»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Liturgijski spomen svetog Ireneja Sirmijskog

Liturgijski spomen sv. Ireneja Sirmijskog u Vlastitim misalima i Časoslovima đakovačke i srijemske biskupije nije se uvijek slavio istoga dana. U Vlastitim misalima iz 1885., 1919. i 1932. slavio se 23. ožujka; 1967./68. 23. kolovoza, a u sadašnjem 6. svibnja. Zanimljivo je da se u rukopisu Jakova Benkovića kao datum slavlja predlaže 26. kolovoza, da bi u isto vrijeme za dan 6. svibnja rukom bila prekrižena imena Montana i Maksime a dodano ime sv. Ireneja.[1]


sv. Irenej Sirmijski


1. Biografski podaci


Sv. Irenej, sirmijski biskup, jedini je sirmijski mučenik kojeg spominju gotovo svi martirologiji i kalendari. Spomen o njemu nalazimo u Acta Pollionis, bilježi ga i drevni Sirski martirologij. Svakako najznačajnije vrelo su njegova vlastita Acta.[2] Jedina neslaganja su po pitanju datuma njegove mučeničke smrti. Tako jedni bilježe da je to bilo 25./26. ožujka.[3] dok drugi njegovu smrt datiraju 6. travnja.[4] U Katalozima Istočne, odnosno Pravoslavne Crkve, također pronalazimo sv. Ireneja. Oni ga spominju 23. kolovoza.[5]

Prema Aktima, Irenej je bio čovjek miran i stalan. Bio je i mlad, jer ga carski upravitelj Prob na saslušanju naziva mladićem – tenerae adolescentiae, a tako ga naziva i rodbina: „Smiluj se svojoj mlađahnoj dobi“[6] Imao je roditelje: „Tada pristigoše roditelji, vidjevši kako ga muče, stadoše ga zaklinjati.“ Osim toga, Irenej je bio oženjen i imao je djece.

Upravitelj Pannoniae secundae Prob ga baci u tamnicu i tamo je čamio za dugo vremena. Napokon izvede ga za konačno preslušavanje, u noćno doba.[7] Prob je tražio da odstupi od svoje vjere i da žrtvuje drugim bogovima. Budući da je bio ustrajan, upravitelj ga je podvrgao mučenju i vidjevši da ne vrijedi ni sila, ni plač mu djece, žene i roditelja, i konačno osudio na smrt.

Doveli su ga na most – Pons Basentis (Bosutski most) da ga bace u rijeku. No, Irenej je molio da ga najprije ubiju, pa tek onda bace u rijeku. Tako je i učinjeno. Odrubljena mu je glava i bačen je s Bosutskog mosta u rijeku Savu.[8] U posljednjoj molitvi mladi i hrabri biskup prikazuje svoj život za svoju Crkvu:

Gospodine Isuse Kriste, koji si se udostojao trpjeti za spas svijeta, neka se nebesa tvoja širom otvore te anđeli prime duh sluge tvojega Ireneja, koji ovo trpim poradi tvoga imena i puka tvojeg što je nikao iz crkve tvoje katoličke u Sirmiju. Molim te i tvoje milosrđe zaklinjem da se udostojiš mene primiti a ove učvrstiti u vjeri tvojoj.[9]

U ljeto 1976. godine stručnjaci Arheološkog instituta iz Beograda, Francuske arheološke škole iz Rima i Muzeja Srema iz Srijemske Mitrovice objavili su veliku znanstvenu novost. Na sjeveroistočnoj nekropoli grada otkrili su grobljansku baziliku. Unutar monumentalnih zidina arheološkog otkrića pronađena je mramorna nadgrobna ploča. Zanimljivo je da je ploča pronađena u cijelosti. Na njoj je pisalo: U bazilici gospodina našega Ireneja…, na dnu ploče se nalazio kršćanski monogram i palmina grančica. Bilo je posve jasno da se radi o bazilici sv. Ireneja. Zahvaljujući ovom otkriću omogućena je rekonstrukcija mnogih povijesnih činjenica o ranokršćanskom periodu na ovom području i, naravno, o biskupu Ireneju.[10]


2. Misne molitve


Misne molitve, kako smo to već spomenuli za druge svece iz našeg Vlastitog misala, sastavljene su za Vlastiti misal 1967. O ovoj misi u arhivskoj građi iz toga vremena stoji:

