Mladi čovjek i sazrijevanje u vjeri

Vrijeme puberteta i adolescencije je fizički i emocionalno burno razdoblje koje sa sobom nosi i puno pozitivnoga i puno negativnoga. Dobro je poznavati što sve može utjecati na oblikovanje stavova i u tom smislu nastojati pridonijeti izgradnji mladoga čovjeka. Sve se to odnosi kako na općeljudski razvoj, tako još više na duhovni i religiozni, koji se također preispituju i trebaju pronaći čvrsti oslonac. Putevi su to izgradnje slobode i zrelosti.

Mladi čovjek posebno cijeni velike životne vrijednosti poput obitelji, prijateljstva, ljubavi, vjere, zdravlja, uspjeha, pomaganje, duhovnosti itd. Neki su više okrenuti jednim, a drugi drugim vrijednostima. To je njihov put do traženja životnog zadovoljstva.

Međutim, živimo u vremenima kada se gubi socijalna toplina i upućenost jednih na druge, oslonac u teškim situacijama, prijateljsko lice da se podijeli radost. Neki od izraženih osjećaja koji prate ovo razdoblje života su: potištenost zbog slabog pouzdanja, opsjednutost fizičkim izgledom, pretjerana želja za uspjehom, sukob s autoritetom, duhovna i emocionalna praznina, želja za samostalnošću itd.

Zapravo, mladost je toliko složena da većina može u sebi prepoznati dvojake osjećaje. Istovremeno su tako i pozitivni i negativni, na različitim poljima. Tako npr. mnogi u sebi mogu prepoznati vrlo egoističnu crtu, odnosno nerijetko su sami sebi središte svijeta i ne zanimaju ih drugi, ali ipak mogu primijetiti kako su i ponekad čista suprotnost tome, tj. da znaju pokazivati altruizam i imati izražen osjećaj za potrebe drugih.

Jednako tako, nekada osjećaju veliku depresivnost, a nekada osjećaju da su prepuni životnog elana i zadovoljstva. Izmjena tih emocija je obično iznenadna i lako izmjenjiva, tako da se čas mogu osjećati vrlo tužnima i usamljenima, čas vrlo sretnima, a onda opet čas nezadovoljnima itd. Vrlo često će na tu izmjenu raspoloženja utjecati izvanjski impulsi, kao npr. neka poruka koju su dobili na mobitelu, objava na društvenim mrežama, riječ koju im je netko uputio itd.

Mnogi mladi vole neki vid samoće, povlačenja u sebe, razmišljanje o onome što im intenzivno okupira srce. Moglo bi se reći da vole živjeti u nekom svom svijetu, ali s druge strane češće imaju i potrebu za društvenošću, izlascima i drugim oblicima druženja s drugima.

Kod mladih je izražen i osjećaj prezira prema zakonima i pravilima, jer ih doživljavaju kao besmisleno ograničenje slobode i nečije osobnosti, i zato su skloni anarhističkim idejama i postupcima, ali s druge strane znaju itekako poštovati dogovore i druga pravila ako u njima otkriju vrijednost i vjerodostojnost onoga s kim je dogovor postignut.

Mladi su često i koristoljubivi pa se rado druže s onima od kojih imaju nekakvu korist, bilo materijalnu bilo neku drugu. Međutim, suprotno od toga, nerijetko uviđaju kako je to prizemno i teže višim vrijednostima, poput iskrenog prijateljstva koje ne gleda na korist.

Mladi, nadalje, znaju nerijetko biti veliki hedonisti, nastojati uživati u svemu u čemu mogu, ali s druge strane se itekako znaju žrtvovati i podnositi velike tegobe i napore da bi postigli nešto što im se čini vrijednim. Jednako tako, često znaju naginjati elitizmu i snobizmu, pa su im važne marke odjeće, važno im je da mobitel ima svoju cijenu, važno im je da drugi prepoznaju njihov status, ali s druge strane znaju biti vrlo jednostavni, pristupačni i topli, bez potrebe za bilo kakvim materijalnim isticanjem.

Moglo bi se ipak reći da su mladi uglavnom veliki materijalisti, oni koji žude za uspjehom, novcem i životnim ostvarenjem u ovom svijetu, bez razmišljanja da je sve to tek prolazno, ali s druge strane znaju biti i izuzetno produhovljeni i žedni spoznanja Božjih dubina.

To su samo neki od vidova koji se mogu pronaći kod mladih, kod nekih prevladavaju više jedni, kod nekih drugi, ali većina u sebi može prepoznati navedene dvojnosti. To su sve putevi koji ih vode odrastanju i stjecanju životnih vrijednosti.

Iako svaka generacija ima neke svoje posebnosti, ipak se načelno može reći da je mladost uvijek imala svojih pitanja, a ona najintimnija su uglavnom ostala jednaka kao što su bila kod mladih davnih vremena. Zato je važno biti svega navedenoga svjestan i truditi se pobuditi u sebi pozitivne osjećaje i vrijednosti. To je jednostavno put odrastanja i put korištenja slobode u odgovornosti. Dobro odgojeni mladi, oni koji su upili u svom odrastanju važne vrijednosti, obogaćenje su ne samo obiteljima, nego i cijelom društvu i cijeloj Crkvi.

Tu svakako vrijede Kristove riječi po kojima nas poziva da budemo sol zemlje i svjetlost svijeta:

Možemo zaključiti kako je vrijeme puberteta i adolescencije fizički i emocionalno burno razdoblje koje sa sobom nosi i puno toga pozitivnoga i puno toga negativnoga. Dobro je poznavati što sve može utjecati na oblikovanje stavova i u tom smislu nastojati pridonijeti izgradnji mladoga čovjeka. Sve se to odnosi kako na općeljudski razvoj, tako još više na duhovni i religiozni, koji se također preispituje i treba pronaći čvrsti oslonac.