Petak, 30 srpnja

Misa blagdana Svete Marije Magdalene


Marija Magdalena poseban je novozavjetni lik. Ona je bila Kristova pratiteljica, stajala je uz njegov križ te – što je najvažnije – prva je navijestila apostolima Kristovo uskrsnuće. Kršćanska je predaja koji puta poistovjećuje sa ženom koja je Isusu pomazala noge. Prema Mt 26,6-13 i Mk 14,3-9 dok je Isusu bio u kući Šimuna Gubavca „žena neka“ pomazala je Isusu noge skupocjenom pomašću. Prema Iv 12,1-8 to se dogodilo u domu uskrišenoga Lazara: njegova sestra Marija je u znak zahvalnosti pomazala Isusove noge pomašću. Iako su neki rogoborili da je to bilo suviše rasipno, u sve tri verzije Isus veli da je ona pravilno postupila jer mu je unaprijed pomazala tijelo za ukop. Međutim, prema Lk 7,36-50, dok je Isus bio u kući nekog farizeja, došla je do njegovih nogu neka grešnica u gradu, suzama mu noge oprala, otirala ih svojom kosom i mazala pomašću.[1] Tako kršćanska ikonografija često povezuje sva tri lika u jedan: Mariju Magdalenu, Lazarovu sestru Mariju i grešnicu, pa se ona u kršćanskoj predaji smatra pokornicom, tako da je u dosadašnjem misalu stajalo „Marija Magdalena, pokornica“.[2]

Nakon što je spomendan Sv. Marije Magdalene uzdignut na stupanj blagdana, postojećim misnim molitvama dodano je predslovlje. Analizirat ćemo misne molitve[3] i kratko komentirati izabrana misna čitanja za ovaj blagdan.


1. Misne molitve


a) Zborna


Deus, cuius Unigenitus Mariae Magdalenae ante omnes gaudium nuntiandum paschale commisit, praesta, quaesumus, ut, eius intercessione et exemplo, Christum viventem praedicemus, et in gloria tua regnantem videamus.

Bože, tvoj Jedinorođenac povjerio je Mariji Magdaleni da bude prva blagovjesnica vazmene radosti. Daj da i mi, po njezinu primjeru i zagovoru, propovijedamo živoga Krista i da ga jednom kao kralja u tvojoj slavi ugledamo.

Ovo je novosastavljena molitva, nadahnuta molitvom iz Ambrozijanskog misala.[4] Molitva ističe Mariju Magdalenu kao prvu navjestiteljicu Kristova uskrsnuća. Po tome je ona jedinstvena. Vjernici su pozvani da po njezinu zagovoru i primjeru budu navjestitelji živoga Krista. To je središte i temelj kršćanskog naviještanja i slavljenja: Uskrsnuli je živ među nama da bi nas onda i pridružio svojoj nebeskoj proslavi. I ovdje se očituje ono već, ali ne još: uskrsnuli Krist živi s nama i u nama, a u vječnosti će se ta stvarnost u potpunosti očitovati, kako veli Pismo: „Sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest“ (1 Iv 3,2).


b) Darovna


Suscipe, Domine, munera in beatae Mariae Magdalenae commemoratione exhibita, cuius caritatis obsequium Unigenitus Filius tuus clementer suscepit impensum.

Gospodine, tvoj je jedinorođeni Sin blagohotno primio čin odane ljubavi svete Marije Magdalene. Molimo te, primi i ti darove koje ti o njezinu spomendanu prikazujemo.

Čin odane ljubavi odnosi se na pomazanje Kristovih nogu, čime ova molitva to pripisuje Mariji Magdaleni. U prethodnom misalu stajalo oblationis obsequium (odani prinos). Izrazom caritatis obsequium sadašnji misal naglašava da je njezin čin bio potaknut njezinom ljubavlju. I darovi koje vjernici donose na euharistiju jesu (i trebali bi biti) izraz ljubavi, jer u tim prinosima prikazuju sami sebe.


c) Predslovlje


De apostolorum apostola

Vere dignum (…) per Christum Dóminum nostrum. Qui in hortu maniféstus appáruit Maríæ Magdalénæ, quippe quae eum diléxerat vivéntem, in cruce víderat moriéntem, quæsíerat in sepúlcro iacéntem, ac prima adoráverat a mórtuis resurgéntem, et eam apostolátus offício coram apóstolis honorávit ut bonum novæ vitæ núntium ad mundi fines perveníret. Unde et nos…[5]