Missa S. Irenaei p. 14 non est amplius in T.p., quapropter aliter composta: Missa Sacerdotis Dei (unius M. 2° loco), Epistola sumpta e missa S Nicolai die 6. Decembruis. evangelium e Missa in Virtute (unius M. 3° loco) Orationes novae. Antiphona ad offertorium desumpta ex Actibus Sti Quirini. Verba oprime quadrant … Sto Irenaieo.[11]

Latinski tekst navodimo prema izdanju iz 1967.[12], a hrvatski prema onom iz 1990.[13]


a) Zborna molitva


Domine Iesu Christe, qui pro salute mundi pati dignatus es: passionem famuli tui Irenaei, benignus intende; et heredes eorum, pro quibus moriens se ipsum obtulit, eo intercedente in fide confirma: Qui vivis. 

Gospodine, Isuse Kriste, ti si se udostojao trpjeti za spasenje svijeta. Dobrostivo se osvrni na muku sluge svoga Ireneja i po njegovu zagovoru utvrdi u vjeri baštinike onih za koje je on umirući dao sama sebe. Po Gospodinu.

U prvom dijelu anamneze ove molitve spominje se Kristova muka, koja je dio pashalnog misterija. Formulacija veoma podsjeća na molitvu trećeg časa petkom u vremenu kroz godinu[14], gdje se veli: Gospodine Isuse, o trećem Času odveden si na mučilo križa za spas svijeta.[15]

U drugom se dijelu anamneze spominje mučeništvo sv. Ireneja, što se stavlja uz bok Kristove muke. Naglašava se supatnja s Kristom, što onda uključuje i proslavu zajedno s njim. Svako je mučeništvo uvijek uzimanje udjela i sudjelovanje u Kristovoj žrtvi, muci i uskrsnuću. U prozbenom dijelu molitve nailazimo na izvjesnu sličnost s riječima sv. Ireneja u času svoje smrti: „Molim te i tvoje milosrđe zaklinjem da se udostojiš mene primiti a ove učvrstiti u vjeri tvojoj.”[16] Očito je da je sastavljač ove molitve bio inspiriran ovim tekstom iz Acta scti Irenei. Irenej je molio za učvršćenje u vjeri naroda kojemu je on bio pastir. Tako se i u zbornoj molitvi moli za taj isti narod, današnje srijemske Crkve, da se utvrdi (confirma), u vjeri za koju je sv. Irenej predao život.

Iako se direktno ne spominje, iz konteksta izranja lik Krista dobrog Pastira. Pastira koji život svoj polaže za ovce svoje.[17] Naš svetac je pravi primjer nasljedovanja takvog Kristova lika, jer je i sam predao život za ovce svoje – svoju sirmijsku Crkvu. Budući da smo u ovim krajevima nasljednici onih koji su po sv. Ireneju došli do vjere, ova se Kristova molitva, po Irenejevu zagovoru, odnosi na nas.


b) Darovna


Christi pro salute mundi oblationem renovantibus: adsit nobis, quaesumus Domine: Sancti Irenaei intercessio gloriosa; qui moriens pro grege suo martyrium obtulit. Per eundem Dominum. 

Nama, koji obnavljamo Kristovu žrtvu prinesenu za spasenje svijeta, molimo Gospodine, neka priteče u pomoć zagovor svetoga Ireneja, koji je umirući prikazao svoje mučeništvo za stado. Po Kristu. 

Obnavljamo Kristovu žrtvu. Ovim izričajem liturgijski tekst nas želi podsjetiti i posvijestiti nam onaj temeljni smisao i značenje slavlja euharistije. Jer sam je Isus Krist na posljednjoj večeri ustanovio euharistijsku žrtvu svoga Tijela i Krvi, da ovjekovječi žrtvu na križu zauvijek, dok on ne dođe, te je tako Crkvi povjerio spomen-čin svoje smrti i uskrsnuća (usp. SC 47). Tako je euharistija uvijek sjećanje na Kristov život i smrtnu žrtvu koje se događa u zahvalnom slavljenju kao temelj Crkve i skrivenog dolaska koji daruje oproštenje i milost.[18] 

Prinesenu za spasenje svijeta. U nastavku prethodne misli otkriven nam je sav smisao Kristove žrtve iz kojeg ujedno proizlazi i smisao čovjekova života. Bog hoće da se svi ljudi spase i upravo je zato poslao svoga Sina kao Spasitelja svijeta, koji je svojom mukom i uskrsnućem postao uzrokom vječnoga spasenja svih ljudi.[19]

