U zadnjih nekoliko godina možemo primijetiti priličan porast katoličkih portala u Hrvatskoj, ali se između njih posebno ističu ova tri: Bitno.net, HKM.hr i Laudato.hr. Oni, po našoj procjeni i redom kako su nabrojani, imaju najveći utjecaj na naše vjernike. Moglo bi se tako reći kako svojim uređivačkim politikama ne samo bitno utječu na život Crkve u Hrvata, nego ga zapravo usmjeravaju. Imajući to na pameti, s iznenađenjem primjećujemo kako ni jedan od njih nije pokazao veći interes za praćenje prvih Mediteranskih teoloških susreta u Lovranu, koji se održavaju od 10. do 16. srpnja 2022. godine, u organizaciji Riječke nadbiskupije. To nam je vrlo zanimljiv pokazatelj, budući da ti portali gotovo redovito prenose sve što riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić radi i govori (usp. npr. ovdje, ovdje ili ovdje), ali se čini da su sada odlučili biti suzdržani (usp. ovdje, ovdje ili ovdje). Iako pozdravljamo tu njihovu odluku, ne možemo dokučiti razloge zašto su naumili ignorirati takav jedan relativno važan događaj.
Naime, prvi Mediteranski teološki susreti nastavak su Ljetne škole teologije Dubrovnik, koja se održala dvaput – 2019. i 2021. god. u Dubrovniku, pod ravnanjem tadašnjeg dubrovačkog biskupa, a sada riječkog nadbiskupa koadjutora Mate Uzinića. Ona je u javnosti odjeknula ponajviše po tome što su za predavačice pozvane feminističke teologinje koje se javno suprotstavljaju učenju Crkve, npr. tako što zagovaraju ređenje žena, ukidanje celibata, promiču rodnu ravnopravnost, homoseksualnu uniju i LGBT ideologiju, opravdavaju kontracepciju i pobačaj itd. Na prvoj je svoje stavove predstavila Engleskinja Tina Beattie, a na drugoj španjolska časna sestra i političarka s. Teresa Forcades i Vila. S imenovanjem novog dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića dokinuta je Ljetna škola teologije Dubrovnik, što prepoznajemo kao znak mudrosti novoizabranog biskupa, ali je s imenovanjem biskupa Mate Uzinića za nadbiskupa koadjutora riječkoga ipak nastavila djelovati u njegovoj novoj nadbiskupiji, pri čemu je promijenila naziv u Mediteranski teološki susreti. Ciljevi i načini djelovanja u bitnome su ostali isti. Susreti su tako, kao i škole, namijenjene studentima teologije viših godina katoličkih, pravoslavnih i protestantskih fakulteta, apsolventima i polaznicima poslijediplomskih teoloških studija u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i drugim zemljama, broj je ograničen na 40-tak polaznika, a kroz više dana nekoliko predavača polaznicima nudi svoja razmišljanja na zadanu temu. Predavači su također iz više zemalja, a uz katolike tu su i pravoslavci i protestanti. Redovito se radi o trojici ili četvorici muških predavača i jednoj predavačici. Uz to se organizira i jedna javna tribina, ponuđena svima zainteresiranima, a ne samo polaznicima. Posebni su naglasci na ekumenizmu, ljudskom bratstvu, migrantima, ulozi žene u Crkvi, brizi za ekologiju, socijalno-etičkim i političkim temama i sl. Naziv ovogodišnje škole/susreta je “Sloboda i odgovornost za izgovorenu riječ”.
Kao posebno prepoznatljiva značajka, i ovdje se pojavljuje jedna feministička teologinja – Njemica Marianne Heimbach-Steins, predstavljena jednostavno kao katolička teologinja, iako je riječ o jednoj od perjanica njemačkog sinodalnog puta i svega onoga što taj put promovira, odnosno članica je Središnjeg odbora njemačkih katolika (ZdK), tijela koje je zajedno s Njemačkom biskupskom konferencijom odgovorno za sinodalni put. Ono što je bitno, to je da ta teologinja ne zaostaje za stavovima Tine Beattie i s. Terese Forcades, posebno s obzirom na promicanje tzv. rodne ravnopravnosti i nastojanja oko uvođenja sakramentalne službe đakonisa u Katoličkoj Crkvi.
