Liturgijski spomen svetog Sinerota
Liturgijski spomen svetog Sinerota uvršten je u sve dosadašnje Vlastite misale. U prva dva[1] se slavio 23. veljače, u onom iz 1967.[2] i 1968.[3] 21. veljače, a današnjem[4] 24. veljače. Promjena dana je razumljiva: u važećem Rimskom kalendaru 21. veljače je sveti Petar Damiani, 23. veljače sv. Polikarp, a 24. veljače je ostao slobodan nakon što je reformom kalendara iz 1969. s tog datuma blagdan sv. Matije premješten na 14. svibnja. Pronašli smo da je taj datum slavlja još 1972. predložio i jednako obrazložio i J. Benković.[5]
1. Biografski podaci
O sv. Sinerotu naš Časoslov zbijeno izvještava:
Grk, nastanjen u Sirmiju. Krio se za vrijeme Dioklecijanova progonstva. Uhićen posredovanjem jedne raskalašene žene koju je istjerao iz vrta, u kojem je očekivala ljubavni sastanak. Prepoznat kao kršćanin ubijen je 23. veljače oko godine 307. U Mitrovici je pronađeno groblje i crkva njegova imena.[6]
Sinerot je bio vrtlar, a neki autori smatraju da je bio monah.[7] Sačuvana su i njegova Acta sancti Syneroti (zapis o mučeništvu), koje donosi i naš Časoslov. Vrijedno je navesti Sinerotovo svjedočanstvo na upit kako se uspio sakriti od prvog progonstva: Bogu se svidjelo da me sačuva u tijelu do ovoga časa. Bio sam kao kamen odbačen od gradnje; a sada me traži Gospodin za svoju zgradu. Kad je sada htio da me otkriju, pripravan sam za njegovo ime trpjeti da s ostalim svetima imam udio u njegovu kraljevstvu.[8] Prema istim aktima odrubljena mu je glava 22. veljače, vjerojatno 307. godine.
2. Misne molitve
U prva dva izdanja naših vlastitih misala (1885. i 1919.) nije bilo vlastitih molitava o sv. Sinerotu, nego se upućivalo na zajednička slavlja.[9] Vlastiti misal iz 1967. (latinski) i 1968. (hrvatski) za dan 21. veljače donosi novosastavljene molitve o sv. Sinerotu, kako je to zabilježeno u arhivskoj građi: “Missa S. Synerotis similiter novas habet orationes proprias in eadem p. 3″.[10] Analizirat ćemo moltve prema važećem Vlastitom misalu.
a) Zborna
Bože, ti si slabost blaženoga Sinerota izabrao za mučeničku krunu. Pogledaj milostivo na našu oskudnost, i daj da po njegovu zauzimanju zadobijemo dio u tvojem kraljevstvu.[11]
Ovo je česta tema molitava o svecima: mučenik je po sebi slab čovjek kojemu Bog daje posebnu snagu da dospije do mučeničke krune, tj. da žrtvom vlastitog života posvjedoči vjernost Kristu. To je čisto Božje djelo. U prozbenom dijelu se i vjernici priznaju slabima te mole zagovor svetoga mučenika i Božju snagu da bi i oni zadobili “neki dio” u Božjem kraljevstvu, čime se aludira na Sinerotovo svjedočanstvo koji je htio trpjeti, da bi s ostalim svetima imao udio u Božjem kraljevstvu.
b) Darovna
Gospodine, kao što si bojažljivu slabost blaženog Sinerota doveo do mučeništva – po njegovoj ljubavi prema čistoći, tako i naš život, poput odbačenog kamena, izaberi za čistu žrtvu.[12]
U ovoj se molitvi obilno koristi već spominjano Sinerotovo svjedočanstvo. Naime, Bog je slabog i bojažljivog Sinerota doveo do mučeništva posluživši se njegovom ljubavlju prema čistoći. Valja pri tome imati na umu da “mučeništvo” zapravo znači svjedočanstvo sve do polaganja vlastitog života. Sa svoje strane vjernici žele, poput Sinerota, biti onaj kamen, koji je u početku bio odbačen, ali se kasnije ugrađuje u svetu žrtvu. Biblijsko utemeljenje ovoj molitvi svakako je 1 Pt 2,4-5:
Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu.[13]
U tome i jest život kršćanina: svoj život sjedinjavati s Kristovim vazmenim otajstvom, sebe ugrađivati u onu građevinu kojoj je zaglavni kamen Krist, samoga sebe prikazivati Bogu, jer je samo takva žrtva – u Isusu Kristu – mila Bogu Ocu. Ostajemo zadivljeni koliko je ova molitva, nadahnuta aktima o mučeništvu sv. Sinerota, i bogata i biblijska i poticajna.
