Utorak, 15 lipnja

Marija Magdalena (3. dio): Osnivačica kršćanstva? [video]

Suvremenom je čovjeku Marija Magdalena najpoznatija po tome što je bila obraćena bludnica koju je Isus spasio nakon što su je farizeji htjeli kamenovati. Ne samo to, ona je poznata i kao Isusova partnerica, a možda čak i žena i majka njegove djece. U prva dva videa (1., 2.) ovog niza pokazali smo da ništa od toga nije istina. Unatoč tome, Marija Magdalena ne plijeni ljudsku maštu samo danas, već ona to čini od početka kršćanstva. Zašto? Zato jer je bila jedini ili među malim brojem svjedoka dva ključna događaja kršćanstva: Isusove smrti i uskrsnuća. Zašto je baš ona imala tu čast? Je li joj Isus prenio neke tajne poruke? Što je točno vidjela? Što joj je Isus rekao? Je li za nju imao neki poseban zadatak? Koje su bile Isusove posljednje riječi? Koje su bile njegove prve riječi? Kako to da je Petar kasnije bio vođa Crkve, ako je Isus radosnu vijest najprije povjerio Magdaleni? Je li možda ona izmislila uskrsnuće i osnovala kršćanstvo?



Unatoč brojnim razlikama među evanđeljima, sva se četiri slažu da je Marija Magdalena svjedočila Isusovu raspeću vjerojatno u društvu nekoliko žena. Luka jedini ne navodi imena žena. No, zašto je to važan podatak? Za mnoge događaje ne navode se nikakvi svjedoci, npr. Isusova kušnja u pustinji se odvija bez svjedoka. Zašto je evanđelistima bilo važno istaknuti da je raspeće imalo svjedoke? Neki povjesničari drže da su evanđelisti izmislili svjedoke da bi dokazali da je Isus zaista bio raspet i da je uskrsnuo. Problem s time je da nitko ne bi izmislio ženu za svjedoka. Onaj koji bi izmišljao svjedoke izmislio bi muške svjedoke, budući da su žene u to doba smatrane lakovjernima i nepovjerljivima. Danas bismo rekli „bapske priče“. No, na to je moguće ponuditi kontraargument. Naime, evanđelja su napisana upravo u stilu da su uglavnom oni potlačeni, marginalizirani ti koji najbolje razumiju Isusa pa ima smisla da bi autor tvrdio da su upravo marginalizirani, u ovom slučaju žene u odnosu na muškarce, te koji su svjedočile raspeću i uskrsnuću. Nešto u stilu, blago ženama one će prve svjedočiti uskrsnuću. I logika ima smisla. Ako je poruka tvog evanđelja da će prvi biti posljednji, a posljednji prvi, onda je logično da će žene u Isusovom kraljevstvu biti prve. Uzmite u obzir da čak i 12 apostola rijetko kad razumije Isusa, da ga izdaje Juda, Petar ga niječe, Pilat ga osuđuje, farizeji ga prijavljuju…, istovremeno žene nikad ne rade takve kardinalne greške, oplakuju Isusa, vjerno ga prate itd. No i na ovo postoji kontra-kontraargument.

Naime, kad ljudi nešto izmisle onda je jako teško da će izmisliti nešto što u mnogim detaljima odgovara onome što je izmislio netko drugi. Naime, Magdalena kao svjedok se pojavljuje u Marku, Ivanu te apokrifu Evanđelju po Petru. Ovdje izdvajamo ta 3 dokumenta jer su neovisni jedan o drugom, odnosno autor jednog evanđelja nije znao za ostala dva i tako u krug. Drugim riječima, radi se o neovisnim, originalnim zapisima. Kako je moguće da tri autora izmisle identičnog svjedoka? To je ključni razlog zašto se drži kao povijesno sigurno da je Magdalena bila svjedok raspeća i uskrsnuća ili barem praznog groba. Ukratko, opće je prihvaćeno da je Isus raspet i pokopan i da trećeg dana njegovo tijelo nije bilo u grobu te da je Magdalena s eventualno nekoliko žena bila prvi svjedok tih događaja i sve to prenijela apostolima. U tom smislu može se opravdano reći da je Magdalena bila prvi evangelizator, prva osoba koje je širila radosnu vijest.

Ta je povijesna činjenica provokativna danas, a kamoli ne prije 2000 godina. Prvi evangelizator nije apostol, nije niti Petar, nije niti Josip iz Arimateje ili već neki istaknuti muškarac, već neka nevažna ženica Marija iz Magdale. Ona je ta kojoj se ukazao anđeo ili čak Isus, ona je ta koja je svjedočila najvećem čudu u čitavom Svemiru. Svojim svjedočanstvom ta je žena izmijenila ljudsku povijest. I zar je sve što joj je Isus rekao bilo: „Daj javi dečkima“? Jer evanđelja, uz brojne kontradikcije, govore da je ona otišla javiti vijest apostolima. I što je još neobičnije, što vrijeme više odmiče tj. što imamo kasnije dokumente, to je uloga Magdalene manja, a uloga Petra veća.

