Majčin dan između dviju oprečnih feminističkih ideja

Majčin dan između dviju oprečnih feminističkih ideja


Majčin dan se u mnogim zemljama svijeta obilježava druge nedjelje u svibnju, a tada se na poseban način želi zahvaliti majkama (i bakama) na svoj požrtvovnosti koju su darovale svojoj djeci (i unucima).  Lijep je to znak zahvalnosti i učenja djece poštovanju prema majkama, koji kao takav ima itekako pozitivne vrijednosti, posebice kada se poveže s Danom očeva i iskazivanjem jednake zahvalnosti prema njima, te s Danom obitelji, kao krunom međusobnog zajedništva i izgrađivanja najviših obiteljskih i društvenih vrijednosti.

Međutim, kada se Majčin dan izolira i stavi u povijesni kontekst te usporedi s današnjim općedruštvenim trendovima, onda se pomalo javljaju određene sjene koje stavljaju u pitanje budućnost ne samo toga dana, nego općenito smisla majčinstva, očinstva i obitelji kao najvažnije stanice društva.

Povijesno gledano, ideja Majčinog dana izravnije se vezuje uz nastojanja Amerikanke Julie Ward Howe, feministice iz 19. st., koja se bavila aktivističkim radom i borbom za priznavanje ženskih prava, a jedna od njezinih zamisli bila je i organizacija skupa na kojemu bi se našle majke iz cijeloga svijeta i gdje bi se raspravljalo o njihovoj ulozi u ostvarenju mira.

Konkretnije je taj Dan dobio svoje lice zalaganjem jedne druge američke aktivistice i feministice – Ann Marie Reeves Jarvis, koja je svoje snage usmjerila prije svega na borbu protiv nedostojanstvenih i nehigijenskih uvjeta u kojima su mnoge žene toga vremena rađale djecu, te su zbog toga u porodu često umirala i djeca i majke. Ona je 1865. god. organizirala i Mothers Day Meetings, odnosno poseban sastanak u kojemu su majke raspravljale o tadašnjim aktualnim problemima.

Te je ideje nastavila njezina kći, također vrlo zauzeta feministica i aktivistica – Anna Marie Jarvis, koja je 12. svibnja 1907. god., u nedjelju nakon druge godišnjice majčine smrti utemeljila Memorial Mothers Day Meeting, odnosno u crkvi u svom mjestu (Grafton u Zapadnoj Virginiji) odala počast majci s 500 bijelih karanfila, koje je podijelila drugim majkama. Željela je da se jedan dan u godini posebno posveti svim majkama, pa je te svoje želje proslijedila mnogim političkim i društvenim uglednicima.

Te su njezine zamisli slijedile i druge države, tako da se dvije godine poslije Majčin dan neslužbeno slavio čak u 45 zemalja SAD-a. Nešto poslije, odnosno 8. svibnja 1914. god. američki je Kongres službeno odobrio slavlje Majčinog dana i proglasio da se on obilježava druge nedjelje u svibnju. U narednih desetak godina obilježavanje Majčinog dana počinje u više europskih zemalja, a danas je on raširen diljem svijeta.

Kod nas se Majčin dan za vrijeme SFRJ, kao “zapadna novotarija”, nije obilježavao, nego se priznanje majkama, ali uz prepoznatljivu komunističku ikonografiju, odavalo 8. ožujka, na Dan žena. S raspadom Jugoslavije počinje se i kod nas obilježavati Majčin dan druge nedjelje u svibnju, što je posebno lijepo zaživjelo po školama i vrtićima, ali se posljednjih godina Majčin dan sve više zanemaruje, dok se opet snažnije obilježava Dan žena, te se forsira nehrvatski naziv “8. mart”, kao i ostala pozadina slavljenja komunističke ideologije.

No, danas se problematika Majčinog dana još više osjeti u okviru novih feminističkih ideja, koje su negacija prvotnih feminističkih nastojanja i koje su vidljive u agresivnim nasrtajima na obitelj, a ponajviše se očituju u zahtijevanju brisanja očeva i majki u dokumentima, te nametanju pojmova “roditelj A”, “roditelj B”, “roditelj C” itd. U takvim se nastojanjima i Majčin dan našao na udaru, kao onaj koji tobože potiče na netoleranciju i diskriminaciju, jer se njegovim obilježavanjem navodno diskriminiraju svi oni koji nemaju majku.

Dakako da je riječ o još jednom u nizu nasrtaja na obitelj i obezvrjeđivanja uloge majke i oca, odnosno takvih nastojanja koji današnje feministice i aktivistice, uz svesrdnu potporu raznih drugih propagatora, pretvaraju u promotore netolerancije, nasilništva i brutalnosti, daleko od onih ideala i onih plemenitih nastojanja koji su resili prve feministice.

Stoga je važno sačuvati obilježavanje Majčinog dana i raznim pozitivnim oblicima promocije obiteljskog života pokazivati predragocjenost i nezamjenjivost majčine uloge, te na takav način oduševljavati buduće majke za majčinstvo i požrtvovnost u obitelji, kako bi danas-sutra same dobivale izravno priznanje i zahvalnost u svakodnevnom zagrljaju svoje djece, a na Majčin dan i kakvu rukom izrađenu čestitkicu koja će ih posebno podsjetiti koliko su, uz očeve, dragocjene svojoj djeci.