Portal katoličkih teologa
Liturgijska slavlja pod misom: Bogoslužja uvođenja

Liturgijska slavlja pod misom: Bogoslužja uvođenja


U ovom bismo prilogu htjeli prikazati mogućnost bogoslužja uvođenje u različite službe kako to predviđa Opća uredna Rimskog misala, kao i moguća liturgijska slavlja određenih stupnjeva u kršćanskom hodu, kao što je to prigodom priprave na sakramente potvrde i euharistije. Ni za jedno od ovih bogoslužja nemamo službenih liturgijskih obrazaca.


1. Uvođenje u službe


Pontifikal donosi obred postavljanja čitača i akolita. To su one postavljene službe koje su u praksi u nas rezervirane za svećeničke kandidate. Osim ovih postavljanih službi, liturgijske knjige nabrajaju i druge (liturgijske) službe koje valja vrednovati.

U važećem Pontifikalu nalazimo i ovu odredbu:

“Nema zapreke da osim zajedničkih službi u latinskoj Crkvi Biskupske konferencije zatraže od Svete Stolice i druge, za koje misle da bi ih u njihovu kraju bilo potrebno ili korisno ustanoviti. Tako npr. službe vratara, zaklinjača i katehista, kao i druge službe što bi ih trebalo povjeriti onima koji su se posvetili karitativnom radu, gdje ta služba nije povjerena đakonima.”[1]

Opća uredba Rimskog misala[2] navodi i druge liturgijske službe:

“100. Ako nedostaje postavljeni akolit, za služenje se pri oltaru i kao pomoć svećeniku i đakonu mogu odrediti poslužitelji laici, koji nose križ, svijeće, kadionicu, kruh, vino, vodu, a mogu biti također opunomoćeni za dijeljenje svete pričesti kao izvanredni služitelji.

101. Ako nedostaje postavljeni čitač, neka se opunomoće drugi laici za naviještanje čitanja Svetoga pisma, koji neka uistinu budu prikladni za ispunjavanje te službe i pomno pripravljeni, kako bi vjernici, slušajući božanska čitanja, mogli doživjeti u sebi ugodan i živ osjećaj Svetoga pisma.

102. Služba je psalmista izvoditi psalam ili drugu biblijsku pjesmu između čitanja. Za dobro vršenje njegove službe potrebno je da pozna umijeće psaliranja te da ima pravilan i razgovijetan izgovor.

103. Među vjernicima vlastitu liturgijsku službu vrši pjevačka škola ili pjevački zbor, čija je zadaća da pravilno vrše dijelove koji se na njih odnose, već prema tome kakve je vrste pjevanje, te da promiču djelatno sudjelovanje vjernika u pjevanju. Što je rečeno za pjevačku školu, vrijedi uz dužnu preinaku i za ostale glazbenike, a naročito za orguljaša.

104. Dolikuje da postoji pjevač ili zborovođa za ravnanje i podupiranje pjevanja puka. Štoviše, kada nema zbora, pjevačeva je zadaća ravnati pjevanjem različitih pjesama, a narod sudjeluje u onome što njemu pripada.

105. Liturgijsku službu vrše također:

a) Sakristan, koji pomno priređuje liturgijske knjige, ruho i ostalo što je potrebno za misno slavlje.

b) Tumač koji, ako je zgodno, vjernicima daje objašnjenja i napomene kako bi bili uvedeni u slavlje i što bolje ga razumjeli. Dolikuje da napomene tumača budu brižno pripravljene i trijezno odmjerene. Kad vrši svoju službu, tumač stoji na zgodnu mjestu pred vjernicima, ali ne na ambonu.

c) Oni koji u crkvi skupljaju darove.

d) Oni koji, u nekim krajevima, dočekuju vjernike na vratima crkve i raspoređuju ih na zgodna mjesta te prave red kod procesija.

106. Dobro je, naročito u stolnicama i većim crkvama, da postoji neki mjerodavni služitelj ili obredničar, koji će se brinuti da se sveti čini prikladno urede i da ih sveti služitelji i vjernici laici vrše lijepo, skladno i pobožno.

107. Liturgijske službe koje nisu vlastite svećeniku ili đakonu i o kojima se govori u idućim brojevima (br. 100-106), župnik ili upravitelj crkve liturgijskim blagoslovom ili privremenim odabirom – mogu povjeriti i prikladnim vjernicima laicima. Glede službe posluživanja svećenika kod oltara neka se obdržavaju one odredbe koje je pojedini biskup dao za svoju biskupiju.”