Prikazao svoje mučeništvo za stado. Ova posljednja konstatacija nema više za subjekt Isusa. Subjekt Isus Krist je zamijenjen sv. Irenejom. To nam još jednom pokazuje uzor mučeničke smrti ovog sveca u Kristovom predanju. Smisao se mučeništva poglavito očituje u naviještanju koje se onda potvrđuje primjerom: žrtvovanjem vlastitog života. To je bio put i Krista Gospodina: njegove su riječi bile potkrijepljene i potvrđene u njegovoj vjernosti sve do smrti na križu.[20]

Još je jedan izraz koji u ovom kontekstu valja gledati osjetljivo, a pojavljuje se i u darovnoj i u zbornoj molitvi – zagovor (intercessio). Odmah ističemo da od Boga dolazi snaga mučenicima i milost vjernicima. Crkva se gotovo od samih početaka molila mučenicima, odnosno, molila za njihov zagovor kod Boga. Jer kako je Bog dao snage mučenicima da izdrže u svim teškoćama, on će dati da i mi prebrodimo sve teške situacije u životu.[21] Još jednom naglašavamo kako su ove molitve upućene isključivo Bogu, dakle, nipošto, sv. Ireneju, koji se ovdje postavlja samo kao uzor nasljedovanja Krista i primjer Božjeg djelovanja po ljudima.


c) Popričesna


Salutaria mysteria, quibus pascimur, sint nobis, quaesumus, Domine, in pignus salutis aeternae; cuius spe confisus, beatus Irenaeus martyrium subiit. Per Dominum. 

Spasonosna otajstva, kojima se hranimo, neka nam budu, molimo Gospodine, zalog vječnog spasenja; uzdajući se u njih blaženi je Irenej podnio mučeništvo. Po Kristu.

Ono što smo u zbornoj i darovnoj molitvi izražavali nadom i vjerom, sada, nakon pričesti, trebamo živjeti i djelovati. Sam Krist nam je rekao da tko god blaguje njegovo tijelo i pije njegovu krv, ima život vječni.[22]

Drugi dio popričesne molitve nam stavlja sv. Ireneja kao primjer i uzor. On se cijelim svojim bićem uzdao u ovo otajstvo. Ono mu je bila snaga da nadjača strahotu muka i koja mu je dala nadu u vječnu proslavu. Tako, ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti[23]. Ako trpimo s Kristom s njime ćemo biti i proslavljeni. Ovdje se otajstvo euharistije povezuje s Kristovim otajstvom i ono ujedno daje onaj temeljni i bitni smisao kršćanskog mučeništva.

Gledajući u cijelosti ove tri molitve možemo zaključiti da su sastavljene na znalački način. Sastavljač molitvi je dobar poznavatelj kako teologije mučenika općenito, tako i života sv. Ireneja. Sve molitve odlikuje vrsna lapidarnost[24], što je bitna oznaka i karakteristika svih molitava Rimskog obreda. U ovim molitvama na izvrstan je način povučena paralela između dva mučeništva, mučeništva Spasitelja svijeta i mučeništva njegovog sluge sv. Ireneja. Naglašen je i izvor i uzor mučeništva sveca u Kristovom misteriju. Irenej je prikazan kao pastir koji u svemu nasljeduje Krista, čime se željelo pokazati i ponovo naglasiti Kristovo vazmeno otajstvo trajno nazočno i djelatno u Crkvi, što se na poseban način očituje preko njegovih mučenika – svjedoka.


3. Misna čitanja[25]


a) Prvo čitanje: Heb 13,7-17 


Spominjite se svojih glavara koji su vam nevješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke. Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu! Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno.

Pisac poslanice na početku ovog odlomka donosi poticaje koji smjeraju na odnose kršćana unutar Crkve i na sadržaj onoga što se vjeruje. Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. U ovaj kontekst slobodno možemo staviti sv. Ireneja, jer doista je on velikan kojega se treba spominjati i nasljedovati njegov primjer.

