Mi i sveci
Sveci su uzori na putu svetosti kao saveznici, pomagači.
Sveti Antun je jedan od popularnijih svetaca u Crkvi, ali i mi imamo svece ponikle u našem narodu: Nikola Tavelić, Marko Križevčanin, Leopold B. Mandić.
Po čemu su sveci veliki i slavni? Bili su na službi Bogu i ljudima.
Navikli smo, što god radili, tražiti posrednike, pomoćnike, da nas povežu, pomognu, proguraju. Isus je, u punom smislu riječi, jedini posrednik između Boga i ljudi, zato se valja ponizno zapitati mogu li drugi, pa i sveci, učiniti ono što moramo sami?
Svatko, naime, za sebe traži nebo, pa valja imati na umu da sveci neće za nas ići u crkvu, moliti, postiti, ići na pričest… Ipak se na njih s pravom oslanjamo, ali ne bismo to trebali činiti kao da su svemogući. Njihov primjer nas potiče da i u drugima vidimo svece. Oni su Boga nosili, s Bogom su drugovali, pa nam zato mogu biti i zagovornici.
No, trebamo se i zapitati koliko znamo o životu naših svetaca, koliko im se molimo… Nije sveti Ante veći od njih, a meta je hodočašća, zavjeta. Jedna je molila: “Pomozi mi sveti Ante, imenjače moga Luke!” Čuo sam i za ovu: „Isuse, moli svetog Antuna da mi pomogne!” Zato je važno razvijati zdravu pobožnost prema svecima.
Sveci se ne rađaju, nego postaju, pa je nadasve zanimljivo i ohrabrujuće pratiti njihov uspon k savršenosti. Uostalom, i s čisto ljudskoga motrišta život jednoga sveca je poput najzanimljivijeg romana, s razlikom da je u svečevu životopisu riječ o stvarnom životu, a ne o plodu mašte nekoga pisca.
Uz naše svece imamo i tri blaženika iz novijega doba koji su beatificirani nakon redovitoga kanonskoga postupka: Alojzija Stepinca, Mariju Propetoga Isusa Petković i Ivana Merza.
Zasad ih nemamo više zbog nekih naših povijesnih okolnosti koje nisu pogodovale nekom većem zanimanju za ovaj vid crkvenoga života, ali i zbog činjenice da Hrvati lako ne prepoznaju i ne priznaju svetost u vlastitoj kući. Mi više cijenimo svece drugih naroda, ne znamo cijeniti sinove svoga naroda.
Ostaje i jedno pitanje na koje samo Bog može dati odgovor, a to je: Koliko je visok stupanj duhovnosti u našoj domaćoj Crkvi? U Markovu evanđelju (Mk 6, 5-6) čitamo da Isus u svom zavičaju nije mogao učiniti ni jedno čudo, zbog njihove nevjere. Je li nevjera, mlaka vjera, razlog što ih nemamo više? Za beatifikaciju, odnosno kanonizaciju traže se i čudesa, a jedno je sigurno: gdje nema dovoljno vjere, nema ni čudesa.
Proglašeni blaženici, odnosno sveci, istinske su zvijezde koje treba nasljedovati. Oni ne mogu biti primjer, ako ih se ne poznaje.
Imajući u vidu nemjerljive zasluge svetaca u povijesti Crkve i čovječanstva, i nesvjesno osjećamo koliko su potrebni i današnjem društvu, pa i našem narodu.
