Liturgijska slavlja pod misom: Blagoslovi

Liturgijska slavlja pod misom: Blagoslovi


1. Značenje blagoslova


Za kršćane blagoslivljanje nije neki magični čin kojim bi se nekim ljudima ili stvarima davale posebne moći ili svojstva. Za Crkvu je blagoslov u prvom redu stvarateljski Božji čin:

“Nadasve blagoslovljeni Bog izvor je i ishodište svakog blagoslova. On, jedini dobar sve je učinio dobro da svoje stvorove ispuni blagoslovima i uvijek ih je, i nakon čovjekova pada, dijelio kao znak milosrđa.”[1]

Božja je riječ svemoćna: što izrekne, to se i zbude. Zato je i blagoslov, izrečen pri koncu stvaranja, dio samog stvaranja. Međutim, Božje blagoslivljanje čovjeka ide još dalje:

“I kad je došla punina vremena, Otac je poslao svoga Sina i po njemu, koji se utjelovio, ljude je ponovno blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom. Tako nam se staro prokletstvo prometnulo u blagoslov, kad je rođeno sunce pravde, Krist, naš Bog. On nas je oslobodio prokletstva i darovao nam blagoslov.”[2]

Imajući to pred očima Crkva u posebnim prigodama zaziva Božji blagoslov, baš kao što su u Starom zavjetu roditelji blagoslivljali svoju djecu, a Božji proroci Izabrani narod.

“Dok Crkva slavi Boga u svemu, napose joj je ipak stalo do toga da se slava Božja očituje prema ljudima, milošću preporođenima ili onima koji se imaju preporoditi. Tim blagoslovima Crkva za ljude i s ljudima slavi Gospodina u mnogim prigodama života i na ljude zaziva Božju milost. Crkva gdjekad blagoslivlja i stvari i mjesta određena za ljudsku djelatnost ili za liturgijski život, a blagoslivlja i ono što se odnosi na pobožnost i duhovnost. U tome ima pred očima ljude koji se tim stvarima služe ili u tim mjestima djeluju. Bog je htio i stvorio sva dobra radi čovjeka. Čovjek pak prihvaća Božju mudrost i blagoslovnim obredima očituje da se tako služi stvorenjima te već samom njihovom uporabom Boga traži, Boga ljubi i jedino Bogu služi.”[3]

Kao što se vidi, Opće napomene polažu veliku pozornost ispravnomu shvaćanju blagoslova da ne bi slučajno bili shvaćeni u duhu praznovjerja. Bog je onaj koji posvećuje i blagoslivlja, a ljudi taj blagoslov tek zazivaju. Blagoslovljeni pak predmeti nemaju neku magičnu moć, nego se zapravo želi blagosloviti ljude koji se tim predmetima budu služili. Jer, u konačnici, samo je čovjek objekt Božjeg blagoslova.

Ovaj obrednik stavlja na prvo mjesto blagoslov osoba. Ima toliko prigoda kada se vjernici mogu zajedno pomoliti i zazvati Božji blagoslov na okupljenu zajednicu. Obrednik predviđa čak dvadeset obrazaca koje može slaviti laik u zajednici vjernika, snagom svoga općeg svećeništva. Ipak će laik uvijek dati prednost đakonu, đakon svećeniku, svećenik biskupu.[4]


2. Koji se blagoslovi mogu spojiti s misom?


Po sebi se ne mogu svi blagoslovi spojiti s misom. Obrednik točno određuje:

“Budući da neki blagoslovi imaju posebnu bliskost sa sakramentima, mogu se katkada spojiti s misnim slavljem. Takvi su blagoslovi naznačeni u samom obredniku za blagoslove: s kojim dijelom ili obredom ih treba spojiti i koje obredne norme u pojedinom slučaju nije dopušteno zaobići. Drugi se pak blagoslovi nipošto ne smiju spajati s euharistijskim slavljem.”[5]

U samom obredniku naznačena su slavlja koja se mogu spojiti s misom. Kod onih kod koje te oznake nema, pretpostavlja se da se ne smiju ili nipošto ne smiju spajati s misom.


a) Blagoslovi koji se mogu spajati s misom


Obrednik izrijekom navodi da se neki blagoslovi – prema prilikama – mogu slaviti pod misom. To su u prvom redu blagoslovi osoba: obitelji i njihovih članova, bračnih drugova, starijih osoba, vjerovjesnika, vjeroučitelja, hodočasnika. Pod misom se nadalje može slaviti blagoslov za početak školske godine, a zatim blagoslovi nove škole ili visokog učilišta, dječjeg vrtića, doma za mladež, liturgijskog posuđa i odjeće, groblja, jela ili pića i drugih stvari iz pobožnosti. Konačno, tu su i blagoslov vode uoči Bogojavljenja, blagoslov prigodom postavljanja nove katedre ili predsjedateljskog sjedišta ili ambona ili svetohraništa ili ispovjedaonice te mladomisnički blagoslov.


