Meditacija uz svetkovinu Svete Marije Bogorodice


NEKA TE BLAGOSLOVI GOSPODIN


Danas slavimo Materinstvo Blažene Djevice Marije jer je „svijetom prosula Vječno svjetlo – Isusa Krista“. Možda nam je danas ipak više u svijesti Nova godina i kao da nam baš o tome i želi govoriti prvo čitanje donoseći nam donosi blagoslov kojeg su Izraelci zazivali jedni na druge. Biblija nam progovara o silnoj snazi izgovorene riječi. Da se podsjetimo:

Bog blagoslivlje čovjeka. Ishodište svakog blagoslova jest Bog. Svojom stvoriteljskom riječju on stvara svjetove, ovu zemlju i čovjeka da njome upravlja. I sve što je Bog stvorio, dobro je, uporno nam govori početak Knjige postanka. Božja je riječ stvarateljska, ona je blagoslov. Sve dobro koje nas okružuje i svi ljudi blagoslov su Božji. Vrhunac Božjeg blagoslova jest sam Sin Božji koji nas u neiskazivoj svojoj ljubavi čini svojima, dionicima svoje božanske naravi. To je dakle onaj prvotni Božji blagoslov, takozvani „silazni“ – od Boga prema svijetu i čovjeku, blagoslov kojim je posvećen čovjek i sav svemir.

Čovjek blagoslivlje Boga. I što da čovjek čini pred tolikim čudesima Božje ljubavi? Ostaje mu divljenje, zahvala. Čovjek blagoslivlje svoga Stvoritelja i Spasitelja. Židovi su imali smisla upravo za takve molitvu hvale. Dovoljno je otvoriti knjigu psalama i vidjeti kako psalmisti nadahnutim riječima slave Božju neizmjernu veličinu i dobrostivost. Koliko više razloga za blagoslivljanje tek imamo mi koji smo po našem Gospodinu Isusu Kristu uzdignuti na dostojanstvo Božjih sinova i kćeriju! Zato bi i naša molitva trebala biti prvenstveno molitva u kojoj zahvaljujemo Bogu i blagoslivljamo ga.

Zazivanje Božjeg blagoslova. Tek nakon što zahvalimo Bogu i blagoslovimo ga zbog njegovih dobročinstava, možemo ga zamoliti za nešto određenije: zazivamo Božji blagoslov, naravno, u prvom redu na čovjeka. Time potvrđujemo Božje opredjeljenje da čovjeka uzdigne iznad sveg ostalog stvorenja i učini ga dionikom svoje nebeske slave.

Blagoslivljati? Pozvani smo da blagoslivljemo. Boga. Zbog njegovih silnih darova. Tek u molitvi blagoslova počinjemo nazrijevati i kušati „kako je dobar Gospodin“ i kolikim nas je darima obdario. Onda možemo doživjeti kako je lijepo biti čovjek, spašenik, kršćanin. Onda nećemo biti kao nezahvalna i nezasitna djeca koja – loše odgojena – znadu samo iskati i iskati, nikad zadovoljna i nikad zadovoljena, jer išču „da u požudama svojim spiskaju“. Ova nas molitva hvale, naprotiv, čisti, ispunja mirom i uzdiže nam pogled prema vječnim i pravim vrijednostima.

Zazivati blagoslov? Ovo valja osobito naglasiti. Znamo kako u Svetom pismu riječ nije samo strujanje zraka i vibriranje glasnica, nego da riječ odražava osobu, ono što ona jest, što vjeruje i za čim teži. A mi smo pozvani na blagoslivljanje, pozvani smo da budemo blagoslov. Spomenimo da se u Bibliji preko 480 puta govori o blagoslovu i blagoslivljanju. Nadalje, toliko se govori protiv psovke. Ne bismo li možda mogli našu pozornost pozitivno usmjeriti? Blagoslivljajmo! Gdje je međusobna ljubav, tamo se rađa molitva blagoslivljanja; gdje je blagoslivljanje, tamo se rađa i učvršćuje ljubav. Nismo ni svjesni koliko nas riječi mogu nositi. Dragi prijatelju, neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva“. Cijelu ovu godinu. I sve one godine do sretne vječnosti.