Apostola apostolâ

U istinu je dostojno i pravedno (…) po Kristu, našem Gospodinu. On se u vrtu vidljivo ukazao Mariji Magdaleni koja ga je za života ljubila, vidjela na križu kako umire, plačući ga tražila u grobu te mu se prva poklonila kad je uskrsnuo. On joj je počastio apostolskom službom pred apostolima da bi radosna vijest novoga života stigla do krajeva zemlje. Stoga…[6]

Predslovlje je novosastavljeno. Nadbiskup Artur Roche, tajnik Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, objavio je članak u kojem razlaže sadržaj ovoga predslovlja, u čijem je sastavljanju, vjerojatno, i sam sudjelovao.[7] Taj članak (u našem prijevodu) donosimo u cijelosti:

Po izričitoj želji Svetoga Oca Franje, Kongregacija za bogoštovlje i sakramentalnu stegu objavila je novi dekret, datiran 3. lipnja 2016., na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, kojim se slavlje sv. Marije Magdalene, do sada obvezatan spomendan, u Općem rimskom kalendaru uzdiže na stupanj blagdana.

Odluka se upisuje u aktualni crkveni kontekst, koji traži dublje razmatranje dostojanstva žene, nove evangelizacije i veličine otajstva božanskoga milosrđa. Upravo je sv. Ivan Pavao II. posvetio veliku pozornost ne samo važnosti žena u istom Kristovu i crkvenom poslanju, također, s posebnim naglaskom, na posebnu ulogu Marije Magdalene kao prve svjedokinje koja je vidjela Uskrsloga i prve glasnice koja je apostolima navijestila uskrsnuće Gospodinovo (usp. Mulieris dignitatem, br. 16). Ta se važnost nastavlja i danas u Crkvi – pokazuje to i trenutačna zauzetost za novom evangelizacijom – koja želi prihvatiti, bez ikakve razlike, muškarce i žene svake rase, naroda, jezika i nacije (usp. Dj 5,9), kako bi im navijestila radosnu vijest Evanđelja, Isusa Krista, prateći ih na njihovu zemaljskom hodočašću i nudeći im čudesa Božjega spasenja. Sveta Marija Magdalena primjer je istinske i autentične evangelizatorice, odnosno, evanđelistice koja naviješta radosnu središnju poruku Uskrsa (usp. zborna od 22. srpnja i novo predslovlje).

Sveti je Otac Franjo donio ovu odluku upravo u kontekstu Jubileja milosrđa, kako bi označio važnost ove žene, koja je iskazala veliku ljubav prema Kristu i koju je Krist toliko volio, kako potvrđuje Raban Mauro govoreći o njoj („dilectrix Christi et a Christo plurimum dilecta“: De vita beatae Mariae Magdalenae, Prologus) i sv. Anzelmo iz Canterburyja („electa dilectrix et dilecta electrix Dei“: Oratio LXXIII ad sanctam Mariam Magdalenam). Sigurno je da crkvena tradicija na Zapadu, osobito nakon sv. Grgura Velikoga, poistovjećuje u istoj osobi Mariju Magdalenu, ženu koja je izlila pomast u kući Šimuna, farizeja, i sestru Lazarovu i Martinu. To je tumačenje kontinuirano imalo utjecaja na zapadne crkvene autore, na kršćansku umjetnost i na liturgijske tekstove koji se odnose na Sveticu. Bolandisti su opširno iznijeli problem poistovjećenja triju žena i pripremali put za liturgijsku reformu Rimskoga kalendara. Provedbom reforme, tekstovi u Missale Romanum, Liturgia Horarum i Martyrologium Romanum pozivaju se na Mariju Magdalenu. Sigurno je da je Marija Magdalena bila dijelom skupine Isusovih učenika, slijedila ga da podnožja križa, i u vrtu u kojem se nalazio grob, bila je prva “testis divinae misericordiae” (Gregorio Magno, XL Hom. In Evangelia, lib. II, Hom. 25,10). Ivanovo Evanđelje pripovijeda kako je Marija Magdalena plakala, jer nije mogla naći tijelo Gospodinovo (usp. Iv 20,11); a Isus joj se smilovao učinivši da ga prepozna kao Učitelja, pretvorivši njezine suze u vazmenu radost. 

Koristeći ovu prikladnu prigodu, želim istaknuti dvije ideje svojstvene biblijskim i liturgijskim tekstovima novoga blagdana, koje mogu pomoći da se bolje shvati današnja važnost slične svetice.

