»Jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11,30)

Krštenje Gospodinovo (A): Bog nije pristran


Čitanja: Iz 42, 1-4.6-7; Ps 29, 1a.2.3ac-4.3b.9b-10; Dj 10, 34-38; Mt 3, 13-17


Ljudi se među sobom po mnogo čemu razlikuju. Imamo različite sposobnosti i različite uloge u zajednici. Nismo i ne možemo biti isti ni jednaki u svojim osobinama i sposobnostima. Međutim, svaki čovjek bi trebao imati jednako dostojanstvo, bez obzira na svoje sposobnosti i svoj društveni položaj. Čovjek se nikada ne bi smio uzdizati iznad drugoga zbog bilo čega. Jer, ako netko, na primjer, ima vodeću ulogu u zajednici, time nipošto ne bi trebao biti veći, bolji i uzvišeniji od drugih. Ali evo, u povijesti često nije bilo tako. Velikaši su sebe smatrali više vrijednima, narodi su se uzdizali iznad drugih naroda, čak su se u nekim društvima razvile kaste koje jasno određuju koja je skupina nadređena, a koja podređena.

Tako je u određenoj mjeri bilo i u apostolsko vrijeme. Židovi su bili silno ponosni zbog toga što su bili izabrani narod, što je u njihovu narodu nastalo i sačuvalo se Sveto pismo. I sada, kada su neki od njih prihvatili Kristov nauk, smatrali su da se to može odnositi samo na Židove. Nasuprot tome stavu, Petar govori okupljenim Židovima u kući obraćenika nežidova Kornelija: „Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.“

Za Crkvu je bilo silno važno da su apostolski prvaci u samim počecima shvatili ono bitno: u Boga nema pristranosti. Pa ipak, ta napast svrstavanja ljudi u one zaslužne i manje zaslužne uvijek je prisutna. Evo, i mi smo danas skloni dijeliti ljude po njihovim sposobnostima, po njihovu bogatstvu, po njihovu društvenom položaju ili po njihovoj političkoj funkciji. Skloni smo se dijeliti na mlade i stare, školovane i neškolovane, pripadnike ove ili one političke orijentacije. Za loš primjer dovoljno je pogledati netrpeljivost, mržnju i nasilje između suparničkih navijačkih skupina.

A evo, Biblija jasno veli: u Boga nema pristranosti. Isus, štoviše govori da je vrijedan naše osobite pozornosti upravo onaj najmanji i u ljudskim očima najnevredniji. To je ona stota, zalutala ovca, to je onaj desni razbojnik na križu, kojemu je Isus obećao da će istoga dana biti s njime u raju, to je onaj grešni nadcarinik Zakej, to je ona žena bludnica kojoj je mnogo oprošteno, jer je mnogo ljubila, to je onaj Pavao koji je bio progonitelj, pa zatim apostol… Svima nam je jedan Bog i Otac. Zato je naša temeljna odrednica ljubiti bližnjega kao sebe samoga. To je put mira za svakoga osobno, to je temelj blagostanja cijeloga društva i cijeloga svijeta.