Molitva slijepca

Ako postoji modrina neba,
nije u meni,
ni daljine nedogledne,
ni ljudi ni ptice
nisu u meni.

Osjećam ih slutnjom.

Ako postoji kiša,
nije u meni,
osim suza u očima.

Ako postoji ljubav
ja je ne vidim,
ako se u
riječ i djelo ne pretoči.

Ako postoji prostor oko mene,
moj je tamom omeđen.

Ni pjesma
nije u meni,
čujem je u tuđem pjevu
nabujalu mirisom polja,
neba i tuge
pradjedovske.

Ni vjetar
nije u meni,
ni sunce u mojim
mrtvim očima.

“Da progledam,”
vapio sam svim u sebi,
“da progledam!”

“Progledaj!” reče,
a onda se beskrajna zemlja
s dalekim nebom
naselila u mojim očima.