U svemu tome posebno nam je zanimljiv odnos naših vodećih katoličkih, kao i svjetovnih medija prema tim školama/susretima. Tako je prva škola (2019.), kao reakcija na naš kritički osvrt, izazvala veliko zanimanje katoličke i svjetovne javnosti, pri čemu su uglavnom i drugi katolički portali zauzeli oprezan stav, dok su joj svjetovni mediji pjevali laude. S drugom se školom (2021.) smjer bitno promijenio, tako da je, istina, uz nas, i dalje bilo onih katoličkih medija koji su je kritizirali, ali osjetno manje, odnosno većina je, uz svjetovne medije, donosila izravne ili neizravne pohvale. I u vremenu između druge Ljetne teološke škole Dubrovnik i Mediteranskih teoloških susreta moglo se uočiti kako isti portali sve više opravdavaju poteze i stavove nadbiskupa Uzinića, a koji su bili cijelo vrijeme usklađeni s onim što se promoviralo na školama/susretima. Upravo nas stoga i iznenađuje što su sada suzdržani.
Iako se nadbiskup Uzinić svim silama trudi promovirati svoje Susrete, primjećujemo da njihov sadržaj nije izazvao posebno zanimanje javnosti. Bez medijske podrške najjačih katoličkih medija, čini se da nema velikog dosega preko portala Fratellanza umana, Polis.ba ili Vatican News, pa čak ni IKA-e, a također ni preko vlastitih snaga – web i Facebook stranice Riječke nadbiskupije, službene Facebook stranice Susreta, njihovog YouTube kanala ili osobnog Facebook i Twitter profila nadbiskupa Uzinića. Tome nisu previše pridonijeli ni svjetovni mediji, jer ni oni, izuzev jednog ili drugog, nisu pokazali posebno zanimanje za sadržaj ovog događaja, a veći interes nije pobudio ni kardinal Mario Grech, glavni tajnik Biskupske sinode, koji je održao predavanje putem videoveze.
Ne možemo dokučiti razloge suzdržanosti tri najjača katolička portala i pitamo se nije li tome uzrok promjena u uređivačkoj politici i eventualni odmak od onoga što nam u teologiji i Crkvi nudi nadbiskup Uzinić. Posebno nam se u tom smislu čini zanimljiv Bitno.net. Naime, taj se portal elegantno, ali ipak dovoljno uočljivo kritički očešao o Mediteranske teološke susrete, prenoseći tek priopćenje Ureda za medije Hrvatske protestantske konferencije, u kojem se to tijelo ograđuje od, prema pisanju novinara Darka Pavičića, nekadašnje katolkinje, a sada pastorice Evangeličke (luteranske) crkve u Rijeci – Melanie Ivančević. Ona je bila sudionica ili uzvanica Mediteranskih teoloških susreta, a fotografirana je kako sjedi u prvom redu, s kolarom i prekriženih nogu u kratkoj haljini. Objava te fotografije izazvala je niz reakcija na društvenim mrežama, mahom negativnih, odnosno moglo bi se reći da je pobudila daleko veće zanimanje za Mediteranske teološke susrete od samog sadržaja. Tako je čak i Marianne Heimbach-Steins ostala zasjenjena. Uloga portala Bitno.neta pokazala se kao važan impuls koji je pobudio interes za istraživanje tko je žena s kolarom i što znači njezino sudjelovanje na Susretima.
Iako po sebi taj dio spada u novinarsko žutilo i s te bismo ga strane rado izbjegli, ipak je važno osvijetliti pozadinu, jer nam ona tek pokazuje širinu i ozbiljnost posljedica djelovanja nadbiskupa Uzinića. Naime, čini se da je on kao organizator imao veliku potrebu izraziti dobrodošlicu svojoj sugrađanki i kolegici, pokazujući tim činom kako joj je i ekumenski i svjetonazorski blizak. U tom svjetlu podsjećamo na riječi nadbiskupa Uzinića kako nema odgovor na slučaj gospođe Mirele Čavajde, koja je odlučila izvršiti intrauterino čedomorstvo u sedmom mjesecu trudnoće iz eugeničkih razloga, a slično je i pastorica Ivančević u emisiji Religijski forum prvog programa Hrvatskog radija, od 9. lipnja 2022. god., izbjegla dati moralnu kvalifikaciju ubojstva nerođenog djeteta, izjavivši tek kako ne treba osuđivati one koje su se odlučile na čin prekida trudnoće.