Prikladno je, dakle, da župnik sve ove službenike uvede u službu „liturgijskim blagoslovom“, tj. prikladnim liturgijskim činom. Glede toga pitanja u ovom trenutku neprilika je dvostruka. Prva je da ne postoji od Crkve ili od biskupa odobreni obred po kojem bi se to činilo. Druga je neprilika (veća ili manja) da onda te obrede stvaraju svećenici ili koji drugi djelatnici u župi, a nerijetko se takvi obrasci objavljuju i u našim glasilima. Tako se u mnogim župama upriličuje liturgijsko uvođenje u službu novih ministranata. Slično je s liturgijskim uvođenjem u službu novih članova Župnog pastoralnog i Župnog ekonomskog vijeća. Kada sve više i više vrednujemo različite službe, šteta je da se nismo zauzeli da se prostudiraju, priprave, službeno odobre i objave  obredi uvođenja u ove raznolike i bogate službe. Budući da se Crkva ostvaruje kao Crkva upravo po svetom bogoslužju, ova pitanja nipošto nisu sporedna.

Napomenimo nadalje da je u tradiciji Crkve apsolutna novina da župnici ili upravitelji crkava stvaraju i uvode nove obrede. Po naravi stvari samo je biskup onaj koji ima uređivati bogoslužje u svojoj biskupiji! Prema tomu, iako – načelno – župnik može liturgijskim činom – koji bi sam pripravio – uvesti vjernike u određene službe, bilo bi ipak mnogo uputnije da se na razini biskupije priprave odgovarajući obredi uvođenja u spomenute službe uz popratni pravilnik, koji bi uređivao komu se i pod kojim uvjetima ove službe mogu podijeliti. Podsjetimo da apostolsko pisma pape Franje Magnum principium[3] daje mnogo više slobode u pripravljanju liturgijskih knjiga.[4] U tome smislu bi bilo dobro razmisliti da se u naš (nepostojeći) vlastiti obrednik uvrste bogoslužja uvođenja u sve već spomenute službe, kao i u one službe koje bi se u međuvremenu pokazale potrebnima.


2. Uvođenja u stupnjeve pripravnika na sakramente


Red priprave odraslih na kršćanstvo[5] ima poglavlje pod naslovom: Priprava na potvrdu i euharistiju odraslih koji su kršteni kao djeca a nisu katehizirani. Ne donosi se nikakav obred, nego se samo u uvodnim napomenama veli da se mogu uzeti stupnjevi i molitve reda (nekrštenih) pristupa odraslih – mutatis mutandis – tj. uzimajući u obzir da se radi o krštenim osobama. Budući da su u našim katehetsko-pastoralnim uputama predviđeni stupnjevi prigodom priprave na sakramente euharistije i potvrde, mnogi se župnici i vjeroučitelji nadahnjuju upravo tom odredbom te onda pripravnike za krizmu vode kroz različite (liturgijske) stupnjeve, to jest uzimaju se prilagođeni obredi predviđeni za katekumene, kao što je to primanje ili izbor među kandidate („katekumene“), svečana predaja Vjerovanja i Očenaša. Župnici to čine kako najbolje znaju, međutim, nema domišljenih i odobrenih obreda. Nešto se slično čini i s pripravnicima na euharistiju. Prema tome, u naš budući vlastiti obrednik valjalo bi uvrstiti obrede u pripravi prvopričesnika, kao na primjer: primanje među kandidate, obnova krsnih obećanja, mistagoško slavlje. Za pripravu krizmanika mogli bi to biti sljedeći obredi: primanje među kandidate, predaja Vjerovanja, predaja Gospodnje molitve, mistagoška slavlja. Sve su to slavlja koja mnogi župnici – kako rekosmo – već priređuju kako najbolje umiju i znaju.

Naglasimo i sljedeće. Uvijek su postojali – kakvi god to bili – više-manje službeni katehetski programi priprave na sakramente. Međutim, liturgijski element je jednostavno prepušten svakom svećeniku i vjeroučitelju. A od samih početaka Crkve – kako to vidimo u drevnom katekumenatu – katehetska priprava je bila tijesno povezana s liturgijom. Tako bi to trebali biti i danas, Zato bi bilo važno i na višoj razini poraditi na tome da liturgijski element priprave na slavljenje sakramenta bude uređen i određen. A to nam postojeći crkveni propisi i dopuštaju i preporučuju.


Tekst je objavljen u VĐON-u, 7-8/2019.


[1] PAVAO VI., Apostolsko pismo motu proprio »Ministeria quedam«, u: Rimski pontifikal obnovljen prema odluci Svetog ekumenskog sabora II. vatikanskog a proglašen vlašću pape Pavla VI., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1988, 9.

[2] Rimski misal prerađen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog, objavljen vlašću pape Pavla VI, preuređen brigom pape Ivana Pavla II. Opća uredba iz trećeg tipskog izdanja, Zagreb, 2004.

[3] Usp. https://press.vatican.va/content/salastampa/it/bollettino/pubblico/2017/09/09/0574/01279.html (27. 5. 2018.).

[4] Podsjetimo da naša sinoda određuje da se ima pripraviti naš vlastiti obrednik. Vidi: Ti si Krist – za nas i za sve ljude. Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske, br. 490.

[5] Usp. Rimski obrednik obnovljen odlukom svetog općeg sabora Drugog Vatikanskog, proglašen vlašću pape Pavla VI. Red pristupa odraslih u kršćanstvo, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1998.