S jedne strane, imala je čast biti „prima testis“ uskrsnuća Gospodinova (Hymnus, Ad Laudes matutinas), prva vidjeti prazan grob i prva čuti istinu o njegovu uskrsnuću. Krist je imao posebnu pozornost i suosjećanje prema toj ženi, koja je iskazala svoju ljubav prema Njemu, tražeći ga u vrtu s tjeskobom i patnjom, s „lacrimas humilitatis“, kako kaže sv. Anzelo u navedenoj molitvi. U tom smislu, želim ukazati na kontrast između dviju ženu prisutnih u rajskom vrtu i vrtu uskrsnuća. Prva je rasprostrla smrt tamo gdje je bio život; druga je navijestila Život iz groba, mjesta smrti. Primjećuje to isti Grgur Veliki: „Quia in paradiso mulier viro propinavit mortem, a sepulcro mulier viris annuntiat vitam“ (XL Hom. In Evangelia, lib. II, Hom. 25). Nadalje, upravo u vrtu uskrsnuća Gospodin govori Mariji Magdaleni: „Noli me tangere“. To je poziv, ne samo Mariji, nego i cijeloj Crkva, da uđe u jedno iskustvo vjere, koje nadilazi sva materijalistička prisvajanja i ljudska razumijevanja božanskoga otajstva. Ima crkveno značenje! To je dobra pouka za svakog Isusova učenika: ne tražiti ljudske sigurnosti i svjetovne titule, nego vjeru u Krista Živoga i Uskrsloga!

Upravo jer je bila očevidac Krista Uskrsloga, bila je, s druge strane, prva koja je to posvjedočila pred apostolima. Ispunila je zapovijed od Uskrsloga: „Idi mojoj braći i javi im… Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: ‘Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao’“ (Iv 20, 17-18). Na taj je način ona postala, kako je već rečeno, evanđelisticom, dakle, glasnicom koja naviješta radosnu vijest uskrsnuća Gospodnjega; ili kako su govorili Raban Mauro i sv. Toma Akvinski, „apostolorum apostola“, jer je navijestila apostolima ono što su oni, sa svoje strane, navijestili cijelomu svijetu (cf. Raban Mauro, De vita beatae Mariae Magdalenae, c. XXVII; sv. Toma Akvinski, In Ioannem Evangelistam Expositio, c. XX, L. III, 6). Anđeoski naučitelj s pravom koristi taj izraz za Mariju Magdalenu: ona je svjedokom Krista Uskrsloga i naviješta poruku i uskrsnuće Gospodinovo, poput drugih apostola. Stoga je pravedno da liturgijsko slavlje te žene ima isti stupanj blagdana koji je dan slavljima apostola u Općem rimskom kalendaru i koji proizlazi iz posebna poslanja ove žene, koja je uzor i model za svaku ženu u Crkvi.


d) Popričesna


Mysteriorum tuorum, Domine, sancta perceptio perseverantem illum nobis amorem infundat, quo beata Maria Magdalena Christo magistro suo indesinenter adhaesit.

Gospodine, primanje tvojih svetih otajstava neka nam udijeli ustrajnu ljubav koja je žarko povezivala svetu Mariju Magdalenu s Kristom, učiteljem i Gospodinom.

Ova novosastavljena molitva ističe ljubav kojom je Marija Magdalena trajno pristajala uz Krista, što se osobito vidi u zgodi kada ga je plačući tražila u grobu. Liturgija njezinu vjernost razumijeva kao istinsku ljubav, jer za prvo čitanje (kao mogućnost) daje odlomak iz Pjesme nad pjesmama u kojoj zaručnica veli da traži onoga koga ljubi. To je i smisao naše vjere: Boga ljubiti iznad svega jer – Bog je ljubav.


2. Misna čitanja


Za prvo čitanje se može uzeti odlomak iz Pjesme nad pjesmama (Pj 3,1-4a) koji govori o zaručnici koja ustrajno traži „onoga koga ljubi duša moja“. Umjesto ovog odlomka može se za prvo čitanje uzeti odlomak iz Druge poslanice Korinćanima (2 Kor 5,14-17) gdje Pavao govori: „Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.“ I ovdje se ističe ljubav kao osnovni sadržaj i pokretač Božjeg djelovanja prema nama, a ta ista ljubav trebala bi biti u središtu naše zahvalnosti prema Bogu. Evanđeoski odlomak (Iv 20,1-2.11-18) donosi najvažnije događaje iz života Marije Magdalene. Na dan uskrsnuća, još za mraka prva je vidjela prazan grob i to dojavila učenicima. Kasnije je došla plakati na grob, nadajući se da bi mogla pronaći Isusovo tijelo. Tada joj se Uskrsli ukazao i ponovno je uputio da radosnu vijest uskrsnuća objavi njegovim učenicima. Tako se i iz evanđelja vidi dvostruka veličina Marije Magdalene: ona je ona koja ljubi Gospodina i koja naviješta njegovo spasenje.

