Utorak, 5 srpnja

Krštenje Gospodinovo (A) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Isusovo krštenje početak je njegova javnog djelovanja. Za nekoga tko stupa u neku važnu službu redovito je važan upravo njegov prvi nastup. Tada se drže takozvani inauguracijski, odnosno nastupni govori. Tako je i Isus na početku svoje javne službe svečano predstavljen svojemu narodu. I kako Isus nastupa? On ponizno staje u red grešnika. On je onaj na kojega se ostvaruju prorokove riječi da trske napuknute neće prelomiti. On je onaj koji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade za mnoge. On je onaj nevini jaganjac koji sebe predaje za spas naroda. I upravo zbog toga svoga predanja, zbog poslušnosti svome Ocu, on je onaj koji je Ocu veoma omilio. Zazovimo na nas Božju milost i snagu da budemo posve otvoreni Božjoj mudrosti i Božjem pozivu te da tako uzmognemo plodonosno proslaviti ova sveta otajstva.

  • Gospodine, ti si dobri Otac svoga naroda. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si blagi vladar koji ne želi slomiti napuknutu trsku. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti si milosrdan svakome čovjeku koji ti se svim srcem obrati. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Što je danas važno za nekog tvorničara, za nekoga koji nešto misli proizvoditi?

Prvo, interesantan proizvod, drugo, prodaja i, treće, naravno, promidžba, odnosno, reklama. Izgleda da je danas ovo treće nekako najvažnije. Ako nema dobre reklame, uzalud dobar proizvod – prodaja neće ići. Naprotiv, ako je reklama dobra, prodat će se i ono manje kvalitetno, pa čak i ono što nam zapravo ne treba. Pogledajmo npr. samo neka bezalkoholna pića koja se toliko reklamiraju. Kad ozbiljnije pogledamo, u čemu su ona stvarno dobra? Samo u reklami. Reklama je danas veoma važna. Ili bar tako izgleda.

Danas, na početku onog “redovitog” liturgijskog vremena koje nazivamo “vrijeme kroz godinu” Crkva nam donosi izviješće o Isusovo krštenje u Jordanu (Mt 3, 13-17). To je početak Isusova javnog djelovanja i tada je – po današnjem shvaćanju marketinga – trebala biti osobito važno predstavljanje, najava, reklama Isusovog budućeg rada, ili, što bi se danas reklo, to je bio trenutak za promotivnu promidžbu. I, stvarno, Isus se predstavio. U svom prvom javnom nastupu Isus pokazuje svoju narav, svoj način djelovanja i svoje spasiteljsko poslanje. U svom prvom nastupu Isus se ne želi svidjeti po svaku cijenu. On je predstavljen kao blagi Spasitelj, ali u isto vrijeme kao onaj koji provodi Božju pravednost, kao pravi Božji Sin.


Trske napuknute prelomiti neće


U svom prvom nastupu Isus pokazuje svu svoju blagost. Izjednačuje se s grešnicima, staje zajedno s njima u red da bi bio kršten krstom pokore. Iz našeg životnog iskustva znamo da i najstrpljivijeg čovjeka ponekad izda strpljenje. Na primjer nastavnik više puta sa svom strpljivošću pokušava pomoći učeniku koji ima lošiji uspjeh. Pa onda, kad nakon brojnih pokušaja uvidi da tome učeniku do toga uopće nije stalo, onda jednostavno digne od njega ruke. Redovito smatramo da i ne vrijedi pomagati onome kod koga je izuzetno mala mogućnost uspjeha. A vidjeli smo kako je Krist posve drugačije predstavljen. Prorok za nj veli: “Trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti.” Eto, takav je naš Spasitelj. On nikad ne diže ruke od čovjeka. Pokaže li čovjek i najmanji znak obraćenja, Isus mu prilazi, pruža ruku i spašava ga. Ne treba nam u tome smislu bolji primjer od primjera onoga razbojnika s križa. Njemu, razbojniku, dakle, lopovu i nasilniku a možda ubojici koji je u jednostavnosti srca izrekao kratku molitvu, Isus obećava vječni život. I to je bio jedini čovjek kojemu je to Isus izričito obećao! Konačno, kao što znamo, Isus sam naglašava kako je i došao baš zato da izgubljeno nađe, pognuto uspravi, bolesno ozdravi, mrtvo oživi, odnosno, da život i spasenje ponudi onome od koga su svi već dignuli ruke. Eto, upravo je to naša nada i naša radost. Ako sam slomljen, slab, grešan, ako sam spreman i sam od sebe dignuti ruke, znam da Gospodin uvijek za me ima otvorene ruke i toplo srce, takvo srce koje nitko nema niti može imati. Nitko, baš nitko na svijetu ne može imati za mene više razumijevanja, više dobrote i više ljubavi.


Po istini on će donijeti pravo


S druge strane, pismo nas upozorava da Božja ljubav nije slijepa. Bog ne liječi naše rane na površan način. Prorok veli:” Po istini on će donijeti pravo, neće sustat niti smalaksati, dok na zemlji ne uspostavi pravo.” Božja istina i Božje pravo odnose se na to da Bog uvijek zlo naziva zlom a grijeh grijehom. Bog nas ne liječi tako da prelazi preko naših grijeha, ili tako da kaže da je tako svejedno što mi činili. Bog pomaže onome koji pomoć traži; Bog oprašta onome koji se za grijehe kaje; Bog prima u svoje kraljevstvo onoga koji se odriče kraljevstva grijeha. Kao što je u procesu liječenja važna istina i kao što liječnik neće pomoći pacijentu prikrivajući njegovu bolest ili uzroke bolesti, tako i Božja pravednost i Božja istina pretpostavlja priznanje naših grijeha i pretpostavlja naše kajanje. Bog nam nudi svoje beskrajno milosrđe po uvjetom da pred njim svoj grijeh priznamo, da se zla odreknemo tražeći njegovo oproštenje. Jer, odreknemo li se zla, ili, bolje rečeno, budemo li se odricali zla svakodnevno, težeći za pravednošću, Bog će nam davati i svoje oproštenje i svoju milost. Veli stara mudrost: “Bog koji te bez tebe stvorio, ne želi te bez tebe spasiti”. Samo tako mi možemo otvoriti slobodan put Božjem milosrđu, jer: “Bog se oholima protivi, a poniznima daruje svoju milost.”


Ovo je Sin moj


U toj poniznosti i u toj jednostavnosti najbolji nam je primjer sam Krist Gospodin. Čuli smo danas: Isus se svrstao u red grešnika, uzeo je na se grijeh svijeta. Veli poslanica Filipljanima da je Isus postavo ponizan i poslušan sve do smrti, smrti na križu. I zato, veli ista poslanica, Bog ga je preuzvisio i postavio iznad svega stvorenoga na nebu, na zemlji i pod zemljom. Slično i danas veli evanđeoski odlomak. Nakon što se Isus svrstao u red grešnika i nakon što je bio kršten s grešnicima, Bog ga proglašava svojim Sinom, Bog ga uzdiže iznad ostalih. Začuo se glas s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” Eto, takav je Sin Božji i takvi trebaju biti svi koji žele postati prava djeca Božja. Ponizni, blagi ljudi, oni koji priznaju svoje grijehe i utječu se Božjem milosrđu, to su Božji miljenici. Oni će vladati svijetom i oni su nositelji Božjega Kraljevstva i sad i u vječnosti. To su oni mirotvorci, to su oni koji idu putem pokore, jednostavnosti, dobrote, milosrđa i praštanja. Tim putem želimo i mi ići nasljedujući poniznog i blagog Krista Gospodina.