c) Popričesna
Okrijepljene tajnom tvoga Tijela i Krvi, sačuvaj nas, Gospodine, u svojoj ljubavi; u njoj ćemo, po tvojoj milosti i po primjeru svetog Sinerota, biti pripravni sve podnijeti za tvoje ime.[14]
I u ovoj se molitvi naglašava primat Božjeg djelovanja. Tek po primljenim euharistijskim otajstvima i snagom Božje ljubavi vjernici mogu biti kadri – primjerom svetoga Sinerota – sve podnijeti za Božje ime.
3. Misna čitanja
Kao i inače, važeći Vlastiti misal ne donosi čitanja za ovaj spomendan niti daje biblijske natuknice, nego jednostavno upućuje na čitanja iz zajedničkog slavlja mučenika. Prethodni je Vlastiti misal (1967./68.) ponudio vlastita čitanja, pa ćemo njih ovdje predložiti i komentirati.
a) Prvo čitanje (2 Tim 2,8-10; 3,10-12)
Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju. Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom. A ti si pošao za mnom u poučavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti; u progonstvima, u patnjama koje su me zadesile u Antiohiji, u Ikoniju, u Listri. Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio Gospodin! A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni.
Naglašava se progonstvo koje prati one koji ostaju Kristu vjerni. Sinerot je veran apostolskom nauku. Po njemu se on odlikuje svakom krepošću. Upravo je zbog toga i bio proganjan. Međutim, kako je Bog jačao apostole i prve navjestitelje u svim nevoljama, jednako je tako bio na pomoći i Sinerotu koji bi po sebi bio slab.
Valja, međutim, priznati da je Jakov Benković u svom prijedlogu iz 1972. ponudio, po mom mišljenju, još prikladniji odlomak za prvo čitanje: 2 Kor 6,4-10.[15]
U svemu se iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.
b) Evanđelje (Mt 10,26-32)
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: “Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.”[16]
Evanđeoski odlomak jamči zaštitu onima koji se u Boga uzdaju, jer je Bog iznad svih i znade sve. Mržnja progonitelja ne može povrijediti čovjekov duh, niti naškoditi vjernikovoj vječnosti. Mučenim koji je položio život radi Božjeg imena može sa sigurnošću računati da će mu to biti priznato pred Bogom: Krist će ga priznati svojim.
4. Zaključak
Staro pravilo Historia – magistra vitae danas se manje uvažava. Međutim, Crkva koja svoje djelovanje temelji na Pismu i Predaji itekako drži do ovakvog načina gledanja. Drevni mučenici su nam i uzor i zagovornici. I u našem vremenu je snažno naglašena potreba svjedočenja, i u današnje vrijeme je svjedočenje često povezano sa žrtvom, iako ne nužno žrtvom vlastitog života. I danas često osjećamo nekršćansko, štoviše, protukršćansko ozračje. Tim smo više pozvani da po primjeru toliko divnih svjedoka i mi ostanemo vjerni svome kršćanskom pozivu ugrađujući se kao živo kamenje u Crkvu Kristovu. Tako će Crkva u nama i po nama biti sol zemlje i svjetlost svijeta.
[1] Proprium Missarum dioecesium Bosniensis et Sirmiensis. Appendix ad Proprium Missarum dioecesium Bosniensis et Sirmiensis, Typographia dioecesana, Diacovae, 1885.; Proprium Missarum dioecesium Bosniensis et Sirmiensis, Typographia dioecesana, Diacovae, 1919.
[2] Missae propriae dioecesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Diacovae, 1967.
[3] Vlastite mise Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije, Biskupski ordinarijat, Đakovo, 1968.