Zaključimo. Uzdižući spomendan sv. Marije Magdalene na stupanj blagdana Crkva, rekao bih, želi naglasiti nekoliko stvari. Prvo, u Mariji Magdaleni ističe se čast i dostojanstvo žene koja ima jednako dostojanstvo kao i muškarac. Štoviše, u Mariji Magdaleni vidi se kako žena na osobit način pokazuje vjernost i ljubav: stajala je pod križem i onda kada se većina učenika razbježala. Nadalje, u ovoj svetici pokazuje se ono što bi trebalo biti središte kršćanskoga života: žarka ljubav prema Bogu. Svi će veliki dari nestati, samo će ljubav preostati. Ljubav je ona koja Boga pokreće u svekolikom naumu spasenja: od stvaranja svijeta i čovjeka do novoga Jeruzalema u vječnosti. Zato je svaki vjernik pozvan svojim životom ostvarivati onu temeljnu zapovijed: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. I, konačno, u Mariji Magdaleni vidimo da je istinska vjera uvijek navjestiteljska. Ona je navijestila učenicima Kristovo uskrsnuće. Tako je i život svakog istinskog kršćanina zapravo navještaj Kristovog uskrsnuća, prema onome što veli Isus: „Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ (Mt 5,14-16). Za takvim svjedočkim kršćanstvom žeđa ovaj svijet.


Tekst je objavljen u VĐONSB-u, 9/2018.


[1] Usp. Magdalena; Marija Magdalena, u: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. A. Badurina, Sveučilišna naknada Liber – Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1985., str. 391. 394-395. Usp. također: A. ROCHE, Apostolorum apostola, u: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/ccdds/documents/articolo-roche-maddalena_it.pdf (pristupljeno 7. srpnja 2018.).

[2] U nas je poznat religiozni spjev Mandalijena pokornica dubrovačkog pjesnika Ivana Bunića Vučića iz 17. st.

[3] Za latinski tekst zborne, darovne i popričesne vidi: Missale Romanum ex decreto Sacrosancti oecumenici Concilii Vaticani II instauratum auctoritate Pauli PP. VI promulgatum Ioannis Pauli PP. cura recognitum, Editio tertia, Typis Vaticanis 2002., str. 790. Hrvatski prijevod spomenutih preuzimamo iz prvog izdanja Misala, jer je vjerniji originalu: Rimski misal obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog a proglašen vlašću Pape Pavla VI. Misni obrasci. Nalogom i odobrenjem Biskupske konferencije i potvrdom Sv. Zbora za bogoštovlje izdaje KS Zagreb, 1973., str. 110*.

[4] Usp. Missale Ambrosianum, Mediolani, 1640, str. 459: Deus, per os Beatae Mariae Magdalenae resurrectionis dominicae gaudium Sanctis Apostolis praeloquendo innotescere voluisti, tribue, quaesumus: ut eius praesidiis infirmitas nostra roboretur in terris de cuius profectibus Angeli gratulantur in caelis. U prijesaborskom Rimskom misalu u zbornoj se govori o Mariji, čiju je mobu Isus uslišao i uskrisio joj brata Lazara. Vidi: Missale Romanum ex decreto sacrosancti concilii Tridentini restitutum summorum pontificium cura recognitum. Editio prima iuxta typicam, Romae, 1962., str. 579-580.

[5] Vidi Dodatak uz: Decreto della Congregazione per il Culto Divino e la Disciplina dei Sacramenti: la celebrazione di Santa Maria Maddalena elevata al grado di festa nel Calendario Romano Generale, 10.06.2016: https://press.vatican.va/content/salastampa/it/ bollettino/pubblico/2016/06/10/0422/00974.html

[6] Naš prijevod.

[7] Vidi: https://press.vatican.va/content/salastampa/it/bollettino/pubblico/2016/06/10/ 0422/00974.html#apos (pristupljeno 10. srpnja 2018.)