Majka dobrog savjeta

26. travnja u Katoličkoj se Crkvi slavi spomendan Majke dobrog savjeta, a on nas poziva na važnost pouzdanja u Blaženu Djevicu Mariju kao onu koja nas kroz život prati i vodi. Vjernici se vrlo rado utječu Majci Božjoj, moleći od nje zaštitu, utjehu i savjet, posebno kada su u teškim životnim situacijama. 

Prema pobožnoj predaji, spomendan Majke dobrog savjeta vezan je uz događaj kada je jedna mala slika čudesno prenesena iz grada Skadra u Albaniji u talijanski grad Genazzano, udaljen pedesetak kilometara od Rima. Slika se od davnih vremena štovala u Skadru, bila je naslikana na zidu tamošnje crkve i prikazuje Bogorodicu s Djetetom. Autor nije poznat, točnije smatra se da je slika nadnaravnog podrijetla. Pobožni su je vjernici nazvali “Majka dobrog savjeta” i mnogi su Albanci hodočastili u Skadar kako bi se u svojim duhovnim i tjelesnim potrebama utekli Blaženoj Djevici Mariji za savjet i molili od nje utjehu.

Godine 1453. Turci su osvojili Carigrad, a uskoro je u sve veću opasnost od osmanlijskih osvajanja dolazila i Albanija. Zbog toga su mnogi vjernici odselili u sigurnije krajeve, posebno u Veneciju i druge dijelove Italije. U proljeće 1467. god. situacija je bila vrlo teška, tako da je u Skadru ostala tek nekolicina katolika. Prema predaji, dvojica se čuvara svetišta nisu htjela odvojiti od slike, ali je nisu mogla ni ponijeti jer je naslikana na zidu, pa su u svojoj muci zavapila Majci dobrog savjeta. Obojici se Gospa ukazala u snu i rekla im da se sutra spreme na put, ali prije toga da dođu u svetište. Sutradan se slika pred njihovim očima odvojila od zida i počela lebdjeti u smjeru Italije, a hodočasnici su krenuli za njom.  

Kada su stigli pred Rim, slika im je iščeznula s očiju, a oni su krenuli u potragu po Vječnom gradu i okolnim mjestima. Dana 25. travnja 1467. slika se na malom oblaku spustila u nedovršenu crkvu u gradiću Genazzano, gdje se tada svečano slavio blagdan svetoga Marka, i priljubila se uza jedan zid u izgradnji, ali na način da je u njegovoj neposrednoj blizini ostala lebdjeti. S obzirom da je to čudo vidjelo mnoštvo vjernika i o njemu se vrlo brzo pročuo glas, i dvojica su čuvara uskoro stigla u Genazzano i prepoznala sliku iz svoga skadarskog svetišta. I mnogi drugi izbjegli Albanci došli su ondje kako bi izrazili štovanje svojoj Gospi i potvrdili da je riječ o slici iz njihove domovine.

U narednom vremenu dovršena je crkva i nastalo je svetište Majci dobrog savjeta, a njezino se štovanje proširilo. Kako se 25. travnja slavi blagdan sv. Marka, ovaj je spomendan premješten na idući dan. Papa Benedikt XIII. god. 1727. slavlje Majke dobrog savjeta uvrstio je u crkveni kalendar, a više je papa tijekom povijesti posjetilo svetište u Genazzanu. Papa Lav XIII. uvrstio je 1903. god. zaziv “Majko dobroga savjeta, moli za nas!” u Lauretanske litanije, a papa Pio XII. svoj je pontifikat povjerio njezinoj zaštiti. Zabilježeno je i da su pape Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. hodočastili Majci dobrog savjeta. 

U vrijeme Drugog svjetskog rata crkva u Genazannu većim je dijelom uništena, ali je sama slika ostala u potpunosti očuvana. Prema svjedočanstvu onih koji su je imali priliku izbliza vidjeti, proizlazi da se njezino postojanje ne može objasniti prirodnim zakonima, točnije slika nije pričvršćena za zid, nego lebdi u njegovoj neposrednoj blizini. 

Imajući u vidu da je Bogu sve moguće pa tako i objavljivanje mimo prirodnih zakona, ipak ne treba zanemariti onu drugu vrijednost spomendana Majke dobrog savjeta, a to je da nam Gospa uvijek bude suputnica u otkrivanju Božjih čudesnih djela spasenja i da se prepustimo njezinom vođenju u otkrivanju svetih otajstava.