Petak, 30 srpnja

Majka Božja Lurdska [video]


11. veljače Crkva slavi Gospu Lurdsku, odnosno, spominje se ukazanja Blažene Djevice Marije djevojci Bernardici u Lourdesu.

Lourdes je maleni grad koji se nalazi na jugu Francuske tik uz Pirineje. Sredinom 19. st. gradić je brojao oko 4.000 stanovnika i vjerojatno većina svijeta za njega ne bi znala da se 1858. pred jednim svećenikom nije pojavila jedna djevojka.

To je bila četrnaestogodišnja Bernardica. Ta djevojka, punog imena (Marie) Bernadette Soubirous, rođena je 1844. (7. 1.)  kao prvo od ukupno devetero djece siromašnog mlinara Franje (François Soubirous) i supruge mu Luize (Louise Casteròt).

Bernardica je od malena bila vrlo boležljiva, a zbog siromaštva nije mogla niti primiti adekvatnu zdravstvenu skrb. Stoga je za svojim prijateljima zaostajala i tjelesno i intelektualno pa se drži da je jedva znala čitati s 13 godina.

Problemima unatoč, 11. veljače 1858. g. je zajedno sa sestrom i prijateljem išla na uobičajeno skupljanje drva za ogrjev u obližnju šumu. Tog je dana čula jedan neobičan vjetar iako se grane i lišće nisu pomicali. Pratila je zvuk do obližnje špilje u kojoj je vidjela neku gospođu odjevenu u bijelu haljinu s plavim pojasom koja je imala žutu ružu na svakom stopalu i žuto-bijelu krunicu. Iako to Bernardica nije znala, ona je tada svjedočila prvom od ukupno 20-tak ukazanja Bogorodice Marije u Lourdesu. Budući da nitko drugi nije bio s njom, Bernardica se nakon nekoliko dana do špilje odlučila vratiti s nekoliko prijateljica. Opet je samo ona vidjela bijelu gospođu. Tako su se viđenja ili ukazanja zatim događala svakog dana.

Roditelji nisu znali što bi rekli na Bernardičine tvrdnje, ali dio mještana joj je počeo vjerovati. Dio je pak držao da djevojka bunca i pati od iluzija. Obično se smatra da su dva događaja presudila debatu.

Kao prvo, iz špilje iz koje je dotad uglavnom tekla mutna i blatna voda, sad je počela teći čista, izvorska i pitka voda za koju se i dan-danas vjeruje da je ljekovita.

Kao drugo, 25. 3. bijela je gospođa konačno pristala objaviti svoj identitet i on je poprilično zanimljiv. Naime, bijela Gospođa za sebe nije rekla da se zove “Marija”, već je za sebe rekla: “Ja sam Bezgrešno Začeće.” To je zanimljivo zato što su se tada u visokim teološkim krugovima vodile rasprave između katolika i protestanata oko toga smije li se vjerovati da je Marija bezgrešno začeta. I sad jedna boležljiva i pothranjena tinejdžerica koja jedva zna čitati tvrdi da vidi gospođu nalik Mariji, koja tvrdi da je “Bezgrešno Začeće”. Odakle bi Bernardici mogla doći ta ideja ako ne od same Marije Bogorodice?

Jasno, Bernardičine se priče o ukazanjima više nisu mogle ignorirati te je pokrenuta rigorozna istraga. Unatoč brojnim ispitivanjima, Bernardica je ostala vjerna svojoj priči te je Katolička Crkva priznala Marijina ukazanja Bernardici kao autentična. Drugim riječima, Crkva vjeruje da Bernardica govori istinu.
 
Iznad špilje ukazanja je izgrađena prekrasna crkva, kako je bijela gospođa i tražila, a ranije spomenuti izvor se i dan-danas koristi s nadom u izlječenje. Do danas je zabilježeno oko 70 slučajeva izlječenja koja se smatraju čudesnima, a Lourdes godišnje posjete milijuni hodočasnika te se tako svrstava uz bok marijanskim svetištima poput Fatime i Guadalupe.

Bernardica se kasnije priključila Redu sestara Božje ljubavi u Neversu i unatoč svemu ostala vrlo skromna i povučena od potencijalne slave. Umrla je 1879. godine. Blaženom je proglašena 1921., a svetom 1933. Njeno se neraspadnuto tijelo čuva u samostanu u Neversu.

Štovanje Majke Božje Lurdske vrlo je rašireno u Hrvata. Prvi joj je oltar podignut već 1884. u Međimurju, a od tad su joj posvećene brojne kapelice, crkve ili pak izrađene replike ukazanja u špilji.

Osim spomena ukazanja, 11. veljače Crkva obilježava i Svjetski dan bolesnika. Utemeljio ga je papa Ivan Pavao II. 1992. Tako nas lurdska ukazanja potiči na pobožnost Mariji, ali i brigu za bolesne jer, iako su čudesa moguća, najviše bolesnih ovisi upravo o nama.