Subota, 4 prosinca

Krštenje u judeokršćanskim spisima


1. Didaché – Upute apostolske


»1. Što se pak tiče krštenja, ovako krstite: pošto ste sve to prije izrekli u živoj vodi krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. 2. Ako li nemaš živu vodu, krsti u drugoj vodi; ako ne možeš u hladnoj, onda u toploj. 3. Ukoliko nemaš ni jednu ni drugu, triput izlij vodu po glavi u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. 4. Prije krštenja neka posti i krstitelj i krštenik, a ako mogu i ostali. Kršteniku naloži da jedan ili dva prethodna dana posti.«[1]

Pošto ste sve to prije izrekli odnosi se na nauku o dvama putovima koju Didaché donosi na samom početku i ona je kasnije umetnuta, što znači da se u to vrijeme krsna kateheza nije održavala prije krštenja, nego poslije. Nadalje, trinitarna formula – poput navoda iz Matejeva evanđelja – ne znači nužno obrednu formulu, nego izričaj vjere.


2. Salomonove ode


Ovo je poetski tekst koji nam pokazuje drevnu teologiju kršćanske inicijacije.[2] Ovdje prvi put susrećemo neke simbole i slike koje kasnije nalazimo u mnogim otačkim spisima. Naročito često dolaze ova tri simbola: Crveno more koje označava krštenje (prolaz kroz Crveno more iz ropstva u slobodu); hram (kršćanin po krštenju postaje hram Duha Svetoga) te na koncu obrezanje (krštenje je novo obrezanje po kojem se spašenik ucjepljuje u nov narod Božji). Susrećemo ovdje još jednu sliku: kršćanin prije krštenja skida svoju odjeću (oslobađa se staroga čovjeka) te ulazi u vodu preporođenja i oblači bijelu haljinu (tj. oblači se u silu Duha Svetoga).


3. Barnabina poslanica


Poslanica je nastala nakon razorenja jeruzalemskog hrama. U 6. poglavlju predstavlja krštenika kao onoga koji je ušao u rajsko stanje: po krštenju on je postao pravo Božje stvorenje i hram Duha Svetoga. U 11. poglavlju razvija se tematika vode i križa. Krštenik ulazi u krsnu vodu koja označava umiranje, međutim u križu on nalazi čvrstu hridinu po kojoj uzlazi sve do Krista slavnoga.[3]


4. Hermin »Pastir«


Ovaj spis govori kako krštenju prethodi vrijeme pokore koja onda posvema oprašta grijehe. U Devetoj poredbi Crkva je predstavljena kao kula sagrađena nad vodom, što podsjeća na Noinu arku. Izabranici, opečaćeni pečatom (koji očito predstavlja krštenje), odjeveni u bijele haljine i s vijencem na glavi ulaze u tu kulu.[4]


Tekst je izvadak iz knjige Liturgijska sakramentologijastr. 23-24.


[1] Didaché, br. 7, 1-4, u: Apostolski oci II. Didache. Klement Rimski: Pismo Korinćanima. Barnabina poslanica, I. Bodrožić (ur.), Split, 2010., 16-30., ovdje 22-23.

[2] Usp. J. H. BERNARD (ur.), The odes of Solomon. Texts and Studies, VIII, Cambridge, 1912. Usp. također: A. NOCENT, I tre sacramenti dell’iniziazione cristiana, u: A. J. CHUPUNGCO (ur.), Anamnesis. La liturgia, i sacramenti. Teologia e storia della celebrazione, III/1, Casale Monferrato, 1986., 12-131., ovdje 26.

[3] Usp. Barnabina poslanica, Split, 2008.; Barnabina poslanica, u: Apostolski Oci II. Didaché. Klement Rimski: Pismo Korinćanima. Barnabina poslanica, 108-145., ovdje 117-120., 129-130.

[4] Usp. Hermin Pastir, u: Apostolski Oci III. Pseudo-Klementova homilija. Pismo Diogenetu. Hermin Pastir, I. Bodrožić (ur.), Split, 2011., 63-204., ovdje 164-187.