Štoviše, sudeći prema Priopćenju Ureda za medije Hrvatske protestantske konferencije (koju čine članice: Evangelička metodistička crkva u Hrvatskoj, Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH i Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj), proizlazi da pastorica Ivančević pripada vrlo liberalnoj protestantskoj struji, tj. zajednici koja nije u sastavu Konferencije i koja nastoji svoje učenje prilagođavati svjetovnim trendovima. Pri tome se u Priopćenju spominje podatak da je riječ o prvoj i vjerojatno jedinoj od svih crkvenih zajednica u Republici Hrvatskoj u kojoj svećeničku službu vrši svećenica koja je promijenila spol. Prema pisanju Globusa, riječ je o bivšem katoličkom vjeroučitelju, kasnije svećeniku Evangeličke (luteranske) crkve u Zagrebu, a sada svećenici-administratorici iste crkve – Saši Sabol, koja se spominje i pod prezimenom Kugler, a radi kao knjižničarka u krapinskoj Gradskoj knjižnici.
Uz to, pokušajem razaznavanja tko je tko unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj, zaključujemo da tu postoji ozbiljan sukob, vidljiv u međusobnim prepucavanjima i nijekanjima ovlasti biskupstva i svećeništva između dviju struja. Jedna od njih javno promiče LGBT agendu, a druga se tome protivi. Imajući u vidu ciljeve Mediteranskih teoloških susreta i Dubrovačkih teoloških škola, ti podaci nisu zanemarivi, kao što nije zanemariva ni činjenica da pastorica Ivančević javno promiče rodnu ravnopravnost u Crkvi, prikrivenu borbom protiv nasilja nad ženama. Ako imamo na pameti i podatak da je riječka prvostolnica ustupila svoj prostor za bogoslužje Evangeličkoj crkvi u Rijeci, zaključci zašto je pastorica Ivančević imala počasno mjesto u prvom redu na Mediteranskim susretima, kao i zašto se odlučila nekonvencionalno odjenuti, nameću se sami od sebe. Čini nam se da je ovdje prikladna riječ provokacija, i od strane pastorice i od strane nadbiskupa Uzinića, ili barem namjerno privlačenje pozornosti na Susrete, pa doista zvuči neukusno napadati one koji su na to uzvratili negativnim komentarima. Ovdje nije naodmet ni dodati podatak kako je pastorici Ivančević poseban uzor koji želi nasljedovati poznata američka tetovirana pastorica Nadia Bolz-Weber, koja je prošla put od alkoholičarke, drogerašice i stand-up komičarke do svećenice vlastite crkve, a da to nisu tek poroci mladosti između ostaloga svjedoči i njezin citat na naslovnici osobne mrežne stranice: “God, please help me not be an asshole, is about as common a prayer as I pray in my life”, kao i druge neumjesnosti.
Na kraju nam, u svjetlu vjerojatno namjerno isprovocirane senzacije oko pastorice Ivančević ostaje žao što je sam sadržaj Mediteranskih teoloških susreta ostao prilično javno nezamijećen, a napose uloga teologinje Heimbach-Steins. No, po svemu sudeći, daju te škole dobre plodove, jer je sve više i među našim katolicima, napose katolkinjama, onih koji vjerno slijede ponuđene smjernice. A ako ih je malo unutar katoličkih redova, uvijek postoji mogućnost da se podupru izvanjskim nekatoličkim snagama. Netko će toga biti svjestan i jasno prepoznati kako su ti susreti vrhunska teološka podvala, kako smo ih okarakterizirali još prije prve Ljetne teološke škole Dubrovnik, a netko to neće prepoznati, ili barem priznati, ni čitajući ove nadbiskupove riječi, izgovorene u propovijedi na otvorenju Mediteranskih teoloških susreta: “Na našem području, zbog kojih se održavaju ovi Susreti, događaju se susreti različitosti, ali i sukobi i zato je važno da u razgovorima, pitanjima, tražimo putove u kojima ćemo spojiti različitosti bez potrebe za sukobljavanjem, a sve kako bismo postali graditelji nove religije koja se nadahnjuje na slici Krista Isusa, na njegovom primjeru i iz njegovog primjera živjeti svoje odnose.” Eto, čini se da sasvim postaje normalno zalagati se za neku novu religiju, a sve u ime mira i ljubavi. Takve bi riječi gotovo još jučer bile osuđene kao teška hereza, ali su danas tek izraz slobode teološkog istraživanja.
Zato možemo samo biti duboko zahvalni najčitanijim katoličkim portalima što su ovoga puta odgovorili šutnjom, jer se to čini najprimjereniji i najbolji odgovor. Bez medijske pompe, ova bi se vrhunska teološka podvala već davno rasplinula.