Marija Magdalena (2. dio): Žena uhvaćena u preljubu? [video]

U prošlom smo videu govorili o Mariji Magdaleni i njenom navodnom ljubavnom odnosu s Isusom. Pokazalo se da se ne radi o istini, već ljudskoj mašti za koju nema apsolutno nikakvih povijesnih i racionalnih opravdanja. No, Marija kao Isusova ljubavnica ionako nije nešto što itko ozbiljno vjeruje. To je priča na kojoj Hollywood može dobro zaraditi. Danas, ćemo analizirati jednu drugu priču o Mariji koju vjeruju svi vjernici i vidjet ćemo koliko opravdanja ima za tu vjeru. Čak je i Mel Gibson koji je snimio Pasiju, film koji se tiče Isusove muke i smrti i ne bavi se Isusovim naukom i životom, morao tu priču uvrstiti u svoj film. Zapravo, nema knjige, filma, vjeronauka bez „susreta Isusa i preljubnice“. No, je li to bila Marija Magdalena?

Dio razloga zašto postoji toliko zbunjujućih priča o Mariji jest taj što se u Novom zavjetu spominje ukupno 16 žena, od čega čak 6 žena s tim imenom. Najpoznatija bi bila Isusova majka Marija. Druga bi bila Marija iz Betanije. Treća bi bila Marija iz Magdale, poznatija kao Magdalena o kojoj mi upravo govorimo. No, kako je Marija Magdalena postala preljubnica? Evo jedan primjer. U Evanđelju po Marku, koje je prema svemu sudeći naše najstarije evanđelje, spominje se žena koja je pomazala Isusa u Betaniji prije Posljednje večere. Ništa ne saznajemo o toj ženi. Ni kako se zove, ni odakle dolazi. Zapravo, u Markovu evanđelju Marija Magdalena se uopće još nije pojavila ili spomenula. Zatim je nekih 30-40 godina kasnije nastalo Evanđelje po Ivanu koje ima sličnu priču. Tamo se u jednom sasvim drugom kontekstu spominje žena koja je pomazala Isusa i ona se zove Marija. No, ta Marija ne dolazi iz Magdale. Konačno, Evanđelje po Luki koje je nastalo poslije Marka, a prije Ivana, donosi priču o bezimenoj ženi koja pomazuje Isusa, ali Luka dodaje da je ona bila grešnica u gradu. E sad, „grešnica u gradu“ za mnoge može značiti samo jedno: ona je bila bludnica tj. prostitutka. Naravno, Luka ne govori da je bila bludnica, već samo grešnica u gradu. Mogla je biti vračara ili alkoholičarka ili žena koja ne obdržava subotu. No, većina tumača ovdje vidi bludnicu iako za to nema nedvosmislenih dokaza. Bilo kako bilo, spomenuti Luka zatim spominje Mariju Magdalenu iz koje je Isus istjerao sedam đavola. Moguće da je jedan od demona taj koji ju je natjerao na blud. I tako neimenovana žena iz evanđelja po Marku postaje Marija Magdalena iz Betanije koja je bila prostitutka.

I naravno, točka na „i“ je priča o neimenovanoj ženi koja je uhvaćena u preljubu te je Isus spašava od kamenovanja poznatom izjavom: „Tko je od vas bez grijeha neka prvi na nju baci kamen!“ Pa budući da se radi o preljubu to mora da je Marija Magdalena iz Betanije koja se bavila prostitucijom jer su je zaposjeli demoni. Tako to vidi Mel Gibson i tako to vidi gotovo svaki vjernik. Žena uhvaćena u preljubu je Marija Magdalena.

Do takvih konstrukcija u našim glavama dolazi zbog toga što evanđelja čitamo jedno za drugim, okomito. Pročitamo Marka i dobijemo neku sliku o Isusovom životu, onda čitamo Mateja pa Luku i vidimo da je to u biti to, neke priče imaju više detalja, neke manje. Konačno, čitamo Ivana, on je poprilično drugačiji, ali opet je to u biti ono što govore Marko, Matej i Luka. No, povjesničar evanđelja ne čita jedno za drugim, već paralelno. Pročita jednu priču u Marku i onda je traži u Mateju i uspoređuje. Zatim isto radi s Lukom i Ivanom. I onda se primjećuje da su mnoge te priče vrlo različite pa čak i kontradiktorne.

Uzmimo za primjer spomenutu ženu koja pomazuje Isusa. U Marku nepoznata žena u kući Šimuna Gubavca u Betaniji pomazuje Isusa. Nekim neimenovanim sustolnicima to smeta jer je žena koristila skupu mast. Odmah nakon te scene Juda izdaje Isusa i slijedi Posljednja večera.