[4] Vlastiti misal Đakovačke i Srijemske biskupije, Biskupski ordinarijat Đakovo, 1990.
[5] J. Benković ovako obrazlaže: 21/24 febr. S. Synerotis. Eius dies natalis est 23. februarii, quo die nunc recolitur memoria S. Polycarpi. Die vero 21 febr. fit memoria facultativa S. Petri Damiani. At vero minus expedire videtur ut meoria doctoris Ecclesiae omnino supprimatur, quam ut S. Synerotis memoria in diem 24 februari, qui nunc liber est, transferatur. Vidi: Misae propriae Dioecesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Đakovo 1972. (neobjavljeni rukopis iz ostavštine Jakova Benkovića)., str. II. Spis se nalazi kod prof. Luke Marijanovića.
[6] Vlastiti božanski časoslov đakovačke i srijemske biskupije. Dodatak Časoslovu rimskog obreda, Biskupski ordinarijat, Đakovo, 1995., 15. Međutim, u samim se Aktima spominje 22. veljače.
[7] Usp. A. ŠULJAK, Sirmijsko-panonski mučenici. O 1700. obljetnici, u: VĐSB 132(2004)180-182, ovdje 181
[8] Vlastiti božanski časoslov…, 16 (RUINART, Djela mučenika, Beč 1803., III., str. 154-156.)
[9] Upućuje e na misu Laetabitur iz zajedničkog slavlja jednog mučenika.
[10] Vidi: Misae propriae dioecesis Diacovensis, str. 33-34, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965. Isto tvrdi i drugi spis: “Ad 21 febr. Omnes hymni noviter confecti, pariter et oratio. Vidi: Officia propria dieocesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, str. 3, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965. Molitve je sastavila i priredila tročlana komisija: R. Grafenauer, M. Dragotinac i J. Benković, kako je to zabilježeno u navedenoj arhivskoj građi.
[11] Evo latinskog predloška: Deus, qui beati Synerotis infirmitatem ad martyrii coronam elegisti: nostram paupertatem propitius respice et praesta ut eius intercessione partem aliquam in regno tuo accipiamus. Hrvatski prijevod iz 1968. neznatno se razlikuje od današnjeg: Bože, ti si i slabost blaženoga Sinerota izabrao za mučeničku krunu: pogledaj milostivo na našu neimaštinu, te podaj da po njegovu zauzimanju zadobijemo neki dio u tvojem kraljevstvu.
[12] Evo latinskog predloška: Placeat tibi, Domine, nostram etiam vitam ut lapidem reprobatum in mundum eligere oblationem, qui beatus Synerotis timidam infirmitatem per castitatis amorem ad martyrium perduxisti. Prethodni je hrvatski prijevod je “ropski” i zato teže razumljiv: Kao odbačeni kamen izaberi, Gospodine, i naš život za čitu žrtvu; koji si doveo do mučeništva ljubavlju prema čistoći i bojažljivu slabost blaženoga Sinerota.
[13] Usp. također Mt 21,42 (i par.), gdje Isus sebe, navodeći Ps 118,22 naziva kamenom koji su odbacili graditelji ali je postao kamenom zaglavnim.
[14] Evo latinskog predloška: Corporis et Sanguinis tui mysterio refectos, serva nos, domine, in tua caritate: qua cum tuo favore ad beati ynerotis exemplum: omnia pro nomine tuo perpeti simus parati. Hrvatski se prijevod iz 1968. tek neznatno razlikuje: Okrijepljene tajnom Tijela i Krvi tvoje, sačuvaj nas, Gospodine, u svojoj ljubavi: kojom ćemo, po tvojoj milosti i po primjeru svetog Sinerota, biti pripravni sve podnijeti radi tvoga imena. Napomenimo da se latinski izraz mysterium najčešće prevodi s otajstvo, a ne tajna, kako stoji u oba hrvatska prijevoda.
[15] Usp. Misae propriae Dioecesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Đakovo 1972. (neobjavljeni rukopis iz ostavštine Jakova Benkovića)., str. 4.
[16] J. Benković 1972. predlaže da se navedenom odlomku doda i sljedeći, 33. redak: A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.