Odmah sljedeća rečenica nam daje naslutiti kako su glavari bilo životom, bilo smrću, posvjedočili o Kristovoj nepromjenjivosti. Ta činjenica je tvorila temelj njihove postojane odanosti kršćanskoj vjeri i nadahnuću njihovih života. Oni su otišli, preminuli, mučenički stradali, ali njihov Gospodin i Spasitelj ne samo da ostaje zauvijek, nego ostaje isti – vječni, nepromjenjivi Krist.[26] Sv. Irenej je imao isti temelj svoje postojanosti i istu silu koja ga je nadahnjivala te ga ništa nije dalo pokolebati.

Na samom kraju ovog odlomka donose se upozorenja samim kršćanskim vođama. Jer oni snose ozbiljnu odgovornost da bdiju nad kršćanskim dušama glede njihova spasenja. Tu se Irenej pokazao pravim pastirom i uzorom svome stadu.


b) Evanđelje Mt 10, 34-42


Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.” “Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.

U ovoj perikopi evanđelja možemo razlikovati dva dijela: dio koji govori o cijeni učeništva i dio koji govori o povlaštenosti Kristovih učenika.[27] Ovaj je odlomak, očito uzet zbog toga što se u velikoj mjeri može primijeniti na Ireneja. Njega su, naime, njegovi najbliži, roditelji i djeca molili da poštedi svoj život, ali je on radije ostao vjeran Kristu.


Zaključak


Srijemska crkva s ponosom može reći da počiva na zasadama, primjeru i krvi svetih mučenika od kojih je svakako jedan od najsjajnijih upravo sv. Irenej koji je Kristu sve pretpostavio i koji je, poput Krista, Dobrog Pastira život svoj položio za svoje ovce. Sveci, a osobito mučenici-svjedoci, primjer su nam i potvrda da je čovjeku moguće, samo ako živi vjerno svoju krsnu milost, da po krštenju doista s Kristom umre, da bi s njime i živio. Bog se i hoće i može proslaviti u nama i po nama uz našu suradnju, naravno.


Dodatak


Za one kojima nisu dostupna, donosimo cijela akta o mučeništvu sv. Ireneja. Akta su i dirljiva i poticajna.[28]

I. Kad je pod carevima Dioklecijanom i Maksimijanom nastao progon te su se kršćani različitim borbama hrvali, a kako su patnje koje im silnici nanošahu prihvaćali bogougodne duše, bivali su dionicima vječitih na­ grada. Tako je bilo i sa slugom Božjim Irenejem, biskupom grada Sirmijskoga, čiji vam boj evo želim pripovjediti i pobjedu kazati. Sa svoje prirođene skromnosti i straha Božjeg, kojemu je pravim djelima služio, iskazao se dostojan svog imena.

II. Bio je dakle uhićen i priveden Probu, panonskom načelniku. Načelnik Probo mu reče: “Poslušaj božanske naredbe i žrtvuj bogovima.” Biskup Irenej odgovori: “Tko žrtvuje bogovima, a ne Bogu, bit će istrije­bljen.” Načelnik Probo reče: “Premilostivi glavari narediše da treba ili žrtvovati ili stradati u mukama”. Irenej odvrati: “Meni je naloženo da radije podnesem muke nego da se odrečem Boga i žrtvujem zlodusima”. Načelnik Probo reče: “Ili prinesi žrtvu ili ću te dati na muke.” Irenej odgovori: “Radujem se ako to učiniš te budem dionikom patnja svoga Gospodina.” Načelnik Probo naredi da se podvrgne mučenju. I dok su ga nemilo mučili, reče mu načelnik: “Što kažeš, Ireneju?… Prinesi žrtvu.” Irenej odvrati: “I prinosim žrtvu dobrim svjedočanstvom svojemu Bogu, kojem sam uvijek žrtve prinosio.”

III. Tada pristigoše roditelji; videći kako ga muče, stadoše ga zaklinjati: amo djeca obujmivši mu noge govorahu: “Smiluj se sebi i nama, oče!”, a onamo udate žene molile ga ucviljene rad njegova lica i mladosti. Nad njim sve jedno žalovanje i plač roditelja, jecaj ukućana, zapomaganje susjeda i tuženje prijatelja; vapeći svi mu koliki govorahu: “Smiluj se svojoj mlađahnoj dobi!” Ali, kako rekosmo, obuzet boljom željom, držeći pred očima riječ Gospodnju koja veli: “Ako me tko zaniječe pred ljudima, i ja ću zanijekati njega pred ocem svojim koji je na nebesima”, on je njih sve gledao s visoka i nije ništa odgovarao. Hitio je dostići nadu višnjega poziva… Načelnik Probo reče: “Što kažeš? Okani se svoje ludosti na njihove suze; misli na mladost i prinesi žrtvu!” Irenej odgovori: “Ako je ne prinesem, tad mislim na se za vječnost!” Probo naredi da ga vrate u zatvor. I ondje su ga mnogo dana podvrgavali različitim kaznama.

