»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Mormoni ili sveci posljednjih dana

Sve češće na ulicama možemo susresti elegantne mladiće s kravatama, s torbom i knjigom u ruci, kako zaustavljaju prolaznike i propovijedaju o Bogu u skladu s učenjem zajednice kojoj pripadaju. Riječ je o mormonima, jednoj od mnoštva kršćanskih sekti čije je učenje u mnogim dijelovima u suprotnosti s učenjem Katoličke Crkve.


Mormoni


Mormoni sebe nazivaju: Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Tu je sljedbu utemeljio 1830. Joseph (Joe) Smith (1805. – 1844.) iz SAD-a, čiji su se preci doselili iz Engleske i pripadali prezbiterijanskoj slobodnoj crkvi. Otac mu se bavio proricanjem i kopanjem zlata, a i majka je naginjala praznovjerju. Takva je religiozna atmosfera ostavila traga i na Joeu. Uz to je u doba sazrijevanja doživio neke traume, te je postao psihički nestabilan.

Tvrdio je da mu se, kada je imao 14 godina, objavio Isus i rekao mu kako su sve Crkve u zabludi, te da je on izabran uspostaviti novu, pravu Crkvu Isusa Krista. Također je tvrdio da mu je prorok Mormoni poslao svog glasnika, sina Morona, koji mu je rekao kako je u obližnjem brdu zakopano nekoliko zlatnih ploča, ispisanih na reformiranom egipatskom jeziku, na kojima se nalazi zapisana Božja objava i povijest američkih prastanovnika. Uz pomoć anđela Morona, Smith je preveo te zapise i objavio ih pod nazivom Knjiga Mormon (Mormonova knjiga). Ta knjiga sadrži razbacane misli iz Starog i Novog zavjeta, te izmišljenu povijest Amerike. Nije naodmet niti naglasiti kako je do danas u toj knjizi učinjeno blizu 4.000 preinaka, što je podatak koji dovoljno govori sam za sebe o “autoritetu” te knjige.

6. travnja 1830. god. kao “svećenik” kojega je zaredio anđeo Moron, ustanovio je Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Nastojao je svoj nauk povezati s napretkom društva, posebno s njegovom ekonomskom stranom, ali se pri tome nije služio najčasnijim sredstvima. Tako je npr. osnovao jednu banku koja je izdala lažni novac, pa je zbog toga protiv Smitha pokrenut sudski postupak. Također se sumnjalo da je nekoga ubio, te vršio druge prijestupe vezane uz brutalna obračunavanja mormona i sljedbenika drugih vjerskih zajednica. Međutim, uspio je pobjeći iz države Vermont, gdje je živio, u Illinois, te tamo osnovati grad, postati njegov gradonačelnik, uspostaviti policiju, izgraditi mormonski hram i drugo.

Nakon toga, 1844. god., kandidirao se za američkog predsjednika, ali je već kod vlastitih pristaša, a pogotovo kod drugih, izazvao protivljenje zbog svoje sklonosti prema prijevari, autokratskom ponašanju, pretjeranom konzumiranju alkohola i seksualnim užicima. Zbog toga je završio iza rešetaka, a svjetina je jedne noći provalila u zatvor i linčovala ga.

Njegovo je djelo nastavio tesar Brigham Young, koji je s više od 12.000 svojih pristaša pobjegao pred progonima, te su se nakon 17 mjeseci lutanja zaustavili na jednom mjestu i tu podigli grad Salt Lake City, koji je do danas ostao sjedište mormonske Crkve. Broj stanovnika je stalno rastao, tako da je uskoro tu nastala i država Utah, za čijeg je prvog guvernera izabran upravo Young. U Utahu danas preko 60% (prema nekima čak i oko 80%) od ukupnog stanovništva čine mormoni. I Young se, poput Smitha, dao na prijevare, pa ga je vlada smijenila.

Takvi podaci koji nedvojbeno inkriminiraju utemeljitelje mormona i bacaju sjenu na smisao postojanja cijele Crkve svetaca posljednjih dana, redovito bivaju prešućivani na mormonskim web stranicama i zapravo čitatelje navode na zaključak kako su Smith i Young bili žrtve tadašnjih huškača i pljačkaša.

Danas se ukupan broj mormona računa na oko 15 milijuna, od kojih polovica živi izvan SAD-a. Kod nas se ta sekta javlja tek u novije vrijeme. Točnije, u Hrvatsku ju je donio povratnik iz Amerike, košarkaš Krešimir Ćosić, koji je oko 1970. bio na studiju na mormonskom sveučilištu. Danas u Hrvatskoj ima oko 2.000 mormona, a svoje ogranke imaju u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Zadru, Karlovcu i Varaždinu.

