Međugorski paradoksi

U srijedu 15. studenoga 2023. u Galeriji Biskupijskog centra u Mostaru upriličeno je predstavljanje knjige mr. don Ivana Turudića, mostarskoga župnika i profesora, „Biskup Perić i međugorski fenomen“, Crkva na kamenu, Mostar, 2023.

Profesori dr. Ivan Bodrožić s Bogoslovnoga fakulteta u Splitu i dr. Mile Vidić s Teološko-katehetskog instituta u Mostaru kao i dr. Ivica Raguž s Bogoslovnoga fakulteta u Đakovu (njegov predgovor: str. 5-12) dali su pozitivne ocjene o studiji mr. don Ivana Turudića. Auktor je, osim objavljenih izvora imao pristup u arhiv Ordinarijata gdje je u doba četiriju komisija za prouku međugorskih događanja (1982.-2014.) sabrano više od 2.500 dokumenata. Opći je dojam da je Turudićeva knjiga rađena studiozno i odgovorno.

Hercegovina ima „slučajeva“, „fenomena“, ima dubia i paradoksa vezanih upravo uz Međugorje. Paradoks je zaključak protivan očekivanju nerijetko s ušćem u kontradikciju. Zahvaljujući Auktoru na pozivu, ovdje bismo ukratko o nekoliko paradoksa uglavnom iz prvih dana mariofanija. Rezultati Izvješća Vatikanske komisije, koji su bili pod papinskom tajnom, čudno su objavljeni 2020.[1] u Torinu i Milanu.

Paradoks 1. – Prvih 7 dana sa 7 „ukazanja“. Međunarodna komisija za Međugorje, koju po nalogu pape Benedikta XVI., utemeljuje Kongregacija za nauk vjere, a kojom od 2010. do 2014. predsjeda kard. Camillo Ruini, razdvaja dane i „ukazanja“ u dvije etape:

prva faza obuhvaća „prvih sedam dana“ koji se inače rastežu od 24.VI. do 4.VII.1981. sa sedam „ukazanja“ kojima vidi „nadnaravno podrijetlo“.[2] Rezultat glasovanja 13:2 da se „fenomen ne može svesti na same ljudske dinamike, nego da ima nadnaravan izvor“.[3]

– To brojenje dana i „ukazanja“ u prvoj fazi toliko je nejasno da se ne razaznaje ni kojih prvih 7 dana od njih 11 ubrojivih, ni kojih prvih 7 „ukazanja“ od njih barem 13 ubrojivih.
– Kako Vatikanska komisija nalazi u prvim danima „nadnaravan izvor“, a nisu ga našle 3 domaće komisije s više od 30 članova u 8 godina traženja? Je li u pitanju samo istina ili i neki drugi nama neznani motivi?

U drugoj fazi desetci tisuća „ukazanja“, veli Komisija, „predstavljaju pravi problem“.[4] Rezultat glasovanja: 12 ih glasuje nondum decernendum, još nije moguće odlučiti, a 2 glasa constat de non supernaturalitate,[5] jasno je da nema ništa nadnaravnoga.

– Od Komisije se očekuje jasnoća, a ne nerazgovjetnost i nova dubia. To komisijsko glasovanje papa Franjo nije potvrdio.

Paradoks 2. – Još „tri dana“? Pojava, koja se „ukazuje“, ne u Međugorju, nego u susjednom Cernu 30. lipnja 1981., u okviru „prvih sedam dana“, paradoksno iznenađuje. Na župnikovo pitanje, koliko će se vremena još ukazivati, sve petero „vidjelaca“, osim Ivana, odgovara: „Tri dana“,[6] dakle 1.,2. i 3.VII.1981. Međutim, pojava se sama demantira i „ukazuje“ od 4.VII.1981. do danas (15.XI.2023.) = 15.474 dana. I nitko živ ne zna koliko će biti još takvih „pravih problema“.

– Komisiju ne smeta da „vidioci“ u fazi prvih 7 dana kažu da „ukazanja“ za 3 dana prestaju, a onda se u beskraj produžuju.[7] Neistina zarobljava, istina oslobađa.
– Po kojem kriteriju nije izabrano kao autentično nijedno „ukazanje“ iz druge faze do 2014. godine, nego svi ti „desetci tisuća“ mariofanija „predstavljaju pravi problem“, tj. koliko rečenica, toliko besmislica?

