Liturgijski spomen svih srijemskih mučenika

Liturgijski spomen svih srijemskih mučenika

Medović, Srijemski mučenici


1. Povijest


Ovaj se blagdan prvi puta pojavljuje u Vlastitom misalu Đakovačke i Srijemske biskupije 1967. i slavio se 5. studenoga, jednako kao i u današnjem Vlastitom misalu.[1] Zajedničko slavljenje svih srijemskih mučenika naš Vlastiti časoslov ovako obrazlaže[2]:

Osim svetih mučenika koji se u nas pojedinačno slave, vrijedno je spomenuti među srijemskim mučenicima sv. Bazilu,[3] djevicu, sv. Sedam Djevica[4], sv. Inocenta sa Sabacijom i drugih 30 mučenika,[5] sv. Donata i Fortunata[6], sv. 16 mučenika,[7] sv. Agripina, Sekunda s drugovima,[8] sv. mučenike iz Murse,[9] te sv. Fruškogorske mučenike poznate u Crkvi kao Četvorica okrunjenih.[10] Danas svetkujemo  jednim blagdanom sve svete mučenike srijemske Panonije.

Časoslov, dakle, izrijekom nabraja mučenike koji već imaju svoj poseban datum slavlja, kao i one koji ga nemaju.


2. Molitve


Molitve uzimamo iz važećeg Vlastitog misala. Sve tri molitve su nove, sastavljene za izdanje iz 1967. (latinski) i 1968. (hrvatski), kako to svjedoči arhivska građa.[11]

Missa Omnium Sanctorum Mm. Sirmiensium p. 23 recenter est confecta: plurimus partes desumptae sunt e Missa Ss. Ioanis, Isaaci et Ss. Mm. die 26 Septembris P.A.L; evangelum sumprum est ex Missa Interet (plur. Mm. 1° loco); orationes propriae sunt.[12]


a) Zborna


Bože, ti si početke vjere u Panoniji Srijemskoj posvetio propovijedanjem i krvlju svojih svetih mučenika. Podaj dobrostivo, da se njihovim zagovorom trajno množi taj rascvjetani usjev.[13]

Ovo je svakako jedna od najljepših zbornih molitava našeg Vlastitog misala. U anamnezi spominje se kako je Bog početke vjere posvetio upravo krvlju mučenika. Tu se očito aludira na onu poznatu tvrdnju Tertulijana da je krv mučenika sjeme novih kršćana.[14] Ovdje se očito uzima slika Srijema plodnih njiva i vinorodnih brežuljaka, gdje sve dobro uspijeva, pa onda – slikovito – i novi kršćani izrasli iz najodličnijeg sjemena, tj. krvi kršćanskih mučenika. U istome stilu se moli da taj rascvjetani usjev sve dalje napreduje. Očito je ovu molitvu sastavio zaljubljenik u ove plodne krajeve koji se ponosi i slavnom kršćanskom prošlošću i koji se u isto vrijeme raduje što ti slavni mučenici i danas imaju i svoje štovatelje i svoje nasljednike u vjeri.


b) Darovna


Daj, Gospodine, da ti čitom dušom prinesemo neokaljanu žrtvu; ona je tvojim svetim mučenicima – zbog sjaja neporočnog života i trajnog nastojanja u mrtvljenju – bila najugodnijom gozbom.[15]

Uočavamo ovdje sjaju teologiju euharistije. Svetim je mučenicima euharistijska žrtva bila ugodnom gozbom upravo zbog toga što su u nju ucijepili svoj neporočan život i svoje mrtvljenje. Dinamika našeg kršćanskog života jest da sebe suobličujemo Kristu, da zajedno s njime trpimo, tj. da s zajedno s Kristom prikazujemo za svetu žrtvu, da bismo s njime bili i proslavljeni, što se na otajstven način – kao u vrhuncu i ishodištu – ostvaruje u euharistiji.


c) Popričesna


Nama, nahranjenima kruhom jakih, podaj svemogući Bože: da kao što sveti srijemski mučenici – njime ojačani – nisu oklijevali dati svoj život za braću, tako i mi – noseći breme jedan drugoga – istinski i djelotvorno ljubimo svoje bližnje.[16]

Ovdje je istaknut jednostavan, ali bitan kršćanski nauk o sudjelovanju u euharistiji: pričest daje vjernicima snagu da nose bremena jedni drugima (Gal 6,2) istinski i djelotvorno ljubeći svoje bližnje, baš kao što je ta ista hrana svetim mučenicima bila snagom da – primjerom Kristovim – i život svoj dadu za svoju braću i sestre.