Iako se može uočiti kako su Smith i Young bili ili psihopati ili krajnji prevaranti, ne možemo zaključiti da su svi mormoni zlonamjerni. Naprotiv, načelno gledano, mormoni su vrlo ljubazni i dobronamjerni, požrtvovni i spremni pomagati. Tako je npr. kod njih lijepo razvijena misionarska djelatnost, odnosno mnogi mladi, obično u dobi između 19. i 21. godine, odlaze o svom trošku na otprilike dvogodišnje misionarenje (obraćanje na mormonsku vjeru). Osim toga, svaki član mora zajednici davati 10% od svojih prihoda, a što je namijenjeno za Crkvu, pomaganje siromašnima i druge namjene.

Inače, mormoni naročito cijene Bibliju i Knjigu Mormon, te još dvije knjige – Nauk i savezi i Dragocjeni biser. Mormoni ne vjeruju u Sveto Trojstvo, nego u tjelesnog Boga, najuzvišenijeg čovjeka, odnosno Boga koji je najprije bio čovjek. Tri Božanske Osobe za njih su tri različita bića.

Mormoni, poput većine sekti, zagovaraju hilijazam ili milenarizam, odnosno vjeruju da će na kraju vremena Krist zajedno s pravednicima – mormonima – vladati tisuću godina. Upravo se zato i nazivaju svecima posljednjih dana.

Mormoni jako vjeruju u ljudski napredak, pa se zbog toga često bave gospodarstvom, poljoprivredom, tehnologijom, ali naglašavaju kako je za pravi napredak potrebna razvijena moralna svijest. Zato se pridržavaju nekih strogih propisa. Osim osobnog rada u misijama i davanja desetine, dužni su davati i milostinju za siromahe i crkvene službenike, postiti svake prve nedjelje u mjesecu, ne smiju uživati alkohol, duhan, čaj, kavu, niti ikakva sredstva koja nadražuju živce.

Kod mnogih se ljudi stvara odbojnost prema mormonima kada čuju da oni prakticiraju mnogoženstvo. To je započelo već s Joeom Smithom, koji je tvrdio kako je za to dobio odobrenje u objavi, te se opravdavao da je takva praksa postojala i u Starom zavjetu. Brigham Young je, primjerice, imao 25 žena i 56-ero djece. Na takav način mormoni osiguravaju visoku stopu prirasta. Naime, broj poroda kod te sekte daleko nadmašuje svaki prosjek. Iako su se, još 1890. god., zbog političkih pritisaka, službeno odrekli mnogoženstva, mnogi pokazatelji i povremene afere koje dospiju u javnost, upućuju na zaključak kako se u toj sekti mnogoženstvo i dalje prakticira, dakako u okviru vjerskih, a ne zakonskih zavjeta.

S druge strane, brak je uzdignut na nadpovijesnu razinu, odnosno mormoni vjeruju da brak sklopljen u hramu nastavlja postojati i nakon ovoga života, te se u tom smislu bračni život neusporedivo više smatra vrijednim od nebračnog života. I to je vjerojatno razlog mnogoženstva kod mormona.

Svi mormoni moraju biti kršteni uranjanjem, i to najranije s osam godina, ali to krštenje nema veze s kršćanskim krštenjem, jer mormoni ne vjeruju u Trojstvo. Poznaju i nekakav oblik podjeljivanja krizme. Gospodnju večeru slave svake nedjelje, ali pri tome ne koriste kruh i vino, nego kruh i vodu, navodno zato što prvi mormoni, jer su bili jako siromašni, nisu imali vino. Kruh i voda su samo simboli Kristova tijela i njegove krvi, a ne vjeruju u Kristovu prisutnost pod tim prilikama. Slično, ni nedjelja nije dan spomena na Kristovo vazmeno otajstvo, nego ima značenje starozavjetnog šabata, strogog mirovanja nakon crkvenih sastanaka.

Imaju i nešto slično sakramentu svetog reda, odnosno poznaju tzv. aronsko svećeništvo (nazvano po Mojsijevu bratu Aronu; riječ je o nižem kleru) i tzv. melkizedekijsko svećeništvo (nazvano po starozavjetnom poganskom svećeniku Melkizedeku; riječ je o višem kleru). To je laičko svećeništvo, odnosno svaki muški član mormonske Crkve, ako je dostojan, može biti zaređen s dvanaest godina u aronsko svećenišvo, a s 18 godina u melkizedekijsko.

S obzirom na sve rečeno možemo zaključiti kako su mormoni sljedba koja ima sumnjive početke, sumnjivu povijest, sumnjivu sadašnjost i čudan nauk. Unatoč tome, svakako im treba priznati požrtvovnost, posebno spremnost na misionarenje u drugoj državi o vlastitom trošku.