Paradoks 3. – Znak. I dalje smo u prvih 7 dana: od 25. lipnja 1981., drugoga dana “ukazanja”, govori se o “znaku”[8] ili “velikom znaku”[9] koji će pojava ostaviti kao dokaz svojih javljanja: “O velikom znaku Vicka piše u dnevnicima 13 puta, Kronika župna 14 puta, na kazetama 52 puta, a u razgovorima s Biskupom bezbroj puta”, veli biskup Žanić.[10] Osobito je tragična igra o znaku koji su „vidioci“ trebali napisati pred članovima prve dijecezanske komisije u svibnju 1982., kada je petero „vidjelaca“ reklo da im je Gospa zabranila, samo je u Visokom 9. svibnja ’82. napisao Ivan kojemu njegova pojava nije zabranila, a kasnije će pred proširenom komisijom izjaviti da on nije ništa pisao. A jest.[11]

– Do sada, nakon 42 godine, nikakva uvjerljiva znaka. Ta „ljudska dinamika“ ili varka oko „znaka“ toliko je prevarantska, da je dostatna da ne vjerujemo ni u jedno ukazanje takvih „vidjelaca“ ni u prvoj ni u drugoj fazi! Naša je vjera obsequium rationabile (Rim 12,1), a ne obsequium irrationabile! A kada se radi o neistinama ili obmanama, onda nisu posrijedi nadnaravni izvori, mogu biti i mimonaravni, koji dolaze od „oca laži (Iv 8,44).

Paradoks 4. – Kraljica mira. Vatikanska komisija tvrdi: „Gospa [Nostra Signora] otpočela im se, navodno, ukazivati predstavljajući se kao ‘Kraljica mira’“. Komisija se poziva na izjavu župnika fra Joze Zovke od 29. lipnja 1981., iz prve faze „ukazanja“.[12]

Međutim, u župnikovoj potpisanoj izjavi, koja na hrvatskom sadrži oko 240 riječi, pohranjena u Arhivu Biskupskog ordinarijata u Mostaru, objavljena na francuskom i talijanskom,[13] nema pojmova ni „Kraljica“ ni „Kraljica mira“. Odakle to Komisija čita, doista predstavlja „pravi problem“. Crkva je Kristova „stup i uporište istine“ (1 Tim 3,15), a ne zavaravanja i smutnje.

Paradoks 5. – Duhovna zvanja. Tomislav Vlašić već od šestoga dana, 29. lipnja 1981.[14] tj. iz „prve faze“, uključuje se u fenomen, samovoljno prelazi iz Čapljine u Međugorje u kolovozu 1981., a tek u srpnju 1982. zakonito imenovan župnim vikarom. On u razgovoru 5. listopada 1983. izvješćuje teologa Ursa von Balthasara o međugorskoj djeci koja su „odlučila poći u samostan ali čekaju trenutak koji samo ona znaju“.[15]

– Gospa se kao Bezgrješno začeta 18 puta u Lurdu 1858. ukazala Bernardici, koja je postala redovnica, kanonizirana 1933.; u Fatimi se 1917. ukazala 6 puta pastirčićima, od kojih je dvoje, Francisco i Jacinta, kanonizirano 2017., a Lucija postala redovnica, umrla 2005. i vodi se proces beatifikacije, proglašena časna službenica Božja 2023.
– Vlašić govori von Balthasaru u listopadu 1983., iako je 9 mjeseci prije toga, u siječnju iste godine, Ivan Dragićević nepovratno napustio najprije Visočko, zatim Dubrovačko sjemenište. A Marija će Pavlović svršetkom veljače 1988. ući u Vlašićevu zajednicu, nadahnutu Međugorjem, ostati do srpnja iste godine i nepovratno izaći s pisanom izjavom da je bila prevarena.[16] Od drugih nitko se nije ni odazvao duhovnom pozivu. Neistina za neistinom, i to kako koja, tako gora!