IV. I jednom usred noći, kad je načelnik Probo sjedio za sudačkim stolom, opet mu je priveden blaženi mučenik Irenej. Probo mu reče: “Žrtvuj već jednom, Ireneju, i riješi se muka!” Irenej odvrati: “Učini što ti je naloženo, a od mene tog ne očekuj!” Probo ojađen dade ga mlatiti batinama. Irenej odgovori: “Imam Boga kojega sam od rane dobi učio štovati: njemu se klanjam, i on me krijepi u svemu; njemu i prinosim žrtvu, a rukotvorenim se bogovima ne mogu klanjati.”4 Probo reče: “Riješi se smrti. Nek ti je dosta muka što si ih podnio!” Irenej odvrati: “Smjesta iskupljujem smrt kada patnjama koje misliš da mi nanosiš, a ja ih ne osjećam, Boga radi stječem život vječni.” Probo reče: “Imaš li ženu?” Irenej odgovori: “Nemam.” Probo reče: “Imaš li djece?” Irenej odvrati: “Nemam.” Probo reče: “Imaš li roditelje?” Irenej odgovori: “Nemam.” Probo reče: “A tko su bili oni koji su na prošlom saslušanju plakali?” Irenej odvrati: “Nalog je moga gospodina Isusa Krista koji veli: ‘Tko ljubi oca ili majku ili ženu ili djecu ili braću ili roditelje više nego mene, nije mene dostojan!” Nato je, upirući pogled u nebo, k Bogu i njegovim obećanjima, i prezirući sve, tvrdio kako nema i ne zna drugog roditelja osim njega. Probo reče: “Prinesi žrtvu bar radi njih!” Irenej odgovori: “Moja djeca imaju istoga Boga kao i ja, koji ih može spasiti. A ti čini što ti je naređeno”. Probo reče: “Mladiću, misli na sebe i žrtvuj da te ne predam mučenju.” Irenej odvrati: “Čini što hoćeš. I umah ćeš vidjeti koliku će mi izdržljivost nasuprot tvojim zamkama dati gospodin Isus Krist.” Probo reče: “Donijet ću presudu protiv tebe.” Irenej odvrati: “Bit će mi drago ako to učiniš.” Izričući presudu Probo reče: “Budući da je nepokoran carskim nalozima, određujem da se Irenej strmoglavi u rijeku.” Irenej odgovori: “Očekivao sam premnoge i raznolike tvoje prijetnje i muke, i na kraju da ćeš me pogubiti mačem; a ništa mi od toga nisi nanio, pa te molim: učini to, da vidiš kako kršćani, radi vjere koja (im) je u Boga, znadu prezreti smrt.”

V. Nato Probo, rasrđen smjelošću preblaženog muža, dade ga smaknuti mačem. A sveti bogomučenik, kao da prima i drugi vijenac, davao je hvale Bogu govoreći: “Zahvaljujem ti, Gospodine Isuse Kriste, što mi sred raznih muka i patnja daješ izdržljivost i što si se dostojao učiniti me dionikom vječne slave.” I pošto stiže do mosta zvanog Basentskoga, svukavši haljine, šireći ruke k nebu molio je govoreći: “Gospodine Isuse Kriste, koji si se dostojao trpjeti za spasenje svijeta, neka se nebesa tvoja širom otvore te anđeli prime duh sluge tvojega Ireneja, koji ovo trpim poradi tvog imena i puka tvojeg što je nikao iz crkve tvoje katoličke u Sirmiju. Molim te i tvoje milosrđe zaklinjem da se dostojiš mene primiti a ove učvrstiti u vjeri tvojoj.” Tako su ga sluge nato pogubile mačem i bacile u rijeku Savu.

VI. Sluga Božji sveti Irenej, biskup grada sirmijskoga, postade mučenikom dne šestoga travnja, pod carem Dioklecijanom, za uprave načelnika Proba i kraljevanja Gospodina našega Isusa Krista, komu je slava u vijeke vjekova. Amen.


