženevska liječnička zakletva iz 1948., zatim Rezolucija 1763., dokument parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz 2010., Povelja Europske unije o temeljnim pravima (2016.), potom kod nas etički kodeks primalja (2010.), Zakon o sestrinstvu (2011.), Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji (2012.), Zakon o liječništvu (2013.) itd., ali su javnosti unatoč tome poznati slučajevi kako je to pravo pojedincima bilo uskraćeno, kao i da postoje određene skupine koje se bore da se priziv savjesti u određenim slučajevima u potpunosti ukine.

No, pravo na priziv savjesti je jedno od temeljnih ljudskih prava i njegovo obezvrjeđivanje znak je snažnog nasrtaja na nečije dostojanstvo. Zato je važno da se ono uvijek i svuda priznaje, jednako kao što je važno omogućiti svakom vjerniku da može i u pluralnom društvu živjeti onako kako mu to savjest i Crkva nalažu.


Svi nastavni materijali za 3. razred SŠ

Loader image

4. Čovjek – polazište etičkog razmišljanja

5. Kriteriji dobra i zla u svjetlu učenja Katoličke Crkve

6. Odnos vjere i morala

7. Savjest – Božji glas u čovjeku

8. Kršćanska savjest u pluralnom društvu

9. Ponavljanje 1. i 2. nastavne cjeline i provjera znanja

10. Krist – temelj kršćanske moralnosti

11. Objavljeni moralni zakon

12. Znakovi ljubavi prema Bogu – prve tri Božje zapovijedi

13. Zlo i grijeh u svjetlu učenja Katoličke Crkve

14. Evanđeoski zakon ljubavi

 15. Ponavljanje i provjera znanja

16. Žena i muškarac u svjetlu učenja Katoličke Crkve

17. Brak i obitelj u svjetlu učenja Katoličke Crkve

18. Ženidba – sakrament bračne ljubavi i zajedništva

19. Odgovorno roditeljstvo u svjetlu učenja Katoličke Crkve

20. Ponavljanje

21. Svetost i dostojanstvo ljudskog života

22. Život – Božji dar

23. Pobačaj i učenje Katoličke Crkve

24. Umjetno začeće i učenje Katoličke Crkve

25. Ponavljanje i provjera znanja

26. Genetički inženjering i učenje Katoličke Crkve

27. Transplantacija u svjetlu učenja Katoličke Crkve

28. Eutanazija i učenje Katoličke Crkve

29. Sakrament bolesničkog pomazanja

30. Ponavljanje i provjera znanja