U Luki se scena događa kod farizeja Šimuna i Betanija se ne spominje, već grad Nain. Dolazi neka žena koja je grešnica u gradu, pomazuje Isusa i to smeta samo Šimuna. No, njega ne smeta bacanje skupe masti, nego to što Isus dopušta da ga se dotiče grešnica. Jer: „Kad bi ovaj bio Prorok znao bi da je ova žena grešnica.“ Nakon ove scene nema Judine izdaje i nema Posljednje večere. Dakle, Luka ima drugo mjesto, vrijeme, likove, kontekst i drugu poruku. Kod Ivana Isus je u Betaniji s Lazarom i Martom na večeri. Sestra Marija uzima dragocjenu pomast i pomazuje Isusa. Juda se buni jer je mast skupa, na što ga Isus opominje. Ovdje se ne spominje farizej Šimun ni Šimun Gubavac, žena je Marija i nije grešnica, već Lazarova sestra. Ne buni se domaćin niti sustolnici, već samo Juda. Nakon ove scene nema Judine izdaje i nema Posljednje večere. Opet imamo drugo mjesto, vrijeme, likove. Poruka sličnija Marku, ali je sva krivnja svaljena na Judu dok je kod Marka neimenovana množina ljudi prigovarala. Očito je dakle da sve tri priče ne mogu istovremeno biti točne i govoriti o istom događaju. Ali čitajući evanđelja jedno za drugim ne primjećujemo te razlike pa imamo dojam da je Isusa pomazala žena koja se zvala Marija i koja je bila grešnica u gradu, a to mora značiti da je bila prostitutka.

Prvo – Marija Magdalena ne može biti iz Betanije. Naime, Magdalena je ime mjesta, radi se o Mariji iz Magdale. To je kao da kažete da se radi o Mariji iz Splita koja je iz Zagreba. Ili je iz Splita ili je iz Zagreba. Ili iz Betanije ili iz Magdale. Ukratko, Marija Magdalena Isusa nije pomazala. Drugo – Marija Magdalena nije gradska grešnica koja se spominje kod Luke, jer nema smisla da Luka ne navodi njeno ime. Luka će kasnije spomenuti Magdalenu, ali niti jednom riječju neće je povezati s tom grešnicom u gradu.

Treće – Marija Magdalena nije uhvaćena u preljubu. Kao prvo, žena koja je uhvaćena u preljubu uopće nije imenovana. Bilo bi zaista neobično da evanđelist tako važan događaj ne pripiše Magdaleni ukoliko se zaista radilo o njoj. Kao drugo, ta se zgoda, ili bolje rečeno nezgoda uopće ne pojavljuje u originalnom Evanđelju po Ivanu. Najraniji prijepisi tog evanđelja uopće ne sadrže tu priču. Kasniji prijepisi sadrže priču, ali je stavljaju na drugo mjesto, obično kao dodatak. U svakom slučaju radi se o umetku koji je dodao neki kasniji prepisivač i zato mnogi prijevodi Biblije danas ovu priču navode u zagradi ili u fusnoti navode da se radi o umetku. Primjerice Jeruzalemska Biblija kao i Ekumenski Novi zavjet, oba u izdanju Kršćanske sadašnjosti i s odobrenjem Biskupske konferencije, u fusnoti navode da stari rukopisi nemaju ovu zgodu, da najstariji Oci ne poznaju tu priču i da ne može potjecati od svetog Ivana. Sve u svemu, očito je da sami evanđelisti i prvi kršćani nisu Magdalenu doživljavali kao bludnicu uhvaćenu u preljubu koja je pomazala Isusa. Odakle onda ta konfuzija?

Dio razloga leži u već spomenutim činjenicama da se u evanđeljima spominje nekoliko Marija i da mi čitamo evanđelja okomito, a ne paralelno. No, nismo samo mi istrčali pred rudo. Prema svemu sudeći, papa Grgur Veliki je prvi koji je sve ove izvještaje spojio u jednu osobu. U jednoj od svojih homilija on donosi svoje tumačenje izvještaja u Luki koje je do dana današnjeg ostalo općeprihvaćeno u puku: „Ona koju Luka zove grešnicom, koju Ivan zove Marijom, vjerujemo da je to Marija iz koje je izgnano sedam demona prema Marku. A što su ti demoni predstavljali, ako ne sve poroke? (…)“ Te zatim objašnjava kako je do sada ona svoje usne, kosu i parfeme koristila za grešne bludne radnje da bi sada njima cjelivala Isusu noge i pomazivala ga. Naravno, papa je slobodan vjerovati što želi. I naravno da je sasvim moguće da je to zbilja tako bilo. No nemamo dokaza da su evanđelisti i prvi kršćani Magdalenu tako vidjeli. To naravno ne znači da je papina homilija bezvrijedna ili da umetak o preljubnici nije Božja riječ. S obzirom na to koliko ljudi vjeruje u ovu priču, koliko je se često sjetimo, čini se očitim da je ona vrlo bogata teološkim i duhovnim vrijednostima za nauk Crkve i život vjernika. Istina se prenosi i do istine se dolazi na različite načine.

Da zaključimo, do sada smo pokazali da Marija iz Magdale, prema svemu sudeći, nije bila Isusova žena niti je bila preljubnica. U idućem videu ovog niza pokušat ćemo saznati je li Magdalena utemeljiteljica kršćanstva.