Paradoks 6. – Duhovni voditelj „vidjelaca“. Vlašić se u pismu od 13. travnja 1984. papi Ivanu Pavlu II., svetomu, predstavlja da on po “božanskoj providnosti vodi međugorske vidioce”.[17]

On od 24. travnja 1984. širi glasine da je „Gospin rođendan“ 5. kolovoza, a ne 8. rujna kada je inače bio svečano proslavljen 1981., 1982. i 1983. među “vidiocima” s „razdraganom“ “Gospom” u Međugorju.[18] On 1987. napušta Hercegovinu; od 1991. ispisan je iz Hercegovačke franjevačke provincije; od 2008. – jer je “upleten u međugorski fenomen” – počinje stupnjevito primati kanonske opomene i sankcije od Svete Stolice “zbog širenja sumnjivih naukâ, manipulacije savjestima, sumnjiva misticizma, neposluha zakonito izdanim naredbama te zbog okrivljivanja contra sextum“,[19] sve u vidu svoga popravka, ali on se ne pokorava pozivima i sankcijama; od 2009. otpušten iz Franjevačkoga reda, i razriješen službe svećeništva;[20] od 2012. na svome talijanskom portalu predstavlja se kao jedan od 49 članova Ekipe koja će evangelizirati druge planete u svemiru; u srpnju 2020. Sveta ga Stolica izopćuje iz Katoličke Crkve.[21]

– Da se privilegirani međugorski karizmatik, koji „po božanskoj providnosti“ vodi kroz toliko godina međugorske „vidioce“ i „vidjelice“, izbacuje iz Katoličke Crkve, zaista zvuči paradoksno.

Paradoks 7. – Gdje je istina? Jedan od najvažnijih dokumenata Svete Stolice o biskupskom služenju u Crkvi, Apostolorum Successores = „Nasljednici apostola“ iz 2004., izjavljuje: „pastoral je vjerodostojan kada je utemeljen na istini“.[22] Papa Franjo za pastoral u Međugorju imenuje najprije posebna izaslanika, kojega potom postavlja u službu apostolskoga vizitatora,[23] a nakon njegove smrti imenuje njegova nasljednika.[24]

Čini se da Sveta Stolica za sada ne kani ispitivati što je istina u međugorskim događanjima, nego se, po svomu predstavniku, dala na vođenje pastorala vjernika koji dolaze s drugih strana, uključujući i međugorske župljane. Pastoral je vjerodostojan kada počiva na istini. Papa nije priznao kao istinito nijedno „ukazanje“, niti Međugorje kao marijansko svetište. Međugorje je jedino mjesto, koliko je poznato, „nepriznatih ukazanja“ koje je Sveta Stolica stavila pod svoju pastoralnu skrb pozivajući i službena hodočašća u Međugorje.

– Ako je pastoral vjerodostojan kada počiva na istini, onda riskira biti nevjerodostojan ako ne funkcionira na utvrđenoj istini. Paradoks je u tome što se hodočasnički pastoral gradi a da se istina o „ukazanjima“ nije službeno ni ustanovila ni potvrdila. Ako idemo „za istinu“, a ne na istinu (2 Kor 13,8), neki se pitaju: je li onda takav pastoral isključivo u službi „spasenja duša“?

Paradoks 8. – Pojava prijeti biskupu. Međugorska pojava u svojih 15-ak „ukazanja“, uključujući poneko /neodređeno/ iz prvih sedam dana u lipnju 1981., sve do početka 1985. optužuje biskupa Žanića zbog crkvenoga nereda, štiti pobunjenike u nekim hercegovačkim župama protiv odluke Svete Stolice odgovarajući potvrdno na upit tko ima krivo: „Fratri imaju pravo, biskup ima krivo“.[25] Biskupa Žanića nije samo napadala, nego mu „predzadnjom opomenom“ zaprijetila: čeka ga „moj sud i sud moga sina Isusa“[26] ako se ne obrati međugorskim događanjima.

– Nije poznato da istinska Gospa u svojim povijesnim ukazanjima intervenira u odluke Svete Stolice, niti da interferira u pastoralnu upravu mjesnoga biskupa. A u našoj Hercegovini upravo je tu upliću. Kakve su to „ljudske dinamike“ ili privatni interesi?!

– Katolička eshatologija ne pozna ideju o dva suda: poseban Gospin sud i Sud njezina Sina. Postoji samo Božji sud! Paradoks i dubium: „prerušava“ li se neko biće u „anđela svjetla“ (2 Kor 11,14) da smućuje vjernike Kristove? Evo prigode don Ivanu Turudiću da ispita i mimonaravan aspekt fenomena.

Prikazujući međugorske paradokse, iskazujemo sinovsko čašćenje Djevici Bogorodici, kako je štuje Katolička Crkva, i ispovijedamo vjeru u njezina Sina Isusa, Spasitelja svijeta, koji je jedini Put, Istina i Život (usp. Iv 14,6).

