»Jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11,30)

Liturgijski spomen sv. Montana i Maksime

Sv. Montan i sv. Makisma


1. Biografski podaci


Naš vlastiti časoslov o srijemskim mučenicima Montanu i Maksimi sažeto izvješćuje:

Montan, svećenik iz Singiduna, pobjegao je iz njega zajedno sa svojom ženom Maksimom, da izbjegne progonstvo, ali je u Sirmiju, u koji se kanio skloniti, uhvaćen i utopljen u Savi, kao prva žrtva Dioklecijanovog progonstva 26. ožujka 304.[1]

Slično izvješćuje i Martirologij za dan 26. ožujka:

Sirmii sancotum martyrum Montanipresbyteri, & Maxime, qui ob Christi fidem in flumen dedmersi sunt.[2]

U našim vlastitim misalima ovaj se spomen slavio 27. ožujka (1885.), 26. ožujka, zajedno sa sv. Irenejom (1919.), 6. svibnja (1967.) te u današnjem 26. travnja (1990.). Naime, iako bi se po sebi trebalo držati datuma 26. ožujka (dan mučeništva), očito se taj spomen, prema preporuci poslijesaborskih liturgijskih knjiga, prebacio iz korizmenog u uskrsno vrijeme.[3]


2. Misne molitve


U prva dva misala (1885. i 1919.) nije bilo vlastitih molitava, nego se upućivalo na misu Sapientiam (druga misa Salus) iz zajedničkog slavlja više mučenika koji nisu bili pape. Proprij iz 1967. donosi vlastite, novosastavljene molitve, kako svjedoči arhivska građa:

Missa Ss. Montani et Maximae: Lectio sumpta est e Missa S. Aniceti die 7 Aprilis; orationes a nostro redactore confectae sunt et propriae; p. 7[4]

Molitve donosimo prema Vlastitom misalu iz 1990. (prijevod se neznatno razlikuje od onoga iz 1968.), a u bilješci navodimo latinski original prema Vlastitom misalu iz 1967.


a) Zborna


Bože, ti si svete svoje Montana i Maksimu divno sjedinio u radu za duše, te ih izabrao za prve žrtve srijemske Crkve. Podijeli, molimo te, da njihov apostolski rad, posvećen krvlju, donese obilne plodove.

Rijetki su liturgijski spomendani jednog svetog bračnog para. Zborna molitva upravo to ističe. Bog je sjedinio supružnike Montana i Maksimu u radu za duše. Ženidbeni vez nije stvarnost koja se tiče samo supružnika, nego je usmjeren i prema van: oni svojom supružničkom ljubavlju i vjernošću svjedoče Krista koji po svadbenom otajstvu – euharistiji – čini vazda djelatnim svoje spasenje. Tu nam stvarnost stavlja pred oči i Katekizam Katoličke Crkve u br. 1534 stavljajući sakrament ženidbe uz bok sakramentu svetoga reda:

Druga dva sakramenta, sveti red i ženidba, usmjereni su k spasenju drugih. A ako pridonose i osobnom posvećenju, to biva po služenju što se iskazuje drugima. Ovi sakramenti daju posebno poslanje u Crkvi i služe izgradnji Božjeg naroda.

Kod Montana je čudesno upravo to da je bio dionik oba navedena sakramenta po kojima je djelovao za dobrobit Crkve.


b) Darovna


Prinoseći darove uzimamo za pomoćnike blažene Montana i Maksimu, ponizno moleći; da po otajstvu kruha i vina, zavrijedimo postati dionici tvojeg božanstva.

Ovdje se iznosi temeljni nauk vezan uz euharistiju: Kristovo je spasenje među vjernicima djelatno upravo po otajstvu euharistije, po kojem, kako se to veli u poznatom tekstu iz Druge Petrove, postajemo zajedničari božanske naravi (2 Pt 1,4). Vjernicima su pomoćnici sveti mučenici koji su i žrtvom vlastitog života slijedile Krista.


c) Popričesna


Nama, koje je nasitio nebeski kruh; podaj molimo, Gospodine, da nastojeći oko dostojanstva kršćanskog života, po primjeru blaženih Montana i Maksime, neprestano rastemo u tvojoj ljubavi.