3. Čitanja[17]


a) Prvo čitanje (Rim 8,18-23)


Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

Ovo je važna poruka nade za kršćane: patnje ovoga vremena neusporedive su s vječnom nagradom. Za kršćane to ne znači samo prelazak u novu stvarnost, nego se otkupljuje i preobražava svekolika ovozemna stvarnost koja postaje dijelom nepromjenjivog i neuništivog. Svojom strpljivošću u patnjama kršćani sudjeluju u preobrazbi cijelog svemira. U tome smislu je onda razumljiva nepokolebljivost, vedrina i radost kršćanskih mučenika i u najvećim iskušenjima života, sve do predanja vlastitog života.


b) Evanđelje (Lk 21,9-19)


U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: “Kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.” Tada im kaza: “Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.”

Ovaj je odlomak očito nastao u vrijeme kad je Crkva već uveliko iskusila i progone i mučeništva. Vjernici se ne trebaju čuditi, ukoliko budu proganjani. To je ono što se i Isusu događalo. Trebaju biti puni pouzdanja: onaj koji je jačao Krista u nevoljama, jačat će i njih. Zato je važno da budu postojani. Ovo se čitanje odnosi na mučenike koji su iskusili i progonstvo i Božju zaštitu, ali se odnosi i na sve ostale vjernike koji po primjeru Krista i svetih mučenika također trebaju biti neustrašivi i postojani u nevoljama svjesni Božje blizine i svjesni toga da se tako suobličuju Kristu i u patnjama, ali i u proslavi.


4. Zaključak


U našim sadašnjim prilikama ne možemo govoriti o progonima i mučeništvu u doslovnom smislu. No, rekao bih, mi smo danas izloženi pogibeljima konzumizma, indiferentizma, hedonizma, egoizma. U današnjem svijetu vjernik treba – u prenesenom smislu do mučeništva – ustrajavati u borbi za duhovne vrijednosti. Bog je jačao mučenika u smrtnoj borbi, i nas će svojim duhom jačati da se othrvamo grijehu svijeta, da bismo – naprotiv – bili sol zemlje i svjetlost toga istoga svijeta.


[1] U Vlastitom misalu iz 1885. na dan 25. veljače spominju sedamdesetdvojica mučenika, a 28. ožujka  Kvadrat, Teodozije, Emanuel i ostalih 40 mučenika.

[2] Vlastiti Božanski časoslov Đakovačke i Srijemske biskupije. Dodatak časoslovu Rimskog obreda, Biskupski ordinarijat Đakovo, 1995., 83.

[3] Posebno se slavi još 30. kolovoza.

[4] U prethodnom se Vlastitom misalu ovaj spomendan slavio 9. travnja.

[5] U prethodnom se Vlastitom misalu slavio 4. srpnja.

[6] U našim vlastitim misalima poseban spomen ovih mučenika nije se slavio.

[7] U našim vlastitim misalima poseban spomen ovih mučenika nije se slavio.

[8] Posebno se slavi još 19. srpnja.

[9] Posebno se slave još 20. veljače.

[10] U našim vlastitim misalima poseban spomen ovih mučenika nije se slavio

[11] Kao što je poznato, priredio ih je trojac: Grafenauer, Dragutinac, Benković. Očito je da je original latinski što je onda prevedeno na hrvatski.

[12] Vidi: Misae propriae dioecesis Diacovensis, str. 33-34, Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965. Isto tvrdi i drugi spis: “Ad 5 novembris: Omnes hymni noviter confecti. Lectiones IV-V-VI novae (pag 45) oratio noviter confecta”. Vidi: Isto, str. 42b.

[13] Usp. latinski original: Deus, qui primitias fidei in Pannonia Sirmiensi sanctorum Martyrum tuorum praedicatione et sanguine consecrasti: concede propitius; ut eorum intercessione florida seges iugiter augeatur.

[14] TERTULIJAN, Apologeticum, br. 13: Koliko nas više žanjete, toliko nas više ima, krv je sjeme kršćana (Pluries efficimur quoties metimur a vobis: semen est sanguis christianorum), prema: G. BOSIO, Iniziazione ai padri, 1,Società editrice internazionale, Torino, 1964. str. 338.

[15] Ovaj je prijevod puno bolji i jasniji od onog iz 1968. Usp. latinski original: Immaculatam hostiam fac nos, Domine, mentibus tibi puris offerre, quam sanctis Martyribus tuis illibatus vitae candor et iuge mortificationis studium dapem suavissimam efficiebant.

[16] Nažalost ovaj prijevod , kao i onaj prethodni, jednostavno nije tečan, nego  robuje latinskom predlošku. Usp. latinski original: Fortium pane refectis tribue nobis, omnipotens Deus, ut sicut sancti Martyres sirmienses eodem roborati, animam suam ponere nullo modo pro fratribus dubitarunt; ita nos, alter alterius onera portantes, proximos nostros veritate et opere diligamus.

[17] I u ovom slučaju važeći Vlastiti misal upućuje na zajednička čitanja za mučenike, dok prethodni Misal daje vlastita čitanja za ovaj spomen. Ta čitanja ovdje i donosimo.