»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Liturgijski spomen svete Bazile

Spomen ove mučenice prvi puta je uvršten u Vlastiti misal Đakovačke i Srijemske biskupije tek 1990. Zanimljivo je da se spomen sv. Bazile i drugarica nalazio u latinskom nacrtu Vlastitog misala 1967., i to za dan 4. rujna,[1] ali nije objavljen u Vlastitom misalu 1967./1968. U sadašnjem se misalu spominje samo sv. Bazila (30. kolovoza) i to u onom dijelu Misala koji donosi vlastite mise nekih mjesta (u ovom slučaju za Srijemsku Mitrovicu).


Sveta Bazila


1. Biografski podaci


O životu ove svete djevice i srijemske mučenice časoslov Đakovačke i Srijemske biskupije progovara u dvije rečenice:

Bazila, djevica, mučena u Sirmiju 29. kolovoza 304. Svjedoče za nju Sirski i Jeronimov martirologij.

M. Dragutinac o sv. Bazili ovako piše:

Naš proprij ne poznaje ovu svetu djevicu, no i Rimski i Jeronimov martirologij govore o njoj. Kod Jeronima čitamo: In Syrmia, natalis sanctae Basilissae Virginis, dok R. M. veli: Apud Sirmium sanctae Basillae Virginis. Kad je živjela? Da li je mučenica. Deus scit. – spominje ju i Kačićev “Razgovor ugodni”: Sveta Basila, divica i velika Božja službenica, koja kod Srima u Slavoniji sveti život provodi i sveto svrši”. Naravno, za njega je i ona slovinskog roda.[2]


2. Misne molitve


Naš Vlastiti misal donosi molitve koje su preuzete iz važećeg hrvatskog misala (“Za mučenicu djevicu).[3] Međutim, u već spomenutom nacrtu misala iz 1965. donesene su nove (latinske) molitve za sv. Bazilu i drugarice, ali se taj spomen nije pojavio u odobrenom Vlastitom misalu iz 1967./1968. Kada se priređivalo VM1990, priređivači vjerojatno nisu znali da u arhivu stoji “neiskorištena” molitva sastavljena baš za ove svece. Zato, umjesto “uopćenih” molitava koje donosi naš važeći Vlastiti misal, donosimo ovdje latinske molitve novosastavljene[4] upravo za ovu sveticu (i njezine drugarice).[5]


a) Zborna


Deus, qui beatas Basillam et Socias virginitate et martyrio ornasti: da nobis ita corporis et mentis servare castitatem; ut nec carnis blanditiis nec malorum acerbitate vincamus.

U anamnetskom dijelu naglašeno je ono što je bitno za mučeništvo (i za svetost općenito): Božjim darom mučenik daje svjedočanstvo sve do smrti. Bog je okrunio Bazilu djevičanstvom i mučeništvom. Upravo kako veli sv. Pavao: Bog izabire slabe i neugledne “da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom” (1 Kor 1,29). U prozbenom dijelu naglašava se prava vrijednost čistoće: vjernici mole za čistoću i tijela i duha (da ih ne okuži ni tjelesna neurednost niti zloća duha), jer, prava neokaljanost tijela odražava stanje duha.


b) Darovna


Intende, quaesumus, domine, muneribus in altaribus tuis propositis: ut sicut per haec mysteria beatis Basilae et Sociis martyrii gloriam contulisti; ita nobis indulgentiam largiaris.

U darovnoj se molitvi ističe vrijednost svetih otajstava. Po otajstvu euharistije Bog je dao Bazili i drugaricama slavu mučeništva. Vjernici mole da i njima po tim istim otajstvima bude podareno oproštenje. Euharistija, je otajstvo Kristove smrti i uskrsnuća u koji se i mi ucjepljujemo, da bi se po našem svjedočenju Krist u nama proslavio.


c) Popričesna


Caelestis mysteriis virtute satiati, quaesumus, Domine: ut beatarum Basillae et Sociarum exemplo instructi; in mundo quidem sed non de mundo maneamus.

U prozbenom dijelu lijepo se parafrazira tekst iz Isusove svećeničke molitve (Iv 17,14-16): kršćani su u svijetu, ali ne smiju biti od svijeta.[6] Na sličan način govori Isus da kršćani trebaju biti sol zemlje, svjetlost svijeta i kvasac. Kršćanin se ne dijeli od svijeta nego ga – Božjom snagom – oplemenjuje i čini Božjim kraljevstvom

Možemo zaključiti da su sastavljači ovih molitava pokazali i teološko bogatstvo i duhovnu dubinu. Šteta je što ove molitve, zaboravljene u arhivu, nisu ušle u naš sadašnji Vlastiti misal.


3. Čitanja


Naš Vlastiti misal, naravno, upućuje na čitanja iz zajedničkog slavlja za mučenike. Nacrt Vlastitog misala iz 1965. donosi čitanja baš za ovaj spomen.


a) Čitanje (2 Kor 4,6-1.16-17)


Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.  Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave.

Ovo čitanje donosi srž kršćanskog nauka o mučeništvu, koje je svjedočenje: kršćanin umire s Kristom da bi s njime bio i proslavljen. Krist nas jača u nevoljama, da bismo bili dionici njegove proslave. Upravo s tom sviješću kršćani su radosni i puni nade, ne proklinjući svoje mučitelje, svjedočili svoju vjeru do smrti.


b) Evanđelje (Mt 25,1-13)


U ono vrijeme reče Isus: “Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!”

Ovo je evanđelje o pet mudrih i pet ludih djevica zacijelo odabrano jer se  (prema nacrtu toga misala) slavi spomen ne samo Bazile, nego i njezinih drugarica. Nadalje, već staro otačko tumačenje vidi u onome ulju za svjetiljke zapravo dobra djela. Tako i ovo evanđelje potkrepljuje zbornu molitvu. Svetost života očituje se u svakodnevnom vršenju Božjih zapovijedi i u djelima ljubavi.


4. Zaključak


Stječemo koji puta dojam da se mlađi naraštaji baš i ne zanimaju za povijest, nego su zabavljeni sadašnjim trenutkom i zagledani u budućnost. Naravno, živimo sadašnji trenutak i usmjereni smo budućnosti, ali je izuzetno važno poznavati i povijest koja je učiteljica života. A kada su u pitanju naši sveti prethodnici u vjeri, poput svete Bazile, možemo se doista nadahnjivati njihovim primjerom, jer vidimo kako su oni u svome životu ostvarivali nebesko kraljevstvo. Naravno, Bog koji se u njima proslavio, to isto želi učiniti sa životom svakoga od nas.


[1] Usp. Missae propriae diocesis diacovensis, Arhiv Biskupskog ordinarijata, br. 1300/1965.

[2] VĐB 11(1949)105.

[3] Str. 619-620.

[4] Missa Ss. Basilae et sociarum p. 16 proprias habet orationes nuper confectas, usp. Missae propriae… str. 33.

[5] Missae propriae diocesis diacovensis, Arhiv Biskupskog ordinarijata, br. 1300/1965, str. 16-18.

[6] Slično veli i poslanica Diogenetu, kršćanski spis iz 2. st.: Kršćani se šire u svijetu, ali nisu od svijeta.