Kvekeri ili Religiozno društvo prijatelja

Kvekeri ili Religiozno društvo prijatelja

Naziv im vjerojatno dolazi od engleskog glagola to quake, što znači drhtati, podrhtavati. Dosljedno, kvekeri su drhtavci. Vjerojatno je pojam kveker u početku bio upotrijebljen u pogrdnom smislu za osobe koje su upale u ekstatično drhtanje. Nazivaju se još i Religiozno društvo prijatelja. Ukupan broj kvekera u svijetu je blizu 400.000, a najviše ih ima u Africi (preko 50%) i Americi (oko 35%). U Republici Hrvatskoj ih ima 50-tak (u Vukovaru).


kvekeri


Osnivač kvekera bio je Englez George Fox, rođen 1624. godine. Nakon nekoliko godina religioznog traženja i kriza, tvrdio je da je doživio viđenje. Postao je propovjednik koji je išao od mjesta do mjesta i javno kritizirao anglikansku državnu Crkvu i njezino svećenstvo, te je zbog toga bio često suđen i zatvaran, a jednom čak i umalo pogubljen.

Za vrijeme svoga misionarenja 60 je puta morao pred sud, a 8 puta osuđen na zatvor. Najduža mu je zatvorska kazna trajala 8 godina. Unatoč tome, stekao je vjerne pristaše koji su s njim dijelili sličnu sudbinu. Njihova se misionarska djelatnost proširila posebno u Zapadnoj Indiji i Sjevernoj Americi. U Americi su osnovali i svoju državu – Pennsylvaniju, koja je dobila ime po Williamu Pennu, poslije Foxa najznačajnijem teologu kvekera.

Kvekeri veoma pozitivno pristupaju osobi. Naime, smatraju da u svakom čovjeku postoji unutarnje svjetlo, odnosno Krist. To znači da njima nisu potrebni ni Crkva, ni svećenik, ni sakramenti, nego mogu neposredno doći do Krista ako se zadube u sebe. Zato se oni sastaju u prostorima bez ukrasa i tamo u šutnji, bez ikakvih obreda ili pjesama, osluškuju Božji glas u svojoj nutrini.

Budući da se Bog nalazi u čovjekovoj unutrašnjosti, nužno je da se svatko potrudi oko oblikovanja svoje osobnosti. Zato se kvekeri trebaju suzdržavati od alkoholnih pića, opklada i igara na sreću. Osim toga, protive se smrtnoj kazni, odbacuju služenje vojnog roka i odlaženje u rat, zalažu se za lijep odnos prema kažnjenicima i uopće za pravednost i solidarnost. Engleski i američki kvekeri su 1947. godine dobili Nobelovu nagradu za mir.

Nema sumnje kako kvekeri imaju puno toga pozitivnoga, od kojih i katolici mogu puno naučiti, posebno osluškujući Krista u sebi i u drugima, no s druge strane valja istaknuti i kako su svojim naučavanjem i načinom života potpuno odbacili sakramentalnost, otajstvenost liturgije, autoritet Svetoga pisma i Predaje, odnosno vjeru sveli gotovo isključivo na ekstatičan i subjektivan doživljaj.