[1] David Murgia, Rapporto su Medjugorje, Torrazza Piemonte (Torino), 2020., str. 27-90; Saverio Gaeta, Dossier Medjugorje, Testo e Commento, Milano, 2020., str. 19-132.

[2] Gaeta, Dossier Medjugorje, 2020., str. 62.

[3] Murgia, Rapporto su Medjugorje, str. 48.

[4] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 83; Murgia, Rapporto su Medjugorje, str 58: „costituiscono un vero problema“.

[5] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 86-87.

[6] https://md-tm.biskupija-mostar.ba/clanci/medugorska-ukazanja-u-prvih-sedam-dana

[7] N. Bulat, Istina će vas osloboditi. Nepouzdanost izvora i nedoličnost poruka. Studija o nekim međugorskim pitanjima (1986.), Mostar, 2006.

[8] J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, Jelsa, 1985., str. 22.

[9] R. P., „Dvosmislene igre oko ‘velikoga znaka’“, u: Službeni vjesnik Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije (u nastavku: Službeni vjesnik), 3/2009., str. 270-279.

[10] R. P., Biskup Žanić o Međugorju. Istinom po neistinama, Mostar, 2021., str. 149.

[11] Zapisnik sjednice koju je Komisija za Međugorje održala u Mostaru 7. i 8. ožujka 1985. godine, str. 1-23, citat: str. 11-12. Zapisnik vodio i potpisao fra Ljubo Lucić (+20. XII. 1995.). Arhiv Ordinarijata 1985.; Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju, Ogledalo Pravde, prir. D. Kutleša, Mostar, 2001., str. 102-108.

[12] Komisija donosi ovu bilješku: „Vidi preslik izjave župnika u Međugorju Joze Zovke, o.f.m., koju je pročitao u crkvi 29. lipnja 1981., tj. pet dana nakon navodnih marijanskih ukazanja“, Zapisnik sjednice 5. listopada 2012. /Prilog IV^a, str. 24. Objavljeno u: S. Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 54.

[13] Vidi R. Laurentin, Medjugorje, Paris, 1986., str. 44-45; Racconto, Brescia, 1987., str. 49.

[14] Vidi R. Laurentin, Medjugorje. Récit et Chronologie des apparitions, Paris, 1986., str. 41-42; Racconto e Messaggio delle apparizioni di Medjugorje, Brescia, 1987., str. 45-46.

[15] M. Botta – L. Frigerio, Le apparizioni di Medjugorje, Pessano (Milano), 1984., str. 129. (s fotografijom).

[16] Ogledalo pravde, str. 28-31.

[17] Ogledalo Pravde, str. 56.

[18] Zabluda o “Gospinu rođendanu” ili kako je nastao Mladifest vidi u članku: “U povodu 10. obljetnice smrti fra Slavka Barbarića”, u: Službeni vjesnik, 1/2011., str. 93-105. Dorađeno 2018.: https://www.cnak.ba/osvrti/zabluda-o-gospinu-rodendanu-ili-kako-je-nastao-mladifest/

[19] “Kanonski status vlč. fra Tomislava Vlašića, OFM” i “Fra Tomislav Vlašić u kontekstu ‘međugorskog fenomena'”, u: Službeni vjesnik, 2/2008., str. 79-81.

[20] “Tomislav Vlašić otpušten iz redovništva i svećeništva”, u: Službeni vjesnik, 2/2009., str. 179-180, s osvrtom “Vlašićeva upletenost u ‘međugorski fenomen'”, str. 181-189.

[21] https://www.marcocorvaglia.com/tomislav-evangelizzo-altri-pianeti (12.II.2023.).

[22] Congregazione per i Vescovi, Direttorio per il Ministero Pastorale dei Vescovi, 2004, br. 57. „La pastorale è autentica quando è ancorata alla verità.”

[23] Nadbiskup Henryk Hoser (1942.-2021.), nadbiskup Varšave-Praga, umirovljen 8.XII.2017., imenovan posebnim izaslanikom Svete Stolice za župu Međugorje 11.II.2017.; apost. vizitatorom 31.V.2018.; umro u Varšavi 13.VIII 2021.

[24] Nadbiskup Aldo Cavalli (1947.), apostolski nuncij emeritus, imenovan apostolskim vizitatorom u Međugorju 27.XI.2021.

[25] Biskup Žanić o Međugorju, str. 25-30.

[26] Ogledalo Pravde, str. 89.