I ovdje se ističe kako su sveti Montan i Maksima (očito u svom bračnom i obiteljskom životu) nastojali oko dostojanstva svoga kršćanskog života. Za istu milost mole i vjernici: da se posvećuju životom u vlastitom staležu i tako rastu u ljubavi.


3. Misna čitanja


Sadašnji Misal, nažalost, ne donosi vlastita čitanja, nego upućuje na zajedničko slavlje mučenika. Stoga donosimo vlastita čitanja prema Vlastitom misalu iz 1967./1968.


a) Prvo čitanje (Heb 10,32-38)


Spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća! Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano. Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.

Govoreći o onim “prvim danima” govori se o prvim mučenicima Crkve, među kojima su, naravno, Montan i Maksima kao prvi mučenici za Dioklecijanova progonstva. Oni su bili postojani i zadobili su obećano. Ovaj svetopisamski odlomak sokoli i današnje vjernike da po primjeru ovih dvoje velikana budu ustrajni u vršenju svoga poslanja u Crkvi i svijetu.


b) Evanđelje (Iv 16,20-22)


Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće.

Evanđelje tumači osnovi smisao ustrajnosti u mučeništvu: prolazna muka nije usporediva s budućom slavom. Montan i Maksima bili su prezreni, ponižavani i kao posvemašnji “gubitnici” pogubljeni. Međutim, vjernost Kristu sve do žrtvovanja vlastitog života donosi trajnu i savršenu radost. To je i vjernicima poticaj: ne trebamo se obazirati na nevolje i poteškoće zbog Riječi: pomisao na buduću slavu ispunjava dubokim smislom naš život i naše trpljenje.


4. Zaključak


Poput sv. Sinerota, Montan i Maksima su bježali da bi se sklonili od progonstva, ali, uhvaćeni, nisu Krista zanijekali. Crkva u njih osobito cijeni to što su oni svoju sakramentalnu bračnu vezu, utemeljenu na ljubavi Krista i Crkve, posvetili vjernošću do mučeništva. Bili su međusobno povezani “u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti”, pa su snagom Kristove milosti svjedočili sve do mučeništva. K tomu je Montan u sebi spojio oba sakramenta za služenje Crkvi: sv. red i ženidbu. Time je pokazao da Bog u svakom čovjeku djeluje na poseban način te da svaki čovjek, u suradnji s Božjom milošću, može i treba odražavati živoga Krista u Crkvi i svijetu.


[1] Vlastiti božanski časoslov Đakovačke i Srijemske biskupije. Dodatak Časoslovu rimskog obreda, Biskupski ordinarijat, Đakovo, 1995., 18.

[2] Martyrologium Romanum, editio princeps (1584), fototipsko izdanje SODI-FUSCO, Libreria editrice Vaticana, Città del Vaticano 2005., str. 120 (88). Usp. također: A. ŠULJAK, Sirmijsko-panonski mučenici. O 1700. obljetnici, u: VĐSB 132(2004)180-182, ovdje 181; D. DAMJANOVIĆ, Počeci kršćanstva na području Đakovačke i Srijemske biskupije, VĐSB 132(2004)77-179, ovdje 178.

[3] U rukopisu J. Benkovića, za dan 6. svibnja prvotno je bilo napisano Montan i Maksima, zatim prekriženo, pa onda nadodan datum 28. travnja i, konačno, treći puta, 26. travnja. Vidi: Misae propriae Dioecesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Đakovo 1972. (neobjavljeni rukopis iz ostavštine Jakova Benkovića), str. 1. Spis se nalazi kod prof. Luke Marijanovića.

[4] Misae propriae dioecesis Diacovensis, str. 33-34, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965. Isto tvrdi i drugi spis: “Ad 6 maii. Hymni noviter confecti. Oratio noviter confecta. Vidi: Officia propria dieocesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, str. 3, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965., str. 10b