b) Blagoslovi koji se ne mogu spojiti s misom


Iako u uvodnim napomenama stoji da se neka slavlja nipošto ne smiju spojiti s misom, to kod pojedinih blagoslova nije izrijekom rečeno, odnosno kod ovih drugih blagoslova jednostavno ne stoji napomena da se može slaviti i pod misom. Pri tome se ne daje neko obrazloženje. To su blagoslovi nekih osoba: blagoslov obitelji u njihovim domovima, blagoslov djece, blagoslov djece u obiteljima, zaručnika, žene prije ili poslije poroda, putnika, bolesnika, blagoslov za vjeronaučni ili molitveni sastanak. Slijede blagoslovi društava za pomoć u javnim potrebama, gradilišta i temeljnog kamena, nove kuće, novih župnih prostorija, novoga sjemeništa, nove redovničke kuće, nove knjižnice, nove bolnice ili lječilišta, doma za starije i nemoćne, uredskih prostorija, radionice, predavaonice, zgrade za promicanje društvenog priopćivanja, športskih terena i objekata, prometnih sredstava, tehničkih uređaja strojeva i raznog oruđa, životinja, njiva, polja i pašnjaka, stola (tj. jela), novog krsnog studenca, novih crkvenih vrata, novoga križa za štovanje, likova za javno štovanje, zvona, orgulja, vode, postaja križnoga puta, grobova, nabožnih predmeta, krunice, blagoslov i predavanje škapulara, te blagoslov na spomendan sv. Blaža. Pod misom se također ne bi smio slaviti blagoslov jela na Uskrs i blagoslov prinosa novih plodova.


c) Zašto se neki blagoslovi ne slave pod misom?


Čemu taj diferencirani pristup, odnosno, koji su razlozi da se neki blagoslovi mogu spajati s misom, a neki ne? Obrednik ne daje objašnjenje niti iznosi načela zbog kojih su neki blagoslovi prikladni da se slave pod misom, a drugi ne. Za pojedine blagoslove možemo samo pretpostavljati. Kada su u pitanju osobe, neki se blagoslovi ne slave pod misom vjerojatno zbog toga što u određenom slučaju nije uputno produživati bogoslužje, kao kad su u pitanju djeca ili stariji i nemoćni, bolesni, zatim žena prije ili poslije poroda, putnici, itd. Nepotrebno je, nadalje, slaviti misu prigodom blagoslova obitelji u njihovim domovima, ali i prigodom vjeronaučnog sastanka, jer bi to nužno bilo izvan crkve.[6] Blagoslov zaručnika se ne smije slaviti pod misom, da se ne bi dala prevelika važnost tome blagoslovu na način da bi se mogao dobiti dojam da je to vjenčanje. Blagoslov određenih zgrada ne smije se slaviti pod misom, jer nema valjanog razloga da se ona slavi izvan crkve (temeljni kamen, uredske prostorije, itd.). Neobično je da nije predviđeno da se blagoslov novoga sjemeništa ili redovničke kuće spoji s misnim slavljem, jer takve kuće uvijek imaju i kapelicu. Za blagoslov ostalih predmeta po sebi je razumljivo da su izvan mise. Neobično je, međutim, da bi, prema Obredniku, trebao biti izvan mise blagoslov jela na Uskrs kao i za blagoslov prinosa novih plodova. Naime, uskrsni se blagoslov jela u nas često spaja s misom, a plodovi se zemlje u nekim našim crkvama blagoslivljaju pod misom određene nedjelje u rujnu i listopadu, poznatoj kao „nedjelja zahvalnica“.


3. Slavlje blagoslova pod misom


Kad god se neko drugo bogoslužje povezuje s misom, onda se ono redovito smješta iza homilije. Izuzetak je blagoslov vode, koji se stavlja na početku, tako da škropljenje puka blagoslovljenom vodom nadomješta pokajnički čin. Za primjer ćemo predstaviti Red blagoslova u misi prigodom godišnjice braka.

Naše nam liturgijske knjige nude dvije inačice. Obrednik blagoslova[7] veli da poslije homilije „slavitelj pozove bračne drugove da se pomole u šutnji i pred Bogom obnove odluku da će u braku sveto živjeti“.  Međutim, Red slavljenja ženidbe pod naslovom Red blagoslova bračnih drugova u misi prigodom obljetnice ženidbe donosi uzoran tekst svećenikova poziva bračnim drugovima („ovim ili sličnim riječima“), te navodi način na koji bi oni mogli obnoviti svoju privolu:[8]

Muž:

Blagoslovljen si, Gospodine, jer sam po tvome daru I. uzeo za svoju suprugu.

Žena:

Blagoslovljen si, Gospodine, jer sam po tvome daru I. uzeo za svoga supruga.

