Srijeda, 26 siječnja

Liturgija u katehezi

Kada se radi o katehezi za mlade, odnosno o skupovima mladih u župi, često znademo biti u nedoumici na koji način ispuniti vrijeme provedeno s njima. Naravno, ne želimo se odreći poučavanja, ali u isto vrijeme znademo da u užem smislu riječi to ne može biti jedini sadržaj našeg rada s mladima. Koliko je god naša kateheza informativna, ona bi trebala biti i formativna. Ovdje bih htio ponuditi dva razmišljanja vezana uz liturgiju u katehezi.


2


Redovita kateheza prožeta liturgijskom molitvom


Naša kateheza očigledno nije tek puko davanje informacija, nego uvođenje u kršćanski život, uvođenje u otajstva spasenja. Ovo se uvođenje naravno najjasnije očituje u sakramentima. Međutim, da bi se naša vjera poosobila, potrebna je u prvom redu molitva. Ovdje mislim prvenstveno na liturgijsku molitvu nadahnutu liturgijskom godinom. Ako u radu s mladima na jednom susretu “izgubimo” i trećinu vremena na molitvu i suživljavanje s otajstvom o kojem ćemo govoriti, onda u mladima stvaramo bitne preduvjete da im vjera ne bude tek zbir sadržaja, nego uzvišena stvarnost koja je u njima zaživjela. Evo npr. od početka nastavne godine, dok se i snađemo doći će svetkovina Svih Svetih. Prije nego što počnemo govoriti o tome blagdanu, o svetosti ili o konačnom dovršenju djela spasenja, mogli bismo na samom početku susreta pročitati određeni odlomak iz Svetog pisma i rastumačiti ga u svjetlu rečene svetkovine. Pri koncu kateheze mogli bismo pozvati mlade na molitvu vjernika, izmoliti molitvu Gospodnju i susret zaključiti završnom molitvom. Ne zaboravimo, molitva je duša kršćanskog života, a mi bismo mlade htjeli uvoditi upravo u taj kršćanski život. Naravno da to znači i više osobne zauzetosti i osobnog svjedočenja samog katehete, naravno da se mladi neće baš “od prve” uključiti u molitvu, ali će razborit kateheta nastojati ne nametati ništa silom, nego blago uvoditi svoje mlade u molitvu i liturgiju u skladu s liturgijskim vremenom.


Liturgijsko-molitveni susreti za mlade


Bit će prigoda kada će jedan čitav susret mladih u župi biti liturgijsko-molitveni. Npr. u došašću se može upriličiti pokorničko bogoslužje za mlade koje bi prethodno oni sami priredili uz pomoć katehete. Možda bi se jedna (manja) skupina mladih odvažila dati svoj prilog u liturgijskom životu svoje župe (priprava nekih posebnih svečanosti, priprava za nedjeljnu misu). Kateheta će možda upriličiti hodočašće čiji bi vrhunac bila liturgija koju bi mladi pripravili i zajednički proslavili. Možda bi se neki posebni dani u liturgijskoj godini mogli prepustiti mladima da obrađuju i obogate zajednicu u zajedničkom bogoslužju. Negdje će mladi toliko osjećati sa svojom župskom zajednicom da će biti od koristi i u zahtjevnijim službama. Npr. koji puta muku mučimo kako organizirati župsko klanjanje, kako obogatiti i oplemeniti listopadske i svibanjske pobožnosti. A što da kažemo o korizmenom bogoslužju? Možda bismo s mladima mogli organizirati liturgijske postaje po pojedinim župama. K tome, katekumenat je sve više među nama pristuan. Upitajmo se, koliko bi mladi mogli pridonijeti hodu i napredovanju kandidata za sakramente inicijacije. Tko zna, možda ćemo se iznenaditi njihovom maštom, njihovom, spremnošću i Duhom koji u njima djeluje.

Očigledno, razborit će kateheta već pronaći ispravan put. U isto smo vrijeme međutim svjesni poteškoća i opasnosti. Prva je opasnost da odmah u početku kažemo da je sve ovo čista utopija. Rekao bih jednostavno: valja pokušati. Druga krajnost bi bila kada bismo pokušali (nemojte me krivo shvatiti!) sve naše mlade jednostavno uključiti u molitvene zajednice i onda smatrati da je time kateheza mladih riješena. Potrebno je mudro “dozirati” pouku i uvođenje u zajednicu i uvođenje u liturgiju. Pri tome se treba prilagoditi pojedinoj grupi i pojedinoj župskoj zajednici. Pomodarstvo će ovdje sigurno biti štetnije od “klasičnog” vjeronauka. Kao i sve trajno i kvalitetno u pastoralu i ovo se postiže ustrajnim i mukotrpnim radom.

Zaključimo. Najveći dio naših mladih koji dolaze na katehetske susrete mladih redovito je pohađao “osnovnu” vjersku pouku. Onima koji su zainteresiraniji pristupna je vjerska literatura, a u nekim mjestima su prisutne vjerske tribine, pa i teološki instituti. Očigledno, mladi mogu dobiti informacije i na drugim mjestima. Zato bi katehetski susreti mladih trebali imati više formativni značaj uvođenja u kršćanski život i uvođenja u crkvenu zajednicu. A sve se to događa prvenstveno preko liturgije.