Primjerice, u Evanđelju po Marku Magdalena s nekoliko žena otkriva prazan grob. Žene ulaze u grob gdje im mladić odjeven u bijelo kaže da je Isus uskrsnuo i neka tu radosnu vijest javi apostolima. Žene uplašene krenu, ali nisu nikome ništa rekle jer su se bojale. Kasnije, odnosno u dodatku, Isus se ukazuje Magdaleni, ona javlja radosnu vijest drugima, ali joj oni ne vjeruju. Isus se zatim ukazuje dvojici učenika, ali ni njima nisu povjerovali. Konačno, Isus se ukaza jedanaestorici i kori ih za njihovu nevjeru.

Kod Evanđelja po Ivanu, koje je nastalo tridesetak godina nakon Marka, nije tako. Tamo Magdalena samo opaža da je grob otkriven. Nitko joj se ne ukazuje, niti dobiva ikakav zadatak. Ona bježi do Petra i kaže mu da je Isusovo tijelo nestalo. Petar trči do groba i on je taj koji prvi ulazi u grob. Tek se tada Mariji ukazuje Isus, ali ga ona ne prepoznaje.

Kako objasniti te razlike i naglašenu važnost Petra, a umanjenu važnost Magdalene kod Ivana u odnosu na Marka? Očito je da je posrijedi neka agenda i ne čudi da su od ranih vremena razni autori pokušali objasniti što je posrijedi. Budući da sama evanđelja koja imamo u Novom zavjetu ne nude odgovore, ti su se odgovori onda pretpostavljali i zapisivali u apokrifna evanđelja. Brojni suvremeni autori pokušavaju reći da su ti apokrifi dokaz da je Isus želio jedno, a da su apostoli na čelu s Petrom izdali Isusovu poruku i njegovu viziju crkvenog uređenja, ušutkali žene i uspostavili patrijarhalnu zajednicu.

No, sami apokrifi tome teško idu u prilog. Naime, brojni apokrifi djelo su gnostika koji su ovaj materijalni svijet držali zlim i čekali su vrijeme kad će ovo materijalno nestati. Stoga u tim evanđeljima Isus, istina, ima tajne poruke za Magdalenu, no sve su vrlo antifeminističke. Naime, Isus se bori protiv zla i jedan od načina da se zlo pobijedi je taj da se unište djela žena. Djelo žena je rađanje. Treba prestati rađati pa onda više neće biti ljudi zarobljenih u materijalna tijela. U apokrifima se žene spašavaju tako što de facto prestaju biti žene i postaju poput muškaraca, ljudi koji ne rađaju.

Unatoč tome što gnostici i apokrifi imaju grozne poruke za žene, očito je već prema biblijskim evanđeljima da je u ranom kršćanstvu ipak postojala određena tenzija prema pitanju položaja žena. Tome posebno u prilog idu neki umetci kasnijih biblijski redaktora. Gnostička evanđelja samo dodatno naglašavaju tenziju između Magdalene i Petra odnosno žena u odnosu na muškarce. U svakom slučaju, završilo je tako da je Petar postao dominantna figura, dok je Magdalena ostala pozadi, unatoč tome što je de facto pokrenula kršćanstvo. Origen u 3. st. svjedoči da je Magdalena imala neke svoje posebne pristaše, odnosno sljedbenike koji su prianjali uz njenu percepciju kršćanstva. No ništa ne znamo o njima. Da su postojale razne struje ne treba nas čuditi, jer o tome nam svjedoči Pavao kad piše Korinćanima. I znamo da su Petar i Pavao imali neslaganja. Nema ničega neobičnog u tome da su i Petar i Magdalena imali neslaganja. No, nažalost nemamo nikakvih pouzdanih podataka o tome što je bila tema neslaganja. Znamo samo da su Petar i Pavao na kraju postali dominantne figure i da su žene imale sve manje važnu ulogu. Jasno da moderan čovjek te praznine odmah može popuniti svojom maštom i samo po sebi mu se nameće da je Petar vjerojatno ušutkao Mariju i žene. No za to nema nikakvih dokaza. Vjerojatno je točno da su žene imale istaknutiju ulogu u samim počecima kršćanstva, ali malo je vjerojatno da se radilo o nečem radikalno drugačijem, u odnosu na ovo što imamo danas. Ipak, položaj žena u ranom kršćanstvu je tema za sebe.

Zaključimo. Nakon 2 videa u kojima smo pokazali što Marija Magdalena nije, u ovom smo konačno pokazali što ona je. Magdalena je svjedok Isusova raspeća i prvi svjedok Isusova uskrsnuća. To je čini prvim evangelizatorom i možda najvažnijom ženskom osobom pored Isusove majke. Moguće da je Magdalena imala želje zauzeti istaknutiju ulogu u širenju kršćanstva, ali jednostavno to ne možemo znati s obzirom na dokaze koji su nam dostupni. Ne možemo baš reći da je ona osnovala kršćanstvo jer nauk je Isusov, a širenje kršćanstva zasluga Petra i Pavla te novozavjetnih pisaca. No možemo reći da je kršćanstvo započelo njenim svjedočanstvom. Nevjerojatno je koliko malo znamo o tako važnoj osobi ljudske povijesti. No nije sve tako crno. Neke stvari možemo znati i o tome ćemo progovoriti u posljednjem videu ovog niza.