Lastavice – selice i pjevice

Vjesnice proljeća, znak buđenja prirode. Uvijek savršeno isto svake godine: cvrkut, pijukanje, pozivanje, razne poruke. Međusobno se  razumiju na lastavičji način. Kada je posrijedi opasnost, sve zovu, upozoravaju, nesvjesno. Međusobno solidarne, osobito prema ptićima, najslabijima. Nisu štetočine, vole čovjeka i ne boje se pravih ljudi. Ljudi im ne nanose štete, pa čak ni djeca. Brze da uteknu. Vješto se izmiču svima, pa opet se vrate k svojemu gnijezdu. Ima ih 5 vrsta u nas, od svega 8 u svijetu, kako knjige kažu. U nas ih ima oko milijun, tj. 500.000 parova. Po prilici. A tko bi to mogao reći da ih je prebrojio?

Građa. Pernata im leđa crna, trbuh bijel, oko vrata riđe. A kada lete u daljinama, izgledaju crne kô vrani gavrani. Duljina im tijela, s kljuna na rep, 20 cm, težina 20 grama. Kljun kratak, širok i oštar. Po zemlji ne hodaju, jer su im noge kratke. Krila im u rasponu duga do 35 cm, rep račvast. Lastavac ima veći rep od lastavice. Sve skrojeno za dug i nenaporan let. Bolje se snalaze u zraku nego na zemlji.

Leženje. Gnijezde se ispod streha, otvor uvijek s gornje strane. Lako pronađu prijašnje gnijezdo, ako ga nitko nije srušio. Staro znaju popraviti, a novo izrađuju po istom pravilu: od blata, sline i trave. Rade ga 8 dana, a onda 2 dana ukrašavaju iznutra, kreče i boje. Strogo jednoženstvo. Kada se mužjak i ženka zaruče, vjerno jedno drugomu dok ne podignu ptiće. U gnijezdu leže naizmjenično: ženka i mužjak, treba po hranu. Legu 3 do 5 jaja u jednom leženju, a legu se nekad i 3x godišnje. Od početka svibnja do polovice rujna, pogotovo ako ptići uginu. Leženje traje oko 2 tjedna, a hranjenje oko 3 tjedna.

Letenje. S lastavićima, koji ispadnu iz gnijezda na zemlju, majka vježba samo dva sata dok ne polete. Obično se zaustavljaju na telegrafskim žicama. Početkom ili polovicom listopada u jatima lete u Južnu Afriku, iz Mostara preko Italije u Francusku, Španjolsku na Gibraltar, u Maroko, preko Sahare (široka 2000 km), Kongo, Juž. Afrika: oko 11.000 kilometara. Tako sve iz Europe jednim putom sele. Iz Sjeverne Amerike u Južnu Ameriku. Iz Azije u Južnu Aziju ili u Australiju. Tako svake godine. Kada bi letjele preko Mediterana, bilo bi kraće 8000 km. Mediteran je širok do 1500 km, a Gibraltar 14 km. Lete oko 320 km na dan. Trebalo bi im 5 dana da prelete Mediteran. A ne mogu letjeti pet dana, ili pasti na brodove da ih putnici poprže. Stižu u J. Afriku pred Božić. I nikada se ne legu u Africi. A vraćaju se istim putom u Hercegovinu za Uskrs. Kako lete kada u zraku nalete na razne struje i oluje? Visoko lete koliko mogu više. Lete oko 40 km na sat, a mogu i 60. Lastavci do 200. Redovito se vraćaju gdje su se izlegle. I opet isto kolo dogodine, i tako milijunima godina.

Hranjenje i ostalo. Hrane se uglavnom insektima u letu, koji metar od zemlje. Piju vodu u letu zahvaćajući kljunom iz mora ili iz rijeke. Navečer se kupaju u moru ili u rijeci. Samo zarone i izrone. Otresaju krila u letu. Po noći spavaju u visokim trstikama. Leže na trbuhu, kada su im ionako kratke noge. Život kratak. Do 60% ugiba ih nesretnim slučajevima, grabe ih druge ptičurine i živina. Ako prežive, mogu poneke živjeti i do 16 godina. Inače žive obično 3 do 4 godine, proljeća. Eto 50 čudesa, a najveće je čudo kako se onako u letu zaleti u gnijezdo i zaustavi se kao da je magnetom pričvrstiš. Sve im je u krilima, kljunu i pandžama. I kompas u glavi.

Razmišljanje:
Čudesa – Misliš li da je to nastalo slučajno? Ako je evolucijski, zašto se evolucijski ne razvija, a ne svake godine ponavlja? Vidiš li koliko je Bog ugradio čudesa samo u jednu malu beznačajnu i beskorisnu lastavicu, tako u svaku, tako od početka do svršetka?
– A ipak Bog je ugradio kudikamo više čudesa u nas, u organizam, duševno-tjelesni, fizičko-moralni, vremenito-vječni.

Nesvjesna – Lastavica ništa ne zna što ima, što nema. Osim nagona za životom i za množenjem života, ima još 2 prirodna nagona u službi života: glad i strah. I s pomoću toga dvoga sve se drugo odvija.
– Bog je ugradio u čovjeka svijest i slobodu, po kojima je čovjek svjestan sama sebe i te se dvije sposobnosti prožimaju i one su u službi života, i čovjek postaje odgovoran prema sebi i Stvoritelju.

Solidarnost – Lastavice su naravno i nagonski solidarne prema novoj obitelji, ptićima, lastavićima: jedni prema drugima, zovu u pomoć svojim cvrkutom, upozoravaju na opasnost.
– Mi smo odgovorni prema drugima, svjesno i slobodno, dakle odgovorno i zato zaslužno ili nezaslužno, nagradno ili kazneno.

Vrijednost – Ako se Bog brine za lastavice i nađe im hrane, dade im krila, život, a ničemu ne koriste, niti išta vrijede, ni jedna ni milijarde njih, kako se Bog brine tek za nas koji vrijedimo više od lastavice na ovome svijetu?

Zakon – Ako je Bog vezao nerazumnu lastavicu, i to svaku, da obdržava njegov fizičko-biološki zakon, kako ne vjeruješ da Bog obvezuje u savjesti svaku osobu na moralni zakon?
Bog ženama dao jedan od najjačih zakona: materinstvo, na koje su po naravi pozvane, i kada izvrše pobačaj, namjerno ubiju živo dijete u sebi, misliš da su mirne u savjesti? I da će im parlament umiriti savjest? Bit ćemo suđeni po djelima svoje slobode i svijesti. Odgovarat ćemo pred vječnim Sudom.

Malen trup, dalek put – 20 grama a preleti 11.000 km.
– Mi dušu čak ne vidimo, a pred njom je dalek put, vječnost.

Život – Vidjeli smo kako je lastavicama život kratak: 3-4 godine. Dok se spremaju na let i dok lete, mnoge stradavaju, pa opet ih ima. Ima ih na svim kontinentima, osim na ledenom Antarktiku. Može ih pandemija desetkovati, ali opet se namnože i održavaju se na životu. A da ostanu kod kuće, namnožile bi se nebrojeno. Put ih uništi.
– Naš život nije samo na ovome svijetu, nego smo stvoreni, pozvani, određeni i za budući, vječni život.
Lastavice su savršeno čudo, ni u čemu se ne razvijaju.
– A i čovjek je čudo, ali ne savršeno, on je sloboda i svijest. Zna razliku dobra i zla, grijeha i krjeposti, kazne i nagrade. Za njega vrijedi zakon: Dobro čini, zla se kloni!

Znam sve ptice nebeske: Ps 50,11 – ne samo lastavice!