Ljudski se zametak sam sastavlja

Razumijevanje zametka ključno je u doba nesputanih načina razmnožavanja

Obrtoslovlje ili radinost nekima vrlo isplativa

Obrtoslovlje razmnožavanja (engl. reproductive technology) obuhvaća sve trenutačne i očekivane porabe tehnike u razmnožavanju ljudi i životinja. Na engleskom jezičnom području razlikuju se dvije njegove vrste:

pomognuto obrtoslovlje razmnožavanja (engl. assisted reproductive technology, ART) i
genetičko obrtoslovlje razmnožavanja (engl. genetic reproductive technology, GRT).

Pomognuto obrtoslovlje razmnožavanja (ART) odnosi se na obrade ili postupke rukovanja ljudskim jajnim stanicama, sjemeglavcima ili zametcima u kušalici (in vitro) kako bi se uspostavila trudnoća. U to se ubrajaju tehnike kao što su unutarmaternično osjemenjivanje,[1] izvantjelesna oplodnja[2] (oplodnja u kušalici i prijenos zanijetka),[3] kloniranje, citoplazmatski prijenos, zamrzavanje jajašaca, zamrzavanje sperme, zamrzavanje zametka, umjetne gamete (IVD, SCDG, IVG). Pravi klasični izraz za to je entelogeneza (grčki entéllomai naručim + génesis postanak, postajanje, nastajanje) – naručeno nastajanje. Pristaše je razglašuju kao način „za liječenje niske plodnosti ili neplodnosti“. Glavni uzroci neplodnosti su hormonski poremećaji i anatomske nepravilnosti, a za mnoge neostvarene želje za potomstvom najkrivlje je odgađanje, čekanje do dobi kad se to sve teže događa prirodno. Izraz umjetna oplodnja[4] samo je ublaženica za tu zbilju. Metode pomognute oplodnje (MPO) imaju znakovničke nazive (prema engleskim skraćenicama): AID,[5] AIH,[6] ET,[7] FIVET,[8] GIFT,[9] ICI,[10] ICSI,[11] ITI,[12] IUI,[13] IVF,[14] MESA,[15] PESA,[16] POST,[17] PZD,[18] SUZI,[19] TESA,[20] TESE,[21] TET,[22] ZD,[23] ZIFT.[24]

Genetičko obrtoslovlje razmnožavanja (GRT) uključuje pružanje obavijesti zainteresiranomu budućemu roditelju „o njegovu genetičkom zdravstvenom stanju i stanju budućih potomaka i zametaka, osnažujući ga da donosi odluke o svojoj reproduktivnoj skrbi. Uloga je genetičkoga savjetovanja olakšati učenje i podržati donošenje odluka pružanjem obavijesti unutar psihosocijalnoga okvira. Dok se pomognuto obrtoslovlje razmnožavanja usredotočuje na fizičke tijekove začeća i trudnoće, genetičko obrtoslovlje razmnožavanja usmjereno je na genetičke vidove i postupak donošenja odluka“ (izvor). Drugim riječima, riječ je o savjetovanju koje, zadržavajući se na „psihosocijalnom okviru“, lako može zanemariti ćudoredne i etičke zahtjeve i pravila. Oba obrtoslovlja („tehnologije“) usmjerena su na rješavanje neplodnosti, a razlikuju se po ciljevima i pristupima.

Ne postoji posebno određenje obrtoslovlja razmnožavanja. Većina ljudi vjerojatno ne bi u to ubrojila jednostavne operacije za ispravljanje anatomskih nepravilnosti ili primjenu hormona za ispravljanje hormonalnih nepravilnosti. Obrtoslovlje razmnožavanja nadilazi uklanjanje preprjeka uobičajenomu začeću snošajem. U njega se ubrajaju uporaba tuđih spolnih stanica ili začeće izvan ljudskoga tijela, ili izazivanje ovulacije (oslobađanja sazreloga jajašca) u žena izvan dobi za rađanje. Stoga obrtoslovlje razmnožavanja znači začeće ili trudnoću koja se razlikuje od načina na koji su ljudska bića začeta i nošena u maternici od početka čovječanstva. Takvo je začeće ili trudnoća bez premca u povijesti. To nije dio ljudskoga ni kulturnoga nasljeđa, a vjerojatno ni umnoga nasljeđa.