Oboje: Blagoslovljen da si, Gospodine, jer si u dobru i zlu našega života bio dobrohotno s nama. Pomozi nam, molimo, da uzajamnu ljubav vjerno čuvamo, da budemo svjedoci saveza što si ga sklopio s ljudima.

Svećenik:

Gospodin vas čuvao u sve dane vašega života. Bio vam u nevolji utjeha, u sreći pomoćnik, dom vaš obasuo obilnim blagoslovom. Po Kristu.

Ovoga dakle nema u Obredniku blagoslova. Zašto? Odgovor je jednostavan. Tipsko (latinsko) izdanje Blagoslova je iz 1984., a drugo tipsko izdanje Reda slavljenja ženidbe iz 1990. Međutim, neobično je i začuđujuće to, što se hrvatsko izdanje Blagoslova pojavilo kasnije: 2007. godine. Ništa nije priječilo da se obogaćeni red blagoslova supružnika prigodom obljetnice braka preuzme iz novijeg izdanja Reda slavljenja ženidbe. To znači da će revan svećenik u praksi ostaviti po strani Obrednik blagoslova te posegnuti za Redom slavljenja ženidbe…[9]

U obje knjige slijedi blagoslov prstenja: nudi se jedan obrazac za vjenčane prstene i tri obrasca za nove prstene. Slijedi vjernička molitva. Ako je zgodno, supruzi mogu donijeti misne  darove na oltar.

Poslije molitve Oče naš svećenik govori blagoslovnu molitvu nad supružnicima. Supruzi se, naravno, mogu na misi pričestiti pod obje prilike. Na koncu mise slijedi svečani trostruki blagoslov. Obrednik blagoslova donosi i Red blagoslova u misi u drugim okolnostima[10]. U ovoj inačici blagoslov supružnika stavlja se na koncu vjerničke molitve.


Zaključak


Cjelokupni naš pastoralni rad valjalo bi prožeti liturgijom. Osim onog temeljnog kao što je nedjeljna misa, druga sakramentalna slavlja, sprovodi i godišnji blagoslov obitelji, dobro je i korisno njegovati i druga bogoslužja blagoslova. Otklanjajući svaku površnost pa i praznovjerne natruhe, bit će veoma korisno posegnuti za tim drevnim blagom Crkve. Crkva je naime od samih početaka blagoslivljala svoje vjernike (i katekumene), ali i hranu, osobito ulje. Takva se slavlja mogu upriličiti u nekim osobitim zgodama i okolnostima, kao na primjer prigodom pastoralnih i molitvenih sastanaka, i to za različitu dob i staleže. Koji put će – kako to predlažu liturgijske knjige – biti hvalevrijedno i korisno da se takva slavlja povežu s misom. Dostojanstvenim slavljenjem blagoslova mi se oslanjamo na blago i molitvu Crkve. Tako će naše djelovanje biti utemeljeno na Crkvi, a ne samo na našim riječima. Gledajući svoje djelovanje svatko bi se od nas s vremena na vrijeme zajedno s Pavlom trebao ispitati: „Da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud“ (Gal 2,2). Ovako, zazivajući Božji blagoslov na vjernike s kojim želimo rasti u vjeri, dajemo slavu Bogu, priznajemo da smo mi tek sluge beskorisne te da je sve po Bogu, od Boga i u Bogu.


Tekst je objavljen u VĐON-u, 6/2019.


[1] Rimski obrednik obnovljen prema odluci svetog općeg sabora Drugog vatikanskog, proglašen vlašću pape Pavla VI. Blagoslovi, Zagreb, 2007. Opće napomene, br. 1.

[2] Blagoslovi, br. 2

[3] Blagoslovi, br. 12.

[4] Ukoliko slavlje predvodi laik, on završni blagoslov ne daje u indikativnoj formi („Blagoslovio vas…“), nego u deprekativnoj („Blagoslovio nas i sačuvao svemogući Bog…“), pri čem ne čini znak križa rukom nad vjernicima, nego se znamenuje znakom križa.

[5] Blagoslovi, br. 28.

[6] U tome smislu je nedosljedno da se dopušta slaviti od misom blagoslov nove škole ili veleučilišta kao i blagoslov novog dječjeg vrtića…

[7] Usp. Blagoslovi, br. 94-114.

[8] Rimski obrednik. Red slavljenja ženidbe, KS, Zagreb, 1997., br. 272-286.

[9] Još jedan primjer krutosti i nepraktičnosti ovoga izdanja Blagoslova. Priređivači se nisu usudili dirnuti u (starije) tipsko izdanje Blagoslova iako se u drugoj – odobrenoj – liturgijskoj knjizi nudi bogatiji obred…

[10] Usp. Blagoslovi, br. 107-114. Toga nema u Redu slavljenja ženidbe.