Utorak, 11 svibnja

Krštenje Isusovo (B)

Krštenje Isusuovo


Isus, kao i svaki drugi grješnik onoga doba pristupa Ivanu da ga krsti. Ivan, u svojoj poniznosti, odbija to učiniti, jer se ne drži dostojnim, no Isus je ustrajan. Glas s neba i golubica su svjedoci ovoga novoga Bogojavljenja. Ovo je uistinu jedno novo Bogojavljenje, kao što je ono s mudracima bilo objavljivanje ne samo izraelskom narodu već svim narodima zemlje i svim vremenima, danas je Isusovo Bogojavljenje i objava javnoga djelovanja. Pripremao se u mudrosti i znanju i danas započinje svoje javno djelovanje. Danas ga svijet počinje upoznavati i prepoznavati.

Pojavljuje se i golubica. Kod evanđeliste Marka to je znak Božjega Duha koji u potpunosti silazi na Pomazanika Božjega. Golubica je u Starom zavjetu (Pjesma nad pjesmama) znak i pečat Izraela. Golubica je znak poslije potopa da počinje novi svijet. Donosi maslinovu grančicu i život može započeti. Golubica je navjestitelj i nositelj spasenja. Ona označava Božju nazočnost. Kao što je danas s Isusom na Jordanu, tako ćemo je naći i u dvorani Posljednje večere na Duhove. Ona je Duh Božji, ona je Mudrost, ona je Božja Nazočnost.

Zato je Isusovo krštenje najprije poziv danas i meni i tebi da razmislimo o ovom lijepom evanđeoskom izviješću, jer ovo je prvo izvješće Presvetoga Trojstva, pred otvorenim nebesima. Od je danas Isus među nama u punini i nikada više neće biti moguće nijekati ga ni u ljudskom ni u božanskom obličju. Ovo je novo Bogojavljenje, ovo je kraljevska investitura Isusa u povijest.

Krštenje je za nas kršćane uvijek novo rođenje jer je to početak novoga života, kao što i danas naši novokrštenici u Africi računaju svoju dob od dana krštenja, a ne od rođenja. Tako se zna dogoditi da ti djed kaže da je star samo godinu ili dvije. Novi život, novi početak. Krštenje je svjedočanstvo odnosa Boga i čovjekove duše novim životom. Zato je Isusovo krštenje poziv nama vjernicima da živimo naša krsna obećanja u punini, jer sam Isus kaže ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga, ne može ući u Božje kraljevstvo”(Iv 3,5).

Dakle, biti kršćanin znači prvenstveno živjeti s uvjerenjem naše krštenje, kako u lijepim i ugodnim trenucima, tako i u gorčinama i poteškoćama životnim koje nas znaju pogoditi i pogađaju. Biti samo kršćanin po tome što smo upisani u knjigu krštenih, niti danas, niti je ikada značilo što veliko. Krštenje je početak jednoga lijepoga početka – novoga života. Svoj smisao će imati tek ako ga budemo živjeli po krsnim obećanjima i zavjetima. Zato smo dužni neprestano se vraćati ovom početku, mi odrasli i svjesni svoje vjere, a nedoraslima odgojem pomagati da u svoje vrijeme preuzmu odgovornosti krsnih obećanja i zavjeta.

Dovoljno je i danas pogledati koliko je krštenje promijenilo Isusov život. Sve je novo, sve je drugačije od jučerašnjega i Isus se nikada više neće vratiti u Nazaret i živjeti onaj život. To je Novi Život s Ocem i Duhom, to je novo doba. Kada bi se vraćao na staro, onda ovo novo gubi svako značenje.

Ovu istinu i činjenicu bismo morali mi kršćani dobro promisliti, jer olako zaboravljamo da smo kršćani i koje nam je poslanje, a poslanja nema ako ja najprije nisam Kristov u punom smislu. Kako mogu drugome nositi Krista i propovijedati ga, ako ja ne živim s njime. Stoga ova svetkovina je i meni i tebi jedno veliko pitanje naše vjere. Kako ja živim moje krsne zavjete i kako ih mogu što više poboljšati da ne budem karikatura kršćanina koji je to samo ili još samo jezikom.

Nama podobro smeta kada nas netko u ovom smislu prozove. Nedodirljivi smo. No, da nam se to ne događa dodirnimo mi sami sebe i duboko se pogledajmo jesmo li uistinu izvršitelji krsnih zavjeta i obećanja, ili su to bila neka druga vremena. Prije nego damo bilo kome drugome odgovor, ili odgovor na prigovor ili primjedbu, pred Gospodinom Bogom odgovorimo najprije sami sebi na ovo glavno pitanje. Pa, kao pametne osobe zaključimo i zamolimo Dobroga Gospodina da nam pomogne, da čim prije postanemo njegovi onako kako smo obećali i kako želimo. On će nam u tome rado pomoći.

Budimo Njegovi, baš po onoj M. Pomilia – svetost je stablo čiji je vrh na nebesima, a korijenje u pustinji. On je odozgo zaštita u svim poteškoćama. Čak i u onim kada su nam korijeni u pustinji, kada izgleda da smo izgubljeni. No, On je tu.

Pustinje će biti i ona nas neprestano okružuje. Zar nisu svagdanje sumnje, poteškoće i napasti upravo dokaz ove pustinje, ali mi smo određeni da znamo naše poteškoće s Njime svladavati, jer kako zaključi G. Loben da je u svakom svecu jedan đavao u zatvoru, znači da svaladavanjem poteškoća svladavamo Sotonu i smanjujemo joj ovlasti.

Gospodine, daj da živimo našu vjeru obnavljajući svoje krsno obećanje svaki dan i potvrđujući ga svjedočenjem svoje vjere. Mi to hoćemo i želimo, pomozi nam da se ne vraćamo na staro, već da budemo nova stvorenja u Isusu Kristu.