Zvonko Pažin – Ladislav Dort


[1] Calendarium proprium dioesesis dDiaconensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Đakovo 1972. (neobjavljeni rukopis iz ostavštine Jakova Benkovića)., str. 1. Spis se nalazi kod prof. Luke Marijanovića.

[2] Usp. S. RITIG, Martyrologij srijemsko-pannonske metropolije, u: Bogoslovska smotra (dalje: BS), br. 4 (1911.) II., Zagreb, str. 366. – 367.

[3] Ovaj datum se spominje u: Vetus romanum Martyrologium, Usuardov Martirologij, Acta Sanctorum

[4] Ovaj datum (koji je i vjerojatniji) pronalazimo u: Martyrologium Hieronymianum, Codex Epternacensis, Codex Wissenburgensis.

[5] Usp. D. DAMJANOVIĆ, Sveti Irenej, biskup Sirmiuma, u: VĐSB, 3 (2004.), CXXXII, str. 194.

[6] A. BENVIN, Muka sv. Ireneja srijemskoga, u: Diacovensia, Đakovo, 1 (1994.), II., str. 85.

[7] S. RITIG, nav. dj., str. 367.

[8] Zanimljivo je da Sava protječe ispod Bosutskog mosta, no

evo objašnjenja: Bosut je onda utjecao u Savu kod Sirmija. Usp. M. DRAGUTINAC (najvjerojatnije), Naši Sirmijski mučenici. Sv. Irenej Srijemski, biskup i mučenik, u: Vjesnik biskupije đakovačke, 3 (1949.), II., str. 35..

[9] A. BENVIN, nav. dj., str. 87.

[10] Usp. P. MILOŠEVIĆ, R. PRICA, Kroz vekove Sirmiuma, Sremska Mitrovica, 1979., str. 41.– 42

[11] Misae propriae dioecesis Diacovensis, str. 33-34, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965., Isto tvrdi i drugi spis: “Ad diem 24 augusti: Hymni noviter confecti. Lectio III et tribus pristinis una contracta. Oratio noviter confecta, Vidi: Officia propria dieocesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, str. 32b, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, 1300/1965. Autori svih molitava i himana su R. Grafenauer i M. Dragutinac, fok je J. Benković to sve uredio. Vidi: Dopis J. Benkovića od 10. svibnja 1965., Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965.

[12] Missae propriae dioecesis Diacovensis seu Bosniensis at Sirmiensis, Diacovae, 1967., str.37

[13] Vlastiti misal Đakovačke i srijemske biskupije, Biskupski ordinarijat, Đakovo, 1990., str. 68. – 69

[14] Z. PAŽIN, Srijemski i panonski mučenici u vlastitim misalima i časoslovima, u: BS br. 2, (2005.), str. 592.

[15] Časoslov Rimskog obreda, 3, KS, Zagreb. 1984., str. 590.

[16] A. BENVIN, nav. dj., str. 87.

[17] Usp. Iv 10,11

[18] K. RAHNER, H. VORGRIMLER, (uredili), Misna žrtva, u: Teološki riječnik, UPT, Đakovo, 2004., str. 311.

[19] Usp. X. LÉON-DUFOUR, (uredio), Spas, u: Rječnik biblijske teologije, KS, Zagreb, 1993., str. 1235.

[20] Z. PAŽIN, Mučeništvo u misalu Pavla VI., u: Diacovensia, 1 (1997.), V, Đakovo, str. 59.

[21] Usp. Isto, str. 62. – 63.

[22] Usp. Iv 6,54

[23] 2 Tim 2,11b

[24] Konciznost, sažetost, zbijenost, jezgrovitost

[25] Predložak misnih čitanja uzet ćemo iz Misala iz 1968., jer ga novi ne donosi.

[26] Usp. T. HEWITT, Poslanica Hebrejima. Komentar poslanice Hebrejima, Logos, Daruvar, 1997., str. 189. – 190.

[27] Usp. R. T. FRANCE, Evanđelje po Mateju. Komentar evanđelja po Mateju, Logos, Daruvar, 1997., str. 196. – 197.

[28] Latinski tekst s prijevodom preuzet iz: A. BENVIN, Muka sv. Ireneja srijemskoga, u: Diacovensia, Đakovo, 1 (1994.), II., str. 84. – 86