Kako se ljudski zametak sâm poslaguje

To što su kršćani, ljude u suvremenom svijetu uglavnom potiče da gledaju što je stvarno ondje i da odbacuju što je „ništa osim“. Uzmite, primjerice, ljudski zametak. Pobornici pobačaja dugo su označavali ljude u najranijim razdobljima nastanka kao „ništa osim“ nakupina (grumen, gruda) stanicâ. To je kao da se Michelangelova Davida zove „grumenom mramora“. Jedina je razlika u tome što povjesničari umjetnosti znaju svaki detalj toga kiparskoga remek-djela, a znanstvenici još uvijek otkrivaju tajne začedka.

Zadnjega dana svibnja 2024. skupina istraživača s Australskoga zavoda za znanost i tehnologiju objavila je istraživanje o svojstvima „samoposlagivanja“ zametka. U radu, koji se objavljen u The Proceedings of the National Academy of Sciences, David B. Brückner i Gašper Tkačik predložili su matematički okvir za razumijevanje kako zametci iz jedne stanice prelaze u organizam od bilijuna stanica bez ikakva očita središnjega nadzora.

Oni tvrde da biološki tijekovi često nalikuju spajanju dijelova slagalice. Ponekad se čini da se dijelovi sami organiziraju, postavljaju na svoje mjesto bez vanjskoga unosa ili središnjega skupa uputa, na način na koji se čini da se jato riba ili jato ptica odlučuje kretati kao jedno, iako nitko od njih nije zadužen voditi. Međutim, u slučaju zametaka, „pojedinci“ za koje se čini da odlučuju i razvijaju se kao jedno jesu mikroskopske stanice.

Brückner je objasnio:

„Za mnoge korake u ovom razvojnom tijeku sustav nema vanjski znak koji ga usmjerava što da radi. Postoji unutarnje svojstvo sustava koje mu omogućuje uspostavljanje obrazaca i struktura. Unutarnje svojstvo je ono što je poznato kao samoposlagivanje.“

Ali kako se točno samoposlaguje organizam bez središnjega nadzora? Čini se kao da, prema istraživačima, mnoge vrste stanica koje se odvajaju da bi postale oči, crijeva, mozak i tako dalje, određuju svoje uloge i kamo pripadaju ne tako što bi se savjetovali s nizom nacrta, nego „općeći međusobno jedni s drugima uporabom kemijskih znakova“. Ti kemijski znakovi, poput vidnih znakova unutar jata ptica, odvijaju se samo između svake jedinke i njezinih neposrednih susjeda, osiguravajući da je „sve dobro usklađeno i usuglašeno“, unatoč tomu što niti jedna stanica ne odlučuje.

Istraživači su isto tako otkrili da je postupak „otporan“, sposoban izdržati krzmanja, promjene ili „buku“ koja se javlja na početku razvoja. Drugim riječima, zametci imaju cilj i nije ih lako odvratiti. Oni ustrajno rastu prema redu i ulozi, nevođeni ičim osim onim tajanstvenim „unutarnjim svojstvima“, toliko predvidljivima da ih se može pokoličiti služeći se „sveopćim jezikom“ „teorije informacija“.

Dva očita zaključka iz istraživanja snažno se suprotstavljaju priči da su ljudski zametci „ništa drugo nego“ nakupine stanica.

Prvo, nakupina stanica koja je nasumično bačena zajedno zapravo to nikada ne bi učinila. Bez obzira na to koliko je materijalistička mašta dobra, jednostavno ne postoji način da se postupno izgradi sustav u kojem svaki korak ovisi o prethodnom i svi su potrebni da bi se sazdalo održivo živo biće. Zametak i njegovo svojstvo „samoposlagivanja“ su, da posudimo jezik pametnoga osmišljavanja, nesvodivo složeni. Pojednostavite postupak i ne ćete dobiti evolucijskoga pretka koji bi se jednoga dana, kroz nasumične promjene, mogao početi razvijati u čovjeka. Naprotiv, imali biste mrtav zametak.

Drugo, od trenutka začeća ljudski zametak u biti je ljudsko biće. Nikad nije bio, nikada ne može biti, niti će ikada biti nešto drugo. Ne postoji vrijeme prije nego što određena ljudska jedinka postane čovjek, niti postoji trenutak u razvoju zametka kada život „počinje“. Znanstveno, to je besmislica. Pokušati odvojiti ljudsku osobu od zametka koji je nekoć bila, bez obzira na broj stanica, znači povući proizvoljnu crtu na temelju razine razvoja. Zapravo, to ima smisla koliko i povlačenje granice između male djece i odraslih – što će reći, nema smisla.

Osobito u ovo doba nesputanoga pomognuta obrtoslovlja razmnožavanja, koja zametke uzima kao „moguće ljude“, to je znanje ključno. Zamisao da možemo stvoriti, zatim izdvojiti ili na neodređeno vrijeme zamrznuti ili odbaciti ljudske jedinke u najranijem razdoblju razvoja kako bismo jedno, „savršeno“, izvantjelesnom oplodnjom začeto doveli dijete do zrelosti jest, blago rečeno, neetična.

Svojstva samoposlagivanja ljudskoga zametka svjedoče o njegovoj od Boga danoj svrsi, samobitnosti i pripadnosti. Okončati ili zaustaviti taj čudesni tijek radi naše udobnosti znači izigravati Boga i poricati Njegovu sliku u svakom pojedincu koji je, od najranijega stanja, „stvoren tako čudesno, što su djela Tvoja predivna“ (Psalam 139, 14).

Izvori
Pojmovnik u: Stanko Lasić, Pravo na rođenje u učenju Crkve, U Zagrebu 2009., str. 645–688.
David B. Brückner i Gašper Tkačik, Information content and optimization of self-organized developmental systems, 31.5.2024.
David Brückner i Gašper Tkačik, The Embryo Assembles Itself, 3.6.2024.
John Stonestreet i Shane Morris, The Self-Organizing Human Embryo, 18.6.2024.
Reproductive technology, engleska Wikipedia, 21.6.2024.

[1] Unutarmaternično osjemenjivanje (engl. intrauterine insemination, IUI) unos je sjemena (sperme) u maternicu mimo bračnoga čina.

[2] Izvantjelesna oplodnja (po engleskom in vitro fertilization, IVF – oplodnja u kušalici, lat. fecundatio in vitro, njem. In-vitro-Befruchtung, fran. fécondation in vitro) vrsta je umjetne oplodnje pri kojoj se jajašce i sjemeglavac (spermij) pomiješaju u staklenoj (od toga in vitro) kušalici (danas češće plastičnoj) da bi se zanijetak nakon tri do pet dana prenio u maternicu. Sjeme se dobije samozadovoljavanjem, isisavanjem sjemena iz sjemenika (TESA), kirurškom biopsijom sjemenika (TESE), mikrokiruškim isisavanje sjemena iz pasjemenika (MESA, PESA).

[3] Oplodnja u kušalici i prijenos zanijetka (lat. fecundatio ovuli in vitro et embryonis translatio, FIVET, engl. fertilization in vitro and embryo transfer, njem. In-vitro-Befruchtung und Embryoübertragung) oplodnja u staklenci i uštrcavanje zanijetka u ženu; može biti homologno (od muža) ili heterologno (iz banke sperme), a obje su neprihvatljive katoličkomu ćudoređu. Homologna oplodnja (grčki hómoios jednak, isti, sličan + lógos govor; istoimeni, s istim odnosima, odgovarajući; homólogos složan; lat. fecundatio homologa, engl. homologous fertilization, njem. homologe Befruchtung, tal. fecondazione omologa) je začeće čovjeka prenošenjem u ženinu rodnicu ili maternicu sjemena koje je prethodno skupljeno od davatelja koji je njezin muž. Heterologna oplodnja (grčki héteros drugi + lógos govor; héterologos spajanje čega što nije istovrsno; lat. fecundatio heterologa, engl. heterologous fertilization, njem. heterologe Befruchtung, tal. fecondazione eterologa) je začeće čovjeka prenošenjem u ženinu rodnicu sjemena koje je prethodno skupljeno od davatelja koji joj nije muž, ćudoredno nedopustivo, a pravno i zdravstveno opasno (moguće rodoskvrnuće). Drugo ime za heterolognu oplodnju je heterolagnija (grčki héteros drugi + lagneía blud), a riječ je o umjetnom osjemenjivanju žene sjemenom drugoga muškarca, a ne onoga s kojim živi u zajednici, a do nje se dolazi heteroinseminacijom (grčki héteros drugi + lat. semen sjeme) uštrcavanjem nemuževa sjemena u rodnicu.

[4] Umjetna oplodnja (lat. inseminatio/fecundatio/procreatio artificialis, engl. artificial insemination/fertilization/procreation – AI, njem. künstliche Befruchtung i künstlicher Fortpflanzung, fran. fécondation artificielle) ćudoredno je nedopuštena oplodnja žene sjemenom muža (homoinseminacija) ili drugoga muškarca (heteroinseminacija) izvan spolnoga odnosa. Obavlja se uštrcavanjem sjemena u materište u vrijeme ovulacije ili izvantjelesnom oplodnjom.

[5] AID (engl. artificial insemination by donor) osjemenjivanje sjemenom davatelja, unos u ženinu maternicu ili jajovod sjemene tekućine iz banke sperme (od muškarca koji joj nije muž), heterologno osjemenjivanje, heterolagnija, heterologna oplodnja, heteroinseminacija; ćudoredno nedopustivo, a pravno i zdravstveno opasno (moguće rodoskvrnuće).

[6] AIH (engl. artificial insemination by husband) umjetno osjemenjivanje muževim sjemenom, homologna oplodnja.

[7] ET (lat. embryonis translatio, engl. embryo transfer, njem. Embryoübertragung) prijenos zametka (zanijetka).

[8] FIVET (lat. fecundatio ovuli in vitro et embryonis translatio) v. gore oplodnja u kušalici i prijenos zametka (zanijetka).

[9] GIFT (engl. gamete intrafallopian transfer) unutarjajovodni prijenos gameta, unašanje gamete u jajovode. Gameta je oplodna/rasplodna/zametna/spolna stanica, muška (sjemeglavac, spermij) ili ženska (jajašce, oocit). To je način pomaganja da dođe do oplodnje pospješivanjem prirodnoga tijeka, ćudoredno dopustiv. Nakon snošaja jajašce i spermij izvade se iz jajovoda, obrade u laboratoriju, ojačaju i vrate natrag u jajovod ili maternicu da u prirodnom okruženju i na naravni način dođe do oplodnje. Za razliku od FIVET-a ili ICSI-a, GIFT umjetnim sredstvima želi olakšati naravan čin, a ne ga nadomjestiti, kako bi pravilno obavljen mogao postići svoju svrhu.

[10] ICI (engl. intracervical insemination) osjemenjivanje u maternični vrat, unos sjemena u ušće maternice, intracervikalna inseminacija.

[11] ICSI (engl. intracytoplasmic sperm injection) uštrcavanje spermija u citoplazmu jajne stanice, intracitoplazmatsko injektiranje spermija; mikrofertilizacija; mikromanipulacija; mirkokiruška oplodnja jajašca; injekcija sjemeglavaca u citoplazmu jajne stanice; mikroinjekcija spermatozoida; vrsta umjetne oplodnje smišljena 1992. pri kojoj se začeće ne zbiva samo od sebe, slobodnim plivanjem sjemena prema jajašcu nego se sićušnom injekcijom u citoplazmu jajne stanice pod mikroskopom uštrca jedan, ranije odabrani sjemeglavac ili nezrele muške spolne stanice; ćudoredno nedopustivo jer uzrokuje potpuno razdvajanje između prokreacije i bračnoga čina; izvodi se izvan tijela supružnika putem čina trećih osoba čija stručnost i tehnička aktivnost određuju uspjeh zahvata; život i identitet zanijetka povjerava se moći liječnika i biologa uspostavljajući gospodstvo tehnike nad postankom i sudbinom ljudske osobe; može rezultirati degeneracijom jajne stanice ili nastankom nenormalnoga, oštećenoga zametka.

[12] ITI (engl. intratubal insemination) unutarjajovodno osjemenjivanje, unos sjemena u jajovod, intratubarna inseminacija. Razlikuje od GIFT-a pri kojem se u tijelo vraćaju i jajašce i spermij. Postupak je protivan katoličkomu ćudoređu.

[13] IUI (engl. intrauterine insemination) unutarmaternično osjemenjivanje, unos sjemena u maternicu, intrauterina inseminacija.

[14] IVF (engl. in vitro fertilisation) oplodnja u kušalici, v. gore izvantjelesna oplodnja.

[15] MESA (engl. microsurgical epididymal sperm aspiration) mikrokiruško isisavanje sjemena iz pasjemenika (epididymis).

[16] PESA (engl. percutaneous epididymal sperm aspiration) krozkožno isisavanje sjemeglavaca iz pasjemenika, perkutana aspiracija spermija iz epididimisa.

[17] POST (engl. peritoneal oocyte and sperm transfer) prijenos jajašaca i sjemeglavaca kroz potrbušnu šupljinu; postupak potpomogane oplodnje, izvodi se u lokalnoj anesteziji, uz pomoć ultrazvuka, kako bi se dobila trudnoća u maternici.

[18] PZD (engl. partial zonal dissection), djelomično zonsko zasijecanje ili probod (punkcija) s osjemenjivanjem postupak je mikromanipulacije koji se rabi ako ženino jajašce ima ljusku koja je pretvrda ili ju je teško probiti. Ljuska jajašca nekih žena može biti tvrđa nego inače zbog većega nakupljanja bjelančevina. Jajašce se može stvrdnuti i zbog zamrzavanja. Zahvat se rabi zajedno s umjetnom (izvantjelesnom) oplodnjom, a čini ga pravljenje maloga reza (zasijecanje, disekcija) na jajnoj stanici prije dodavanja spermija, čime se povećava vjerojatnost oplodnje.

[19] SUZI (engl. sub zonal insemination), podzonsko osjemenjivanje, postupak je mikromanipulacije kojim se potpomaže začeće u slučajevima neplodnosti uzrokovane nesposobnošću spermija da prodru kroz zaprjeke koje okružuju jajnu stanicu. Može biti uspješna ako su spermiji nepokretni ili imaju smanjenu smrtnost. Služeći se umjetnom (izvantjelesnom) oplodnjom, mali broj spermija (ne više od šest) ubrizgava se kroz zona pellucida (bjenčevinsku ljusku koja okružuje jajašce) u perivitelinski prostor (koji okružuje ovojnicu jajašca). Ako naknadno dođe do oplodnje, blastocista (šuplja lopta sa slojem klica) usađuje se u majčinu maternicu

[20] TESA (engl. testicular sperm aspiration) isisavanje sjemena iz sjemenika (testis).

[21] TESE (engl. testicular sperm extraction) vađenje sjemena iz sjemenika (testis).

[22] TET (engl. tubal embryo transfer) prijenos zanijetka (zametka) u jajovod.

[23] ZD (engl. zonal dissection ili zona drilling) zonsko zasijecanje ili zonsko bušenje postupak je kojim se probija ovojnica jajne stanice kako bi u nju prodro sjemeglevac. Obavlja se u sklopu umjetne (izvantjelesne) oplodnje.

[24] ZIFT (engl. zygote intrafallopian transfer) prijenos začetka (zigote) u jajovod uz pomoć laparoskopije